• Povratničke tegobe Hrvata (184529)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165508)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95198)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92216)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9774
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Hrvati u BiH nisu dijaspora. Trebaju li onda u RH glasovati?

Prije nekoliko dana objavljen je podatak o bh. dijaspori. Broj osoba koje žive u inozemstvu, a rođene su u Bosni i Hercegovini iznosi 1,671.177. Od toga u Hrvatskoj živi četvrtina (409.357). Kada bi se uračunali potomci druge i treće generacije, onda bi ih bilo barem još toliko. Jesu li oni što su otišli iz BiH dijaspora u RH ili onih 544.780 Hrvata koliko ih, prema posljednjem popisu, živi u BiH?

Ako znamo da dijaspora znači rasipanje jednoga naroda po cijelom svijetu, onda je po toj definiciji 409 tisuća građana iz BiH dijaspora u RH, a 544 tisuće Hrvata koje žive u BiH su temeljni, suvereni narod u svojoj domovini. Prema tomu, u iseljeništvu ne žive Dragan Čović, rektorica Ljerka Ostojić ili kardinal Vinko Puljić. Oni su domicilni u svom Mostaru i Sarajevu. U dijaspori žive, primjerice, Milan Bandić, Milijan Brkić, biskup Želimir Puljić jer su iz Gruda, Ljubuškog i Mostara otišli u Zagreb i Zadar. Rijetko je koji Zagrepčanin, Splićanin ili Osječanin došao živjeti u Mostar ili Sarajevo.

Procjenjuje se da izvan RH živi još jedna, iseljena Hrvatska. Blizu tri milijuna osoba. Na posljednjim parlamentarnim izborima glasovalo ih je svega 29 tisuća. Ni jedan posto. Od toga postotka čak više od 80 posto u BiH. Oni mogu izabrati sva tri zastupnika. Na posljednjim izborima pokazali su širinu. Izabrali su jednoga svoga predstavnika Hercegovca Božu Ljubića, drugoga iz dijaspore u RH, Bosanca iz Livna u Velikoj Gorici Ivana Šukera, i trećega, prekooceanskog Hrvata Željka Glasnovića, Zagrepčanina iz Toronta.

Ako ubuduće ostane isti način glasovanja, onda bi trebalo sačuvati ovakav koncept teritorijalne zastupljenosti (prekooceanski, europski i zastupnik iz BiH). Tri zastupnika u Saboru ubuduće trebaju formirati svoj klub i ponašati se kao “manjinci”. Bez obzira na sastav, uvijek biti dio vlasti.

Za kvalitetnu sinergiju iseljenih i domovinskih Hrvata potrebno je puno više od labavih veza. Tri zastupnika u Saboru samo su pokriće kojim se stvara privid brige. Od toga nema koristi nitko, ponajmanje Hrvati iz BiH. Čak imaju štetu.

Sadašnjim načinom izbora optužuju ih kako poreznim obveznicima u RH biraju vlast. K tomu, svrstava ih se samo uz jednu stranku. Time se drugi (lijevi) mogu amnestirati od svoje ustavne obveze. Zbog svega bi najbolje bilo da ne budu na listama. Njima treba institucionalna, a ne formalna zaštita.

O Hrvatima BiH ne može i ne smije skrbiti samo jedna stranka, već isključivo država Hrvatska i njezine institucije. To mora biti nacionalna strategija. Baš kao i institucionalna i iskrena povezanost iseljene i domovinske Hrvatske.

Sada te veze ne funkcioniraju. Pa i zbog toga Hrvati iz BiH već odavno žive u vlastitoj domovini kao dijaspora. One preostale 544 tisuće. Ako ih uopće još toliko ima.

Jozo Pavković/Večernji list