Čović i Ljubić traže rekonstrukciju Federalne vlade!

Izostanak delegacije BiH s proljetnog zasjedanja Parlamentarne skupštine Vijeće Evrope nije ni jedina a ni najveća faktura koja će nam stići na naplatu zbog višemjesečnog bezuspješnog cjenkanja političke kvazielite oko raspodjele izbornog plijena. BiH se praktično sama isključila iz Vijeća Evrope, najstarije evropske institucije, u koju je primljena krajem juna 2002. godine, jer je prethodnoj parlamentarnoj delegaciji BiH davno istekao mandat a nova delegacija, šest mjeseci nakon izbora, nije izabrana niti je pak njen izbor na vidiku.

Nekoliko mjeseci pred izbore, tadašnja opozicija a sadašnja vlast stalno je upozoravala na mogućnost isključivanja BiH iz Vijeća Evrope, ali zbog posve drugih razloga. Opozicija je pred izbore dramila zbog presude Suda u Strazburu u poznatom slučaju Sejdić-Finci, kojom je naloženo BiH da u najkraćem roku iz Ustava eliminira diskriminatorske odredbe prema nacionalnim manjinama.

Opozicija nije ni slutila da bi se njeno proročanstvo moglo obistiniti, ali upravo zbog njene nesposobnosti da nakon izborne pobjede obezbijedi minimalan politički konsenzus potreban za formiranje stabilne vladajuće većine.

DVA SCENARIJA

Šest mjeseci nakon izbora lider SDP-a Zlatko Lagumdžija otkrio je javnosti dva moguća scenarija formiranja vlasti na državnoj razini.

Njegov „prvi izbor“ je očekivan: vlast na državnoj razini trebale bi formirati dvije entitetske parlamentarne većine -„platformaši“ iz Federacije BiH i srpski blok iz RS-a koji predvodi SNSD. U Lagumdžijinoj poželjnoj kombinaciji ponovo nema dva HDZ-a, mada je posve jasno da upravo ove dvije partije imaju većinu delegata u hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta BiH i da preko ove većine mogu blokirati rad zakonodavne i izvršne vlasti na državnoj razini.

Također, parlamentarna većina bez sudjelovanja dva HDZ-a nikako ne bi mogla usvojiti ustavne promjene, za koje je inače potrebno obezbijediti dvotrećinsku podršku zastupnika i delagata u oba doma Parlamenta BiH. To praktično znači da BiH ne bi mogla ispuniti obavezu proisteklu iz presude Suda u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci, a što je inače uvjet bez čijeg bi se ispunjenja BiH uskoro mogla naći u društvu Bjelorusije, trenutno jedine evropske države koja je isključena iz članstva Vijeća Evrope zbog kršenja ljudskih prava.

Eliminiranje dva HDZ-a iz vlasti na držvnoj razini ostavlja Lagumdžiji kakvu-takvu nadu koja, kako znamo, „umire posljednja“, da bi se ipak mogao dokopati poželjne fotelje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. U tom slučaju, Lagumdžija bi morao slomiti još samo jedan otpor – Milorada Dodika koji insistira na principu nacionalne rotacije na čelu Vijeća ministara BiH.

AMERIKANCI ZA „ŠIROKU KOALICIJU“

Doduše, Lagumdžija je u posljednjih nekoliko dana puno manje isključiv prema sudjelovanju dva HDZ- u vlasti, što je vjerovatno posljedica snažnog diplomatskog pritisaka kojem je izložen nakon nedavnog nelagalnog i nelegitimnog izbora federalne vlasti. Lagumdžija se nije previše obazirao na prigovore „diplomatske buranije“, stvarajući dojam da iza njegovih poteza čvrsto stoji moćna američka diplomatija. No, taj je mit prilično poljuljan nakon nedavne izjave Jonathana Moorea, zamjenika šefa misije i otpravnika poslova Ambasade SAD u BiH.

„Želimo širu i efikasniju koaliciju na državnom nivou, što znači više stranaka i predstavnika sva tri naroda“, rekao je američki diplomata Moore, naglašavajući da je ohrabren izjavom stranaka potpisnica Platforme „da su otvorena vrata i za dva HDZ-a“.

Nekoliko dana kasnije, slično je rekao i Lagumdžija, ali uz jasan uvjet: „samo ako bi to bila široka koalicija spremna da odgovorno uđe u ustavne promjene i napravi konkretnu podjelu odgovornosti uz odgovarajuću participaciju međunarodne zajednice“.

ULTIMATUM ČOVIĆA I LJUBIĆA

Ali, uvjete imaju i lideri dva HDZ-a, Dragan Čović i Božo Ljubić. Kako smo nezvanično doznali, čelnici dva HDZ-a spremni su sudjelovati u formiranju vlasti na državnoj razini, ali samo pod uvjetom da se prethodno rekonstruira nedavno formirana federalna Vlada! Također, dva HDZ-a ne odustaju od zahtjeva da preuzmu sve hrvatske funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, na istovjetan način kako su to uradile dvije partije koje su osvojile najveći broj bošnjačkih glasova - SDP i SDA, odnosno najveći broj srpskih glasova - SNSD i SDS. O tome će konačnu riječ dati Hrvatski narodni sabor na zasjedanju u Mostaru zakazanom za 19. april.

Očigledno je da se izlaz iz postizbornog ćorsokaka ne može naći bez izravnih i otvorenih pregovora unutar političkog triangla: Lagumdžija-Dodik-Čović. Problem je međutim što je Lagumdžija još davno spalio sve mostove i prema Čoviću i prema Dodiku, pokušavajući ih eliminirati bezuspješnim savezom s Mladenom Bosićem odnosno Božom Ljubićem. Apsurd je u tome da je upravo Lagumdžija potaknuo i učvrstio savez Dodika i Bosića, odosno Čovića i Ljubića.

Napukline u bošnjačkom savezu

POREMEĆENI ODNOSI TIHIĆA I LAGUMDŽIJE

Lider SDA Sulejman Tihić već se neko vrijeme ne pojavljuje u javnosti niti se pak javno izjašnjava o aktuelnim političkim problemima vezanim za formiranje vlasti. Spekulira se da odnosi između Tihića i Lagumdžije nisu posve idilični, da različito vide izlaz iz aktuelne krize. Tihić je, za razliku od Lagumdžije, uvjeren da stabilnu vlast na državnoj razini nije moguće formirati bez sudjelovanja dva HDZ-a, odnosno bez izravnih pregovora relativnih izbornih pobjednika: Lagumdžije, Čovića i Dodika. Lagumdžija pak još uvijek vjeruje u čudo: da će iz vlasti istisnuti HDZ Dragana Čovića a pridobiti HDZ 1990. Bože Ljubića, odnosno da će nekako razbiti srpski blok Dodika i Bosića, i formirati poželjni savez Bosića i Ivanića!

Hrvatski tihi bojkot SDP-a

KOMŠIĆ NIJE POZVAN NA SASTANAK S JOSIPOVIĆEM U BIHAĆU

Sastanak hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, u Bihaću, potvrdio je rasprostranjenu tezu o hrvatskom tihom bojkotu dužnosnika SDP-a BiH. Razumljivo je što na sastanak u Bihać nije išao predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, s obzirom na sadržaj sastanka (vojni aerodrom Željava) koji se prvenstveno tiče Hrvatske i Federacije BiH, ali zašto na sastanak nije pozvan Željko Komšić?

Nezvanično smo doznali da je hrvatska strana izričito insistirala na susretu Josipovića i Izetbegovića.

Slobodna Bosna

Anketa