Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9634
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Država u blatu, Blato u plamenu

Država u blatu, Blato u plamenu

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 16.10.2011. 14:47

Piše: Gustav Antunović

Kad se spomene plamen ili vatra u kontekstu Bosne i Hercegovine kod rijetkih će to još izazvati šok i nevjericu, prije će izmamiti nekakav sjetan uzdah koji će, iako tih i jedva zamjetan, reći samo jedno - "Ah, opet". Odavno smo se navikli na činjenicu da u tom drugom dijelu hrvatske Domovine gori na svim poljima, a da gusti dim koji suklja iz paleži jednog nesretnog društva guši skoro svaku ljubav, iskrenost, poštenje i ljudskost u zemlji koju na okupu drži samo činjenica da nitko ne zna što bi točno trebalo napraviti s njom. Stotinu ideja, tisuću mislioca, na tisuće babica, a dijete naravno kilavo. I dok se država valja u blatu, ono njeno bogato blato, Hutovo blato, Park prirode i najveći ptičji rezervat u ovom dijelu Europe, progutao je plamen ostavivši iza sebe pustoš. Pustoš kakvu nije ostavio ni plamen mržnje koji gori u Bosni i Hercegovini već odavno, pustoš koja je zauzela mjesto onoga što je jedino stajalo neiskvareno u zemlji u kojoj je sve pokvareno - mjesto prirode. Prirode koja je prkosila mržnji, netoleranciji i ljudskoj gluposti. No, očito je i ona bila prisiljena na kapitulaciju.

U "Državi za čovjeka iz nekog drugog stoljeća" čak su i brojne ptičje vrste kojima se Hutovo blato moglo podičiti morale podići sidro i otići. Ako su omamljene dimom i zaboravile put kojim valja poći, a koji im je zapisan u genetskom kodu, mogu jednostavno slijediti trag stotina tisuća pripadnika sva tri konstitutivna naroda koji su se u posljednjih 20 godina rasuli po svijetu. Otišli jer ih je netko potjerao s dvije plastične vrećice u rukama, tražili kruh u bijelom svijetu jer su u svom komadiću svemira bili gladni i bijedni, pobjegli glavom bez obzira pred mržnjom jer je život samo jedan. Kako tko. Sad za njima pođoše i ptice koje su obitavale u Hutovom blatu, a uskoro će i ono malo normalnog svijeta što je ostalo u ovoj Petrijevoj zdjelici u kojoj se desetljećima izvodi loš pokus nad ljudskim sudbinama. Ostat će samo političari i partijski jurišnici da i dalje grade svoje karijere na manipulaciji, neznanju, neradu, korupciji i nepotizmu, te vjerski poglavari da pokapaju uporne i nesretne te do iznemoglosti sudjeluju u zapišavanju teritorija velebnim građevinama, tornjevima i centrima rekordnih dimenzija, koji neće kapitulirati kako je to priroda učinila. Neće kapitulirati ni pred građevinskim inspektoratom, ukusom, a bogami ni zdravim razumom. Svi će oni nastaviti graditi ovu "Državu za pračovjeka", državu bez djece, mladosti, ljudskog dostojanstva i ikakvog prosperiteta. Državu u blatu, ali bez Hutova blata.

Ova teška tragedija čapljinskog kraja i Bosne i Hercegovine kao države još uvijek nije dovela do primjerene reakcije političkih prvaka iz redova sva tri naroda, kojima se ne žuri ni formirati vlast na državnoj razini nakon više od godinu dana koliko je prošlo do općih izbora, a kamoli da će im nekakva "obična prirodna katastrofa" ukrasti pokoju sekundu u rješavanju kadrovske križaljke za ono malo upravnih i nadzornih odbora koji su još ostali neformirani, ako takvih uopće ima. Ovo je najbolji pokazatelj koliko "države za čovjeka" danas ima u Bosni i Hercegovini i daje jasnu sliku neupućenima o kakvom se cirkusu od protektorata radi. U "Državi za čovječju ribicu", kojoj svi ostali oblici inteligentnog života pomalo govore zbogom, one koji su od naroda plaćeni da brinu odavno ne diraju teške ljudske sudbine, pa je možda i suludo bilo za očekivati da ih dotiče priroda i briga o istoj. Zaposlenici Parka prirode Hutovo blato ionako odavno plaću vidjeli nisu, a takvima obično ne ostane ništa pri "raspodjeli dobara" za nekim stranačkim ili institucionalnim stolom. To su u očima "vrhovnika" samo budale koje vole prirodu, hipiji koji ne znaju što je pravi biznis već se bave glupostima. Za takve novca nikad nije bilo niti će biti.

I dok traje epska borba za političke pozicije, zakulisna bitka oko nadležnosti raznih razina vlasti koje postadoše same sebi svrha, za Hutovo blato očito nitko nije nadležan. Oko ove se nadležnosti neće ni pobiti jer ona nikog ni ne zanima. Profit je tu slab ili nikakav, a brige i odgovornost veliki. Noćna mora za političare u Bosni i Hercegovini kojima je dragocjeni mandat, dan od strane politički lobomiziranih ljudi kojima je više puna kapa svega, možda jedina šansa da u životu nešto naprave. Ne za narod, nijedan od tri, ne za državu ili entitet, već isključivo za sebe. Zato je doista iluzorno očekivati da se netko od njih pretjerano zabrinuo oko ove tragedije, ili se nadati da će možda pojuriti prema Čapljini kako bi dobio uvid u razmjere ove katastrofe s lica mjesta. Više od 80% Parka prirode u kojem povremeno svoje stanište nađe oko 240 vrsta ptica, a koje je i vrijedno arheološko nalazište, nestalo je u oblaku dima bez da je to ijednu državnu, entitetsku ili kantonalnu instituciju iole dotaklo i pokrenulo da radi svoj posao. Zasad jedino vatrogasci ispunjavaju svoju dužnost na iznimno teškom terenu, a posla će imati i policija jer postoje indicije kako je požar izazvan ljudskim faktorom, bilo podmetanjem, bilo nepažnjom. Nakon toliko ljudskih sudbina uništenih baš podmetanjem i nepažnjom red je došao i na ptice. I dok svi mi skupa nosimo breme određene krivice za sve što se događalo, netko više, netko manje, ptice su samo živjele život, jedini za kakvog znaju. Sad će morati saznati za neki drugi, letjeti u nekom drugom smjeru, prema nekim novim staništima. Ej, žao mi ptica.

Na kraju balade ostaje jedino za vidjeti dokle će festival ludila biti toleriran od strane običnog čovjeka koji samo želi živjeti normalan život na svojoj rodnoj grudi, dokad će se moći manipulirati masama nekakvim "državama za čovjeka" kad u Bosni i Hercegovini doskora neće uopće biti ljudi, kad će se prijeći crvena linija nakon čega će čak i priroda koja prkosi višestoljetnim klanjima na ovim prostorima biti satrana od strane zabludjelih masa kojima su satrane sive moždane stanice i svaki osjećaj za ljudsko i Božje. Hutovo blato će možda jednog dana opet zasjati u svom punom sjaju, biljke će opet pustiti korijenje, a neke nove ptice možda će tu naći svoj raj. S druge strane, blato u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina teško da će ikad više postati plodna oranica iz koje će iznići novi urod čovječnosti jer je sve ovo predaleko otišlo da bi bilo povratka. Jučer je Bosna i Hercegovina možda izgubila jedan Park prirode, ali budućnost takvih parkova je svijetla u drugom dijelu hrvatske Domovine. Jedan će se takav, samo je pitanje vremena, protezati od Drine do Une, od Save do Jadrana. Prostrani park prirode, poprište krvavih bitaka i svjedok uludo potrošenih generacija. Bosanskohercegovačko blato.

Hrvatska Hrvatom