Europski Jeruzalem koji to više nije

Piše: Vrhbosna, Udruga građana iz Sarajeva

Povod ovom tekstu je nemoguć položaj Hrvata u Sarajevu, kao i u BiH. Moguć za život, ali pod uvjetom odricanja hrvatskog identiteta.

Nedavno je bila sjednica na kojoj su bili Bakir Izetbegović, Halid Genjac i Martin Raguž. Vodila se žestoka rasprava, na kojoj je Raguž rekao da je BiH zemlja samo za hrabre. Očito su neki ljudi hrabri da izbace jedan narod iz vlasti. Neki su hrabri da maltretiraju i ugrožavaju druge, koji nisu kao oni. Za to je izgleda potrebna velika hrabrost.

Jedan političar je rekao da Kineza u Sarajevu ima koliko i Hrvata ili Srba. Tu tvrdnju potrebno je demantirati: Kinezi su već odavno brojniji. Dovoljno je voziti se sarajevskim tramvajima i uvidjeti da je u Sarajevu više vehabija nego Hrvata ili Srba. Da stvar bude dramatičnija broj vehabija raste dok je broj pripadnika konstitutivnih naroda sve manji. Ipak, brige nema, jer tu su naši „zaštitnici“ u vidu sarajevskih „građanskih i multitetnićkih“ stranki SDA i SDP.

Neki dan je predsjednik SDA rekao kako je zadovoljan koalicijom jer su institucijalno zastupljeni svi narodi. Kako su to zastupljeni, nitko ne zna, ali je važno da je to jedan od glavnih razloga zašto je potpisao tu koaliciju. Njegov stranački drug Bakir, na međunarodnom skupu pozdravlja sve muslimanskim vjerskim pozdravom, iako je spomenuta sjednica održana u zgradi vlade (naravno većina je navikla na taj sveprisutni pozdrav, nezaobilazan na fakultetima i ostalim ustanovama). Nakon Selama, govornicima se pohvalio kako smo mi (Sarajevo) europski Jeruzalem!!! Vjerovatno je to rekao zbog 4 bogomolje koje su jedna do druge?! Dragi Bakire, to su samo zgrade, u kojima će ubrzo biti više svećenika nego ljudi.

U „europskom Jeruzalemu“, za gradnju crkve na Grbavici čeka se 9 godina (možda će trebati još toliko), crkva u Novom Gradu se stalno kamenuje, pravoslavni i katolički svećenici su pod stalnim uvredama, dok se otkopavaju stari temelji džamija i tu se prave nove. Gdje bi bio kraj kada bi se temelji crkava, samostana i manastra otkopali, kojih je uništeno barem dva puta više, te na tim temeljima pravili vjerske objekte!? Uskoro neće biti javne površine u Sarajevu, ako se naprave džamije u parku Cara Dušana i pred pozorištem u Sarajevu. Ako netko slučajni digne glas, bit će „islamofob“ i neprijatelj „multitenićnosti“.

Možda je to taj Jeruzalem, ali u negativnom smislu. „Jeruzalem“ u kojem je zabranjen HRT2 – sportski program, ali samo 2,5 km od „Jeruzalema“ u RS-u to nije nikakav problem, kao i u čitavoj BiH. „Jeruzalem“ gdje se otvoreno prijeti da će se oskvrnaviti kip papi Ivanu Pavlu II i to od muftije, a zaboravlja se da je isti taj papa preko 250 puta javno rekao da se rat u BiH zaustavi. Lijep je to neki „Jeruzalem“. Osim što je Bakir „multietićan“, pokazao se i kao vrsni povjesničar govoreći svim prisutnim (strancima), da su ovo vjekovne granice BiH, još od X. Stoljeća!!! Na koju se povijest Bakir poziva utemeljenoj znanosti nije poznato jer takvo nešto ne tvrdi ni Mustafa Imamović u knjizi „Historija Bošnjaka“.

Ima Sarajevo još zaštitnika konstitutivnih naroda i „multitetnićnosti“. Na sjednici NSRZB u Sarajevu, žalili su se članovi da su cenzurirani jer se misli da je to hrvatska stranka, iako predsjednik ž.O. NSRZB Sarajevo Damir Čardžić uporno govori da ona to nije. Ako se centzurira lažna hrvatska stranka, ne treba mnogo mašte da se uvidi cenzura stvarnih hrvatskih političkih stranaka.

Da stanje ostane takvo, osim dušebrižnika „multietnićnosti“, nađe se i pokoji sarajevski fratar koji će rado reći da Hrvatima u Sarajevu ništa ne fali i da su ravnopravni. „Ako hoće Hrvati svoje medije, oni to mogu imati, ali oni to neće, da bi mogli kukati“. Tako reče naš vrli „zaštitnik“ i osta svećenik.

Dobar pokazatelj ignoriranja medija i ovakvih zaštitnika je prešućivanje akcije mladih Hrvata Sarajeva koji su organizirali plemenitu akciju posjete djeci s posebnim potrebama na Mjedenici, te uručivanja Božićnih poklona. „Jeruzalemu“ je važnija vijest kako je izumljen ortopedski ćilim za klanjanje! Poznatiji među spomenutim sarajevskim fratrima vozi novog Forda, sličnog onima članova Predsjedništa, a osim toga ima i mnoštvo povlastica, kako financijskih tako i društvenih. Njemu ništa ne fali i on dobro živi, kao i ostale hrvatske „daidže“ što idu pod kožu „multitenićarima“.

Kada bi ovi „zaštitnici“ štitili žohare ova otporna vrsta brzo bi izumrla!

Bilo bi poželjno, a možda korektno i ljudski  da Hrvate štite oni za koje su glasali, a ne „građanske i multietnićke“ stranke jer njihovi učinci u Sarajevu se najbolje vide.  Neka „zaštitnici“ uvedu i Statut za Sarajevo i Banja Luku, gdje će Srbi, Bošnjaci i Hrvati imati svoje predstavnike po uzoru na Mostar.

Halid Genjac na sjednici je pričao kako je BiH najrazvijenija država u regiji, kako ima 200 tona uglja viška. Riječ je o niskokaloričnom neiskoristivom uglju. Isti ti rudnici redovno premaše normu, ali uvijek završe u gubitku. Krivaja u koju se trebalo uložiti 3 milijuna KM, pa je „smješko“ Branković uložio 7 milijuna KM i opet propadne. Treba li reći da ovakve financijske intervencije plaćaju svi građani ali odredište je u pravilu tamo gdje Hrvata nema! (Breza, Banovići...).

„Multitetnićnost“ pada i na drugim pitanjima. Pravoslavne crkve u Sarajevu imale su 14 prijavljenih napada, 13 katoličke, a 8 puta džamije. Svećenici i sveštenici kažu da sitnije napade uglavnom ne prijavljuju ne želeći uznemiravati vjernike. Zabrinjava odsustvo javne osude, poput onog nakon napada na džamiju u Čapljini. Hrvati su (još tada) bili razapeti kao nacisti, a onda se uspostavilo da je to učinio Bošnjak. Nije zabilježena isprika. Kada je izraelski brod napao humanitarni konvoj, javilo se 2000 ljudi na prostestu u Sarajevu, a kada su kipu Isusa na katedrali stavili kondome ne tri prsta, to je bila umjetnost?! „Građanska, multitetnićka“ javnost šuti na nepravde prema Srbima i Hrvatima, ali za  „alžirsku grupu“, će se masa rado odazvati.

Mnoge Hrvate i Srbe Sarajeva obradovala je izjava sarajevskog umjetnika da Sarajevo nije Teheran, jer je Teheran mnogo kulturniji od nas.

Nije problem biti Hrvat u Sarajevu, problem je kada to pokazuješ. Ipak, najveći problem je kada nešto predložiš. Svi se žale kako unutar Federacije ima 11 vlada svega i svačega, i da je svaka županija je „država za sebe“. Kada je bio prijedlog da se neke župainje ujedine, kao sarajevska i podrinjska ili HNŽ i zapadnohercegovačka, to je već podsjećalo na Herceg – Bosnu! A spomen Herceg Bosne je, kako znamo, u Sarajevu čisti fašizam. U posljednje vrijeme i nacizam.

U pravu je Martin Raguž. Treba hrabrost za život u glavnom gradu BiH. A malo je hrabrih za ovaj „ multietnićni grad“ koji se nalazi u srcu Bošnjakistana.

Poskok

Anketa