RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ima slike a bogme i tona…

Napisano 15.01.2015. 20:37
Kolinda Grabar Kitarović

Dobri su bili ovi hrvatski predsjednički izbori. U početku je sve izgledalo izvjesno i rutinirajuće. Aktualni predsjednik je vodio u svim anketama i sve se činilo pukom formalnošću. Toliko da je jednom izjavio da čak i ako se Gotovina kandidira da će ga pobijediti.

Gorio sam od želje da vidim taj sraz. Tu se mogla na jedan nezaboravan način zaokružiti jedna po svemu velika priča o vojniku koji je dobio rat, izgubio mir, pa se ponovno pobjednički vratio. Međutim, general je odbacio svaku mogućnost političkog angažmana i mogućeg sraza sa samouvjerenim predsjednikom. Bilo mi je žao što neću vidjeti to nadmetanje. Ali, tko može zamjeriti čovjeku da odluči što će sa sobom napraviti.

Nakon toga sve je dakle izgledalo izvjesno. Crv nervoze se pojavio čim je jedna atraktivna i kvalificirana plavuša najavila da ona kreće u ljuti izborni boj. To se dalo zaključiti iz one sad već glasovite seksističke izjave; ima slike, nema tona.

Bilo je tu još nešto prepucavanja i manje više na tomu je stalo. Stvari su  ponovno zadobile stare konture. Ali, kada se uz sliku počeo pojavljivati i ton vidjelo se, bogme, da to neće ići baš glatko.

Sva tmuša i tmina s lijeva se digla da spriječi moguć loš izborni scenarij. Najjače oružje su bile ankete gdje se ‘ladno i dalje operiralo s prednošću od desetak posto.

Ne lezi vraže, u isto vrijeme se dogodilo da jedan dugokosi mladić nije mogao spavati pa se kandidirao. Vrijeme je provodio s društvancem koje se inače odaziva na Živi zid, a koje voli stajati ispred policije kada ovi hoće nekoga izbaciti iz kuće ili stana, jer vlasnik više nije u stanju plaćati dug nekoj sumnjivoj austrijskoj kreditnoj zadruzi.

I to je bila Ahilova tetiva za ‘popularnog’ predsjednika; njegova maksima  s početka mandata ‘Nova pravednost’ tu se nasukala na tanak led. Jer, i slijepcu je bilo jasno da su baš Novopravednici trebali svih ovih godina stajati tamo gdje je stajao Živi zid; ispred tih tužnih roh-bau katnica u tmurnim predgrađima, s invalidima na nosilima, preplašenim obiteljima, uplakanim staricama i sl. Ali, oni su bili zabavljeni ljepšim stvarima.

I tako je Lignja po prvi puta bila okrenuta na žaru.

Sad vidimo da je Sinčić s time daleko dobacio, još kad je Kujundžić s desna počeo nisko udarati, plavuši nije preostalo ništa drugo nego mudro čekati da joj sve bude servirano na tanjuru.

Kad se u finišu u sve zdušno uključilo i žensko biračko tijelo, a koje u ovim krajevima nikad nije imalo ovakvu priliku, stvar je bila gotova.

Sjećam se sad jedne svađe s društvom s kojim sam tada na početku prvog mandata sjedio i njihove ushićenosti izborom te nenadmašne persone koja će ovu zemlju poharanu ognjištarima preporoditi, maltene vratiti na ishodišta zaključaka zadnjeg kongresa Saveza komunista Hrvatske, te vratiti popljačkano, strpati kriminalce u zatvore, potisnuti fašiste i što-ti-ja-znam-što-sve-ne… da ne ponavljam sad sve te smiješne priče.

Bijaše to po svemu prdac u vjetar.

Arapi koji su i inače slabi na plavuše kažu da Hrvatska ima najljepšu predsjednicu na svijetu. Slažem se. Sigurno da to nije dovoljno za biti i uspješna predsjednica. Ali, ne sumnjam da tu ima i pregršt drugih kvaliteta. Meni su zasad ova lijepa slika i ugodan ton sasvim dovoljni.

Željko Barišić/Poskok.info


Nema komentara

Anketa

Ustavi