Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9813
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Hrvatska kulturno-školska autonomija na cijelom teritoriju BiH

Hrvatska kulturno-školska autonomija na cijelom teritoriju BiH

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 21.03.2012. 12:28

Piše: HB statistički i istraživački tim

Među brojnim europskim državama, malo ih je po kompliciranosti usporedivo s Bosnom i Hercegovinom. Jedna od rijetkih je Belgija. Belgija je država u kojoj se kako bi se smirile rastuće napetosti prije puno desetljeća pristupilo etnoteritorijalizaciji države između tri glavne jezične zajednice - flamanska (govornici nizozemskog jezika), valonska (govornici francuskog jezika) i njemačka.

Naravno, jedan od osigurača koji je trebao očuvati jedinstvo države prilikom etnoteritorijalne podjele bio je teritorijalni diskontinuitet dviju glavnih regija - Flamanske i Valonske regije, svaka od kojih obuhvaća i eksteritorijalne eksklave, dostupne samo kroz teritorij one druge regije ili kroz susjedne države. Glavni grad Bruxelles-Brussel dobio je status posebne regije, ravnopravne ostalima dvjema, a teritorijalno je postao enklava unutar Flamanske regije koja je najsklonija punoj neovisnosti.

Belgija 1

Prilikom etnoteritorijalne podjele dio flamanskog i valonskog stanovništva ostao je na teritoriju one druge regije, a budući da je državna reforma provedena kako bi se zadovoljili prohtjevi što većeg broja stanovnika niti jezične manjine nisu zaboravljene.

Kako je riješeno pitanje brige za kulturni identitet dviju najvećih zajednica, pri čemu nije zaboravljena ni treća - njemačka?

Tako da je uz vlade i parlamente triju regija (Flandrije, Valonije i Bruxellesa-Brussela) omogućeno stvaranje i vlada i parlamenata triju jezičnih zajednica. Flamanci iz Flandrije i Brussela dobili su priliku stvoriti zajedničko tijelo koje će se brinuti o njihovoj kulturi, obrazovanju, školstvu, športu i znanosti te javnoj televiziji - Vlaams Parlement s vladom odgovornom njemu. Isto je omogućeno i govornicima francuskog iz Valonije i Bruxellesa koji su dobili Parlement de la Communauté française preimenovan 2011. u Parlement de la Fédération Wallonie - Bruxelles, a nisu zaboravljeni ni govornici njemačkog iz sastava Valonije koji su dobili vlastitu vladu i parlament (Parlament der Deutschsprachigen Gemeinschaft) svoje zajednice, premda nemaju vlastitu etnoteritorijalnu regiju za razliku od dviju velikih zajednica.

Veličina belgijskog sustava je u tome da su omogućena asimetrična rješenja. To znači da su Flamanci u skladu sa svojim potrebama i ekonomičnim duhom stopili parlamente i vlade svoje regije i zajednice. Na drugoj strani parlamenti i vlade Valonije, Bruxellesa i Francuske zajednice ostali su razdvojeni i samostalni. Zastupnici u parlamentu Francuske zajednice imenuju se iz redova zastupnika u regionalnim parlamentima Valonije i Bruxellesa, a zastupnici Flamanskoga parlamenta biraju se na izravnim izborima.

Zanimljivo je da uz opće državne praznike, uglavnom posuđene iz katoličkog kalendara, svaka zajednica ima i svoj vlastiti praznik - kojeg praznuju sami. Flamanci (govornici nizozemskog) 11. srpnja slave pobjedu nad Francuzima, a govornici francuskog 27. rujna pobjedu nad Nizozemcima.

Što bi se moglo izvući kao pouku iz navedenih belgijskih primjera?

Postojeća situacija hrvatskog školstva u Federaciji BiH nije sjajna. Ozbiljna studija Šimuna Muse iz 2007. (Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini s obzirom na njegov zakonski i stvarni položaj u društvu http://hrcak.srce.hr/file/53622) pokazuje da hrvatski jezik ima zadovoljavajući položaj u obrazovnom sustavu samo u županijama s hrvatskom većinom (HBŽ, ZHŽ, ŽP) i mješovitim županijma (HNŽ i ŽSB) te hrvatskim općinama sa školskom autonomijom (Usora i Žepče).

U ostatku Federacije BiH (Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton i ostatak ZDK, USK te BPK) hrvatski jezik je u stvarnosti sveden samo na privatne KŠC, a u javnim školama se ne može dobiti obrazovanje na hrvatskom jeziku, bilo zato jer nije niti zajamčeno kantonalnim ustavima bilo zato jer je hrvatski jezik u npr. Tuzlanskom kantonu „stopljen" s „bosanskim" jezikom u predmet s nazivom bošnjačkog imena - „maternji jezik". U Distriktu Brčko za obrazovanje nadležno je Odjeljenje za obrazovanje kojim upravlja Bošnjak Esed Kadrić, a u RS-u republičko Ministarstvo prosvjete i kulture na čijim stranicama se ne mogu dobiti čak niti dokumenti na hrvatskom jeziku.

Rješenje za očuvanje hrvatskog nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta na cijelom teritoriju BiH moglo bi se naći u kreativnoj primjeni belgijskih rješenja.

Istina je da su na teritoriju Valonije manjinske flamanske škole pod jurisdikcijom ministarstva obrazovanja Francuske zajednice kao što su na teritoriju Flandrije i manjinske francuske škole pod jurisdikcijom ministarstva obrazovanja Flandrije.

No, primjerenije potrebama Hrvata u BiH bilo bi osnivanje Hrvatske zajednice na razini BiH nadležne za kulturu, obrazovanje, školstvo, šport i znanost te javnu televiziju koja bi imala jurisdikciju i nad svim hrvatskim institucijama u Federaciji BiH, Distriktu Brčko i Republici Srpskoj.

Na taj način bi se primjerice školstvo na hrvatskom jeziku moglo financirati i razvijati od strane jednog tijela koje bi bilo pod kontrolom izabranih hrvatskih predstavnika i koje bi bilo najosposobljenije za rješavanje svih izazova s kojima se hrvatsko školstvo u BiH suočava - činjenice da se za razliku od bošnjačkog plana i programa ključne institucije za razvoj hrvatskog standardnog jezika nalaze u susjednoj Republici Hrvatskoj, činjenice da će hrvatski jezik za razliku od bošnjačkog i srpskog od 1. srpnja 2013. biti i službeni jezik Europske Unije itd.

Prednosti takvog jedinstvene hrvatske kulturno-obrazovne autonomije kao vide se već na primjeru obrazovnog sustava:

1.) Obuhvatio bi još veći broj Hrvata nego to može buduća hrvatska etnoteritorijalna jedinica i osigurao im obrazovanje na materinskom jeziku i njegovanje nacionalnog i kulturnog identiteta širom BiH.

2.) Povećala bi se efikasnost rada jer bi umjesto niza ministara nadležnih za obrazovanje na hrvatskom jeziku, od kojih niz uopće nisu Hrvati, već pripadaju bošnjačkim nacionalističkim strankama unitarističkih nazora, imali jednoga.

3.) Poboljšala bi se kvaliteta stručnih savjetnika i inspektora koji bi bili neovisniji o lokalnim sredinama, ukoliko bi bili pripojeni instituciji na razini države, umjesto na razini županija kao što je to danas, a da ne spominjemo mogućnosti za kvalitetniji rad na teritoriju Distrikta Brčkog i Republike Srpske.

4.) Pojeftinila bi nabava školskog pribora i drugih materijala jer bi jedinstveno Ministarstvo imalo jaču poziciju prema dobavljačima prilikom raspisivanja javnih natječaja.

5.) U odnosu na malena županijska ministarstva moglo bi se kvalitetnije i racionalnije organizirati međunarodnu suradnju, prvenstveno s Republikom Hrvatskom, ali i drugim partnerima.

Slično jedinstveno ministarstvo kulture imalo bi više senzibiliteta za hrvatske kulturne institucije diljem BiH i lakše bi ih moglo umrežiti i financirati, u odnosu na sadašnje stanje.