RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

HB Retrovizor

Napisano 27.03.2012. 13:00
HB Retrovizor

■ Nakon obračuna s hrvatskim logorašima Bugojna, federalni ministar za pitanja branitelja Zukan Helez krenuo je u obračun s čelnicima udruga. „Na redu su predsjednici udruga". Ovo je rečenica koju je nedavno, govoreći o postupku revizije stradalnika rata, u bošnjačkim medijima izrekao Zukan Helez, federalni ministar za pitanja branitelja. A da Helez ispunjava obećanja, već su se uvjerili hrvatski logoraši Bugojna koji su mu bili prvi na popisu onih s kojima će se obračunati, a sad se u to uvjeravaju i čelnici udruga proisteklih iz DR SBŽ-a.

Tako je ovih dana bez prava na invalidninu ostao i Vlado Slišković, predsjednik HVIDR-e u SBŽ-u. Drugi je to čelnik udruga koji je ostao bez prava u postupku Helezove revizije. Prije Sliškovića, bez invalidnine je ostao Tomo Davidović, predsjednik HVIDR-e u općini Dobretići, a pred Povjerenstvo federalnog ministarstva nedavno je izašao i Miroslav Zelić, predsjednik HVIDR-e u Bugojnu. Zelić čeka rezultate revizije. Slišković je jedan od 153 hrvatska stradalnika s područja SBŽ-a, koji su u dosadašnjem postupku revizije ostali bez ikakvih prava, a za 188 je smanjen postotak invalidnosti.

- Ovoj brojci treba još samo dodati da je obrađena tek petina predmeta. Što nas dalje čeka, teško mi je i pomisliti - kaže Slišković. S još tri časnika HVO-a Sliškovića su pripadnici zloglasne Sedme muslimanske brigade, konkretno skupina Arapa iz odreda El mudžahid, zarobili 13. travnja 1993. na području Novoga Travnika. Odvedeni na Rostovo, ratno sjedište mudžahedina, gdje su u potpunoj izolaciji proveli 35 dana u kojima su, kaže Slišković, prošli neviđene torture i maltretiranja, fizička i psihička.

■ Tužiteljica Vesna Budimir nakon nedavnog pojavljivanja Nihada Bojadžića pred Sudom BiH prije nekoliko dana dobila je do sada najizravnije prijetnje. I to od odvjetničkog tima optuženog za zločine u Trusini i logore u Jablanici.

- Što je čuvaš, svakako je nećeš još dugo čuvati - rekao je jedan član odvjetničkog tima Nihada Bojadžića šefu osiguranja Vesne Budimir.

Nakon ove izravne prijetnje, šef osiguranja tužiteljice je, kako doznajemo, napravio službenu zabilješku i proslijedio je Direkciji za koordinaciju policijskih tijela. Prema proceduri, zabilješka bi trebala biti proslijeđena SIPA-i i drugim istražnim agencijama koje bi trebale preuzeti ovaj slučaj i razmotriti nove prijetnje tužiteljici Budimir. Sama tužiteljica bi tijekom današnjeg dana trebala o cijelom ovom slučaju informirati Visoko sudsko i tužiteljstvo vijeće. Inače, tužiteljicu Budimir već duže vrijeme čuvaju pripadnici sigurnosnih agencija zbog stalnih prijetnji koje dobiva od trenutka kada je pokrenula slučaj zločina Armije BiH nad Hrvatima u selu Trusina. Tim metodama opet pokušavaju preplašiti osobe koje vode predmete protiv osumnjičenih za ratne zločine iz redova Armije BiH. Isti ti ljudi koji sada napadaju neovisno pravosuđe u BiH, hvalili su rad tužiteljice Budimir dok je zastupala predmete kada se sudilo Hrvatima za ratne zločine. Sada, kada su u pitanju pripadnici Armije BiH, tužiteljica Budimir je osoba koja, kako kažu „provodi Tuđmanovu politiku", a pokušavaju je se diskreditirani na razna načine.

Tužiteljica Budimir nije prva osoba koja se našla na meti onih koji pokušavaju prikriti zločine Armije BiH. Bivši državni tužitelj Marinko Jurčević ostao je bez dužnosti koju je obnašao onda kada je počeo istraživati ratne zločine čiji trag vodi do bivšeg ministra obrane BiH i„ratnog vladara Bugojna" Selme Cikotića.

■ 19. ožujka, na blagdan Sv. Josipa, obilježeno je 18 godina od razmjene 294 hrvatska zatočenika iz logora Stadion u Bugojnu, jednog od tri najzloglasnija logora Armije BiH od njih desetak koliko ih je tijekom rata postojalo u Bugojnu.

Prema podacima Hrvatske udruge logoraša Bugojna, kroz Stadion je prošlo 550 hrvatskih zatočenika, a njih 294, nakon punih osam mjeseci tamnovanja u neljudskim uvjetima ispod tribina Stadiona NK Iskre, svakodnevnih tortura i premlaćivanja, razmijenjeni su 19. ožujka 1994. godine.

Za većinu preživjelih 19. ožujka drugi je rođendan. No, nažalost nije ga dočekalo 26 zatočenika bošnjačkih logora u Bugojnu koji su nasilno odvedeni u nepoznato, većinom iz Stadiona, kao ni brojni drugi zatočenici koji su podlegli svakodnevnim torturama i premlaćivanjima. Od ljetos s famoznog popisa od 20 nasilno odvedenih iz bugojanske skupine skinuto je jedno ime, to je ime Marka Bartulovića. „Na 18. godišnjicu izlaska iz logora bit će obavljen i pokop Marka Bartulovića. Prije pokopa, koji će se obaviti u 13 sati, u 11 će u bugojanskoj župnoj crkvi biti služena misa zahvalnica, a u 12 i 30 bit će položeni vijenci i upaljene svijeće poginulim i nestalim braniteljima Bugojna", kaže Mario Franjić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Bugojna.

Spomen-obilježje i nakon 18 godina od nestanka još uvijek je jedino mjesto na kojemu za dušu svojih poginulih sinova mogu upaliti svijeću i pomoliti se očevi, majke i rodbina 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika. Među njima su i dalje i Jadranko Gvozden, Perica Kovačević i Nikica Miloš, zvani Kardelj, čiji su posmrtni ostaci više puta paljeni kako bi se zločin prikrio te ni mjesecima nakon ekshumacije njihovih posmrtnih ostataka nije iz njih izvučen profil za DNK niti se zna je li to uopće moguće.

■ Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH trebalo je na sjednici proteklog tjedna započeti raspravu oko načina zaštite javnih poduzeća s većinskim hrvatskim područjima koja su sada pod nadzorom platformaških vlasti te su na putu "krčmljenja", što je jedan od glavnih ciljeva koalicije koja od Federacije, tvrdeći da stvara Zapadnu Njemačku, ustvari gradi jednonacionalni bošnjački entitet pandan Republici Srpskoj. Kako se doznaje, na sljedećoj sjednici Predsjedništva HNS-a će se uz zajednički nastup na općinskim izborima najviše vremena posvetiti upravo otvaranju pravne bitke za povrat vlasništva nad najvrednijim resursima. Prije desetak godina javna poduzeća Hrvatska pošta i telekomunikacije (HPT) kao i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne bile su u vlasništvu općina s hrvatskom većinom. Ti su udjeli bili sudskim putem upisani u registar županijskog, hercegovačko-naretvanskog suda sa sjedištem u Mostaru sve do 2001. godine i dolaska Alijanse za promjene koja je poslužila za ozakonjenje razvlašćivanja Hrvata u BiH.

Nakon mišljenja javnog pravobraniteljstva Federacije BiH, vlast Alijanse je jednostavno preotela vlasništvo nad HPT-om koji se kasnije podijelio na Hrvatski telekom i Hrvatsku poštu, a elektroprivredno poduzeće je izgubilo prijenos nakon reforme u cijeloj državi. Prema nekadašnjem stanju o upisu u sudski registar, najveći udjel u HPT-u imao je Mostar s 21 posto ili 25,2 milijuna maraka. Drugi je bio Široki Brijeg čiji je udjel iznosio skoro deset posto, slijedilo je Orašje s Domaljevcem te još dvadesetak većinskih hrvatskih općina u Federaciji BiH. Među ove općine spadaju i Čitluk, Grude, Ljubuški, Posušje, Rama, Uskoplje, Čapljina, Neum s područjem općine Ravno, Stolac, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Jajce, Drvar, Vitez, Novi Travnik, Kiseljak, Busovača, Kreševo, Žepče s Usorom te Odžak sa Seonjacima. Hrvatska politika sve do sada, izuzev pojedinih sporadičnih pokušaja, nije inzistirala na povratku na stanje od prije 2001. godine. Općine bi sada, kako se doznaje, po nalogu HNS-a trebale zatražiti od Županijskog suda u Mostaru poništenje sporne izmjene u sudski registar. Oko ovoga spora ne postoji mogućnost zastare budući da se radi o vlasničkim pravima.

■ Zijad Hadžiomerović, predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar, u intervjuu za Dnevni list podržao formiranje više općina u Federaciji po etničkom kriteriju, po uzoru na prijedlog SDA u Mostaru.

Da preciziramo, za što se SDA zalaže?

- Mi smo za šest općina po Koschnickovom statutu, a spremni smo razgovarati za jačanje grada, i o još nekim izmjenama. Samo po nama moraju postojati gradske općine, koje ne dovode u pitanje broj gradskih vijećnika.

Kako pronaći rješenje za Mostar kad svatko vuče na svoju stranu?

- Zajedno s međunarodnom zajednicom se mora pronaći rješenje za Mostar, koje će biti korektno, pravedno i prihvatljivo za sve, ali mislim da ga treba tražiti u sveukupnom rješenju problema u cijeloj Federaciji BiH. sam zagovornik da se cijela Federacija strukturira s više općina, odnosno zajednica lokalne samouprave i da se ljudi osjećaju malo lagodnije. Time bi se značajno smanjili naboji, i ne znam zašto bi netko imao nešto protiv takvih rješenja.

■ Rješenje za očuvanje hrvatskog nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta na cijelom teritoriju BiH moglo bi se naći u kreativnoj primjeni belgijskih rješenja.

Istina je da su na teritoriju Valonije manjinske flamanske škole pod jurisdikcijom ministarstva obrazovanja Francuske zajednice kao što su na teritoriju Flandrije i manjinske francuske škole pod jurisdikcijom ministarstva obrazovanja Flandrije.

No, primjerenije potrebama Hrvata u BiH bilo bi osnivanje Hrvatske zajednice na razini BiH nadležne za kulturu, obrazovanje, školstvo, šport i znanost te javnu televiziju koja bi imala jurisdikciju i nad svim hrvatskim institucijama u Federaciji BiH, Distriktu Brčko i Republici Srpskoj.

Na taj način bi se primjerice školstvo na hrvatskom jeziku moglo financirati i razvijati od strane jednog tijela koje bi bilo pod kontrolom izabranih hrvatskih predstavnika i koje bi bilo najosposobljenije za rješavanje svih izazova s kojima se hrvatsko školstvo u BiH suočava - činjenice da se za razliku od bošnjačkog plana i programa ključne institucije za razvoj hrvatskog standardnog jezika nalaze u susjednoj Republici Hrvatskoj, činjenice da će hrvatski jezik za razliku od bošnjačkog i srpskog od 1. srpnja 2013. biti i službeni jezik Europske Unije.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi