RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ćelina smrt plaćena je 200.000 eura

Napisano 11.02.2012. 13:29

Otvoreni medijski rat u Sarajevu – Bakirovi ne ostaju dužni

Otkriven lanac naručitelja i ubojica Ramiza Delalića

Ćelina smrt plaćena je 200.000 eura

■ Svjedoci planiranja i realizacije Delalićevog ubojstva spremni su pomoći u istrazi

■ PONUDA BEOGRAĐANIMA - Niko od beogradskih policajaca, niti tužitelja nije ni pretpostavljao da će, nakon što su pohapsili Šabačku kriminalnu grupu, osumnjičenu za više djela u Srbiji i regiji, jedan od članova tog klana ponuditi da ispriča sve detalje o ubistvu Ramiza Delalića

■ Ovjera Magnumom - Strahinja Rašeta je likvidirao Delalića Hecklerom. Nakon toga je Magnumom „ovjeren“ u glavu. Rašeta je prema jednoj verziji za Delalićevo ubojstvo dobio 90.000 eura, a po drugoj 100.000 eura

■ Dvije istrage u dvije države zatvaraju krug: iz Beograda stižu potvrde da je tamošnje Specijalno tužilaštvo, obračunavajući se s vlastitom mafijom, naletjelo na pipke koji dosežu do Bosne i Hercegovine. Ispostavilo se da međudržavna suradnja može dobaciti do cijelog lanca planera, naručitelja i realizatora ubojstva Ramiza Delalića

Piše: Dženana Karup-Druško, Dani 

Beogradsko Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal ima otvoren predmet u kome su dokazi da je Strahinja Rašeta ubio Ramiza Delalića Ćelu, a da je pare za njegovo ubistvo donio Naser Keljmendi, potvrđeno je Danima. Delalićeva glava koštala je 200.000 eura, tačno onoliko koliko je i sam Delalić tvrdio za Dane nekoliko mjeseci prije svoje smrti.

Pašićevo svjedočenje

Ramiz Delalić je ubijen 28. juna 2007. Već u augustu 2008. godine jedan od Delalićevih najbližih suradnika Amir Pašić Faćo za Dane je izjavio, a iskaz je dao i Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo: „Siguran sam da iza ubistva Ramiza Delalića stoje Muhamed Ali Gaši i Keljmendi i njegovi ljudi.“
Pašić je tadašnjem tužitelji Olegu Čavki ispričao i o događajima koji su prethodili Delalićevom ubistvu detaljno opisujući sukob u Istanbulu između Delalića i Gašija, kome je prisustvovao, nakon čega je Naser Keljmendi poslao Muhameda Alija Gašija u azijski dio Turske da u njegovo ime stupi u kontakt „s nekim Kurdima koji su trebali da ubiju Ramiza“. Delalić se ubrzo nakon tog događaja vratio u Sarajevo gdje su nastavljeni sukobi. U svom iskazu Pašić je tada objašnjavao da se u Sarajevu vodi rat i „taj rat je u jednom periodu potpuno bjesnio. U razgovorima koje su obavljali Ramiz, nekada i ja, Keljmendi, Kukan i drugi ljudi Nasera Keljmendija otvoreno se govorilo o međusobnim pucanjima, svađama i napadima, i to među nama nije bilo sporno. Jednom prilikom sam bio prisutan kada je Ramiz razgovarao sa Almirom Kukanom, i ja sam s njim razgovarao. Razgovaralo se o tome kako Ramiza ganjaju po gradu, prave mu sačekuše, angažiraju plaćene ubice iz Srbije i Cme Gore, a Ramiz ih je pozivao da se obračunaju negdje van grada da ne bi k'o nevin poginuo. Oni nisu krili da hoće da ga ubiju.“

Kad su sukobi kulminirali u sve se uključio Albanac Ljulji, koji je živio u Zagrebu, a koji je u Sarajevu organizirao sastanak pomirenja između Nasera Keljmendija i Delalića. U sporazum, kako je ispričao Pašić, nikad nije bio uključen Muhamed Ali Gaši. Primirje je prekinuto, po Pašiću, „kada su Naser i Žuti organizirali bombe na kuću Ramiza Delalića na Grbavici i Vojvodi Ušanoviću razvalili bombom auto“.
Tek sad, pet godina nakon Delalićevog ubistva, otkriva se koliko je Pašić tada bio u pravu.

U prošlom broju smo pisali o istragama Federalne uprave policije koja je pokrenula obračune, od političkih, preko pravosudnih do policijskih struktura. Nezvanično se sve povezuje sa intenziviranjem međunarodne istrage protiv Nasera Keljmendija, koja se vodi u sklopu operacije Besa, a Slobodna Bosna je pisala da su, navodno, dosadašnji rezultati inspektora FUP-a, koji rade zajedno s tužiteljima Tužiteljstva BiH, otkrili „razgranatu mrežu Keljmendijevih poslovnih partnera i jataka u policijskim, pravosudnim i političkim krugovima“ među kojima je i Fahrudin Radončić.
Sve se povezuje i sa slučajem Turković, odnosno suprugom Zijada Turkovića koja je istražiteljima FUP-a dala opširan iskaz. Nagađa se, što je pisala i SB, da su inspektori dobili korisne informacije o „Fahrudinu Radončiću i njegovom poslovnom partneru Naseru Keljmendiju“. Zatim se spominju novi dokazi koji vode do nalogodavaca i izvršilaca ubistva Ramiza Delalića Ćele.

Šabačka grupa

Anđelko Veljančić, jedan od najžešćih momaka u Republici Srpskoj, blizak Darki Elezu, prvi je u javnosti otkrio do tada nepoznate detalje o Delalićevom ubistvu tvrdeći za Dane da je sve realizirano u Beogradu gdje su angažirani profesionalci. Povezao je njegove ubice sa tzv. Šabačkim klanom tvrdeći da je izvršilac Delalićevog ubistva Strahinja Rašeta, a da mu je pomagao Milan Mitić: „Ubice, Rašeta i Mitić su prešli u BiH preko Zvorničkog jezera kod čamdžije Zeca i došle su u Sarajevo. Mitić je imao hrvatska dokumenta. U Sarajevu ih je čekao iznajmljen stan i još dvije leteće baze koje su koristili da zavaraju trag. Te noći je Ramiz u vremenu oko 21 i 30 do 22 i 40 ustao iz jednog ugostiteljskog objekta i krenuo kući. Tu su ga sačekali Strahinja i Mitić. Iz automatskog pištolja Uzi 9 mm sa prigušivačem Strahinja je pucao, neću reći tačno, ali ispucao je od šest do devet metaka. Ubice je pokupio čovjek sa vozilom Audi teget plavi ili crni...“

Niko od beogradskih policajaca, niti tužitelja nije ni pretpostavljao da će, nakon što su pohapsili Šabačku kriminalnu grupu, osumnjičenu za više djela u Srbiji i regiji, jedan od članova tog klana ponuditi da ispriča sve detalje o ubistvu Ramiza Delalića. Nakon što su ga saslušali u beogradskom Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal otvoren je slučaj ubistva Ramiza Delalića. Zamoljeni smo da zbog istrage sve detalje još uvijek ne otkrivamo. No, potvrđeno nam je da su, prema podacima Specijalnog tužilaštva u Beogradu, naručioci ubistva Ramiza Delalića u Beogradu bili Naser Keljmendi i braća Gaši te da je dogovor o tome napravljen prethodno u Sarajevu. Naši sugovornici navode da su oni došli do informacija da je Naser Keljmendi lično dao 200.000 maraka Milanu Ostojiću zvanom Sandokan koji je angažirao izvršioce. Strahinja Rašeta je likvidirao Delalića Heklerom. Nakon toga je Magnumom „ovjeren“ pucnjem u glavu. Rašeta je prema jednoj verziji za Delalićevo ubistvo dobio 90.000 eura, a po drugoj 100.000 eura.

Srbijansko tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je 16. aprila 2010. optužnicu protiv Milana Ostojića zvanog Sandokan i Igora Markovića zvanog Krele jer su, prema prikupljenim dokazima, tokom 2006. u Šapcu organizirali kriminalnu grupu u kojoj su, osim njih, bili Nebojša Sarajlija, Boris Škorić, Bojan Jovanović, Milan Mitić, Mroslav Lukić, Zoran Stojanović i Strahinja Rašeta. Prema saopćenju Tužilaštva cilj grupe je bio „sticanje dobiti ili moći nad konkurencijom na tržištu narkotika, a delovala je i u međunarodnim razmerama. Grupa je vršila teška i krivična dela - ubistva, razbojništvo i neovlašteno stavljanje u promet opojnih droga“ pa se optužnicom Tužilaštva za organizovani kriminal grupi stavljaju na teret „četiri krivična dela ubistva“.
O kako opasnoj i svirepoj grupi se radilo potvrđuju podaci Tužilaštva: Marković i Bojan Jovanović terete se za ubistvo Siniše Kromeka u Šapcu, 6. augusta 2007. Prema navodima optužnice „Jovanović je vozio Mercedes, a Marković je pucao u automehaničarskoj radnji, i doveo u opasnost više ljudi, među kojima dvoje maloletne dece. Jedan čovek je ranjen u stopalo.“ Kromek je u autopraonici čekao da mu operu vozilo kad je izrešetan. Motiv je, kako su objavili mediji u Srbiji, bio to što je Kromek prijetio ženi Milana Ostojića zbog čega je ovaj naručio njegovo ubistvo.

Sandokan iz Bele knjige

Marković se tereti i da je Rašetu podstrekao na ubistvo Nebojše Krajinovića obećavši mu 20.000 eura. Zanimljivo je da je pokojni Krajinović sa Rašetom prvo ugovorio ubistvo Markovića i dao mu kaparu od 5.000 eura. Međutim, Rašeta je o tome obavijestio Markovića od koga je dobio više novca. Rašeta je 1. decembra 2007. u Klenku ubio Krajinovića i Zorana Matića, koji je bio s njim, i zatim im uzeo zlatne lance i satove, a njihova tijela vezana za betonske blokove bacio u Savu, tako da nisu pronađena. Marković, Boris Škoro i Nebojša Sarajlija terete se kao saučesnici ubistva Željka Radovića Bosketa 19. maja 2008, jer su ga namamili, a u njega je pucao Rašeta. Razlog: dugovao im je novac. Radovićevo tijelo je bačeno u Savu, kod Klenka, ali je isplivalo i pronađeno je.
Milan Ostojić Sandokan, kako su mediji pisali nakon hapšenja, spominje se u Beloj knjizi MUP-a Srbije iz 2002. godine kao član Šabačke grupe koju je predvodio Uglješa Aranitović (42) zvani Ugo. Nakon ubistva Aranitovića 19. augusta 2008. godine u Beogradu, Ostojić je preuzeo ulogu vođe.

Delalićev ubica, Strahinja Rašeta poginuo je u Beogradu 28. decembra 2008., ali svjedoci planiranja i realizacije Delalićevog ubistva spremni su pomoći u istrazi i beogradskoj i sarajevskoj policiji.
 
■ PLJAČKA U HRVATSKOJ

SMRT ZBOG DUGA

U februaru 2010. Županijski sud u Splitu osudio je Zorana Stevanovića (36) zvanog Štef i Milana Mitića Vojvodu (49) na po devet godina zatvora zbog pljačke splitske pošte koja je izvedena 15. marta 2008. kada je ukradeno dva miliona eura. Iako je osuđeno i sedmero njihovih pomagača u presudi se navodilo da su pljačku izveli Stevanović, Mitić i Strahinja Rašeta (23). Stevanović i Mitić su odmah nakon presude pobjegli iz Hrvatske u Srbiju gdje su uhapšeni kao dio Šabačke grupe.
Na sudu u Splitu je svjedočio i Rašetin otac, koji je za sinovljevu smrt optužio Mitića tvrdeći da je povod za to bila upravo pljačka pošte u Splitu. Dalje je ispričao da je oko 600.000, od ukradenih eura, trebalo pripasti njegovom sinu, ali ga je Mitić „zavrnuo“. Rašeta je nakon pljačke u Splitu uhapšen zbog pucnjave na Ždralu. No, mjesec i po nakon što je izašao na slobodu, Strahinja Rašeta je 28. decembra u Trebevićkoj ulici na Banovom brdu, pokušao da podmetne bombu ispod Mitićevog džipa. Međutim, bomba se aktivirala na toplotu, a kako je džip neposredno prije toga vožen, eksplodirala je onog trenutka kad je Rašeta pokušao staviti pod motor.

Direktor MUP-a Srbije Milorad Veljović je tada izjavio da je tzv. Šabačka grupa (kao i Stevanović) uhapšena zahvaljujući ocu Strahinje Rašete, Milanu Rašeti koji je, nakon što mu je sin poginuo otkrio identitet svih članova grupe. O samoj pljački Rašeta stariji je ispričao: „U poštu su ušli moj sin, Mitić, Stevanović i Sarajlija. Imali su pištolje, a Strahinja i Sarajlija metak u cevi. Mitić je puzeći ušao u prostor u kom se nalazilo obezbeđenje. Posle pljačke u Splitu svi su se vratili kućama osim njega, jer je on imao zadatak da se pobrine za novac. Zatim je Mitić za 1.000 evra angažovao nekoga da prebaci novac u Bosnu. Spekuliše se da je Dragan tim novcem podigao kuću u Loznici, Sarajlija je dobio 240.000 evra, Stevanović i Mitić su uzeli svaki po 720.000 evra, a u Splitu je ostalo 200.000 evra.“

■ POKUŠAO JE UBITI I ĐORĐA ŽDRALU

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je 10.11.2010. presudu Strahinji Rašeti zbog pokušaja ubistva. Rašeta je 2008. u sudu u Šapcu osuđen na četiri godine i šest mjeseci zbog pokušaja ubistva Đorda Ždrale u Istočnom Sarajevu 2006. Istom odlukom Apelacioni sud je ukinuo i presudu Darku Elezu, kojom je oslobođen optužbi za podstrekivanje na ubistvo Đorđa Ždrale.
U ovom slučaju je Darko Elez optužen da je „početkom oktobra 2006. sa umišljajem podstrekivao Andriju Gavrilovića da pronađe i angažuje osobe koja će ubiti njegovog kuma Đorđa Ždralu za 150.000 evra. Gavrilović je za to angažovao Rašetu, Dalibora Ristića i još jednu nepoznatu osobu. Optuženi Zoran Mitrović je preko Ristića obezbedio ilegalan prevoz čamcem preko Drine i 6. 10. 2006. prevezao Rašetu iz Srbije u Republiku Srpsku“.
Mjesec dana nakon prvostepene presude Rašeta je preminuo od povreda zadobijenih od eksplozije naprave koju je postavljao pod automobil Milana Mitića. Nakon izricanja presude upućen je na izdržavanje kazne u zatvor Klisu kod Novog Sada, ali je zbog propusta zaposlenih ostao na slobodi. Kasnije se ispostavilo da je Rašeti rečeno da je zatvor pun i da nema mjesta (?!) zbog čega je otvorena istraga o tome i smijenjen je upravnik zatvora.

U augustu 2007. Đorđe Ždrale je za Dane ispričao: „Strahinja Rašeta je došao u Sarajevo da me ubije. U caffeu Sport sjedio sam sa svojim advokatom Dragišom Jokićem i vlasnikom Zoranom Golubom. Vidio sam crnog dečka kako dolazi. Lijep, na njemu crna jakna, ali mu je lijeva ruka u džepu. Ja sam malo paranoičan i odmah mi je nešto bilo sumnjivo. Pratio sam ga. Bio sam nekih šest metara s njegove lijeve strane. Gledao sam ga sve vrijeme u oči, ali me nije ni pogledao. Samo sam na trenutak spustio pogled, a kad sam ponovo pogledao, on je išao direktno prema meni s pištoljem na kome je bio prigušivač. Bacio sam se na zemlju. Čuo sam kako meci udaraju oko mene. Okrenuo sam se, pištolj mi je bio za pasom i počeo sam pucati. Tada sam prvi put vidio, pucam u čovjeka, tijelo mu se trza, ali on i dalje stoji. Šepajući je pobjegao. Svjedoci su vidjeli da ga je čekao auto.“

■ SARAJEVSKA ISTRAGA

SASTANAK U RADON PLAZI

Paralelno sa istragom oko ubistva Ramiza Delalića koju provodi beogradska policija po nalogu Specijalnog tužilaštva za organizirani kriminal i u Sarajevu se prikupljaju novi dokazi. Ono što se, pored ostalog, sigurno provjerava jesu informacije koje je krajem prošle godine objavio EuroBlic, pozivajući se na podatke Obavještajno sigurnosne agencije u BiH, a po kojima je Keljmendi u prisustvu nekoliko svjedoka isplatio dvojici momaka iz Beograda 100.000 eura da završe sa Delalićem. Ovom je prethodio dogovor o Delalićevoj likvidaciji na 15. spratu sarajevskog hotela Radon Plaza, a prisustvovali su mu, kako je EuroBlic objavio, osim Keljmendija i Naser Orić, Fahrudin Radončić i Ekrem Lekić. Razlog za Ćelinu likvidaciju bio je strah vrha sarajevske mafije jer je on već postao preopasan zbog stalnog ukazivanja na puteve droge i njihove kriminalne aktivnosti. I u toj informaciji se navodi da je Delalića ubio Strahinja Rašeta.
Zasad je ova informacija istražiteljima potvrđena, kako nezvanično saznajemo, s nekoliko strana. U to vrijeme je Keljmendi bio pod prismotrom, a njegov telefon prisluškivan zbog provjera koje je o njemu radila SIPA, tako da neće biti teško dokazati gdje je on bio tog dana i s kim. Osim toga Šejla Jugo-Turković je nakon pisanja EuroBlica potvrdila da je bila na ovom sastanku, kao navodno još jedan svjedok koji je rekao da je Radončić na kraju tog sastanka izjavio kako se ne smije krenuti u realizaciju tog dogovora bez njegovog odobrenja?!

| Dani |


Ispiši
Ocijeni: 4.3
16721 pregleda

Nema komentara

Anketa

Ustavi