• Povratničke tegobe Hrvata (194024)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166226)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95777)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92943)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9800
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Islamofobija i Sarajevo

Islamofobija i Sarajevo

Islamska zajednica je u pravu što ukazuje na postojanje mržnje, netolerancije i diskriminacije prema muslimanima u BiH, ali nije u pravu što tako nastoji da onemogući kritiku na račun rada svojih zvaničnika i organa. Nije u pravu ni kada prešućuje svu onu mržnju koja se na muslimanskoj strani skuplja na račun i protiv drugih nacija i vjera. Nije u pravu što se u sukobu unutar same bošnjačke, muslimanske zajednice stavlja na samo jednu stranu

Piše: Esad Hećimović, Oslobođenje

Je li Sarajevo regionalni, pa čak i europski centar islamofobije, bez obzira što u njemu živi većinski muslimansko stanovništvo? Pitanje, postavljeno jučer u kabinetu odsutnog reisu-l-uleme, povodom promocije Rijasetovog prvog izvješća o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u BiH, izaziva zbunjenost. U istom tjednu palestinski predsjednik Mahmud Abbas je podsjetio na poređenje Sarajeva sa Jerusalimom. Sarajevo se sve manje opisuje kao Jerusalim Balkana, Europe ili kao „mali Jerusalim“, ali Abbas se sjetio.
Odranije mi je poznato priželjkivanje da Sarajevo postane „glavni grad“ europskih muslimana. Prvi put sam za takva priželjkivanja čuo još početkom devedesetih godina u samom Sarajevu. Neke od mojih kolega novinara iz skandinavskih zemalja izrazile su takva očekivanja prethodnih godina. Jedan od njih me tako uvjeravao da, u stvari, nema druge prijestolnice koja bi mogla da postane glavni grad europskih muslimana. Na drugoj strani, u različitim ratnim i poratnim periodima, Zenica i Sarajevo su nazivani „bosanskim Teheranom“. Ovi nazivi i poređenja su afirmirali ili kritizirali novu ulogu muslimana u BiH kao aktera, a ne samo kao žrtve.
Otkuda sada među vjerničkim dijelom populacije u glavnom gradu BiH postoje i takva razmišljanja o Sarajevu kao regionalnom, pa čak i europskom centru islamofobije?
Takve tvrdnje su, naravno, preuveličane. Ako se pogleda spisak islamofoba u BiH, očito je da Islamska zajednica u BiH uglavnom govori o srpskim političarima, međunarodnim zvaničnicima, tužiteljima i policajcima koji su istraživali veze organiziranog kriminala i terorizma u BiH, te novinarima koji su reagirali prije svega na ono što su doživljavali kao nametanje vjerskih, ideoloških ili političkih stavova. Za svaki od ovih sukoba postoje drugi razlozi, a ne sama mržnja prema islamu kao vjeri. Ti razlozi su, prije svega, politički, interesni ili ideološki. Kovanica „islamofoba“ se sada koristi i za međunacionalno sukobljavanje, za zaštitu interesa grupa povezanih sa Islamskom zajednicom i za obračun sa sekularnom tradicijom kod Bošnjaka. Postoji opasna tendencija da se odbacuje sekularizam kao navodno zaostalo i prevaziđeno naslijeđe socijalizma i komunista. Preuveličavanje opasnosti od islamofobije u Sarajevu teži takvom obračunu.
U Sarajevu ne piše niti jedan kolumnista ili bloger poput Fjordmana, norveškog krajnjeg desničara i antiislamskog blogera koji je opsežno citiran u Breivikom Manifestu. Fjordman je pisao pod ovim pseudonimom od 2005. godine do nedavno, kada je otkriveno da je Breivik opsežno citirao i hvalio njegov rad. Policija je bila vrlo zainteresirana da otkrije da li je riječ o poticanju na zločin, bližim vezama ili ne. Fjordman je sam otkrio svoj identitet norveškoj tajnoj policiji i javnosti, te potom pristao na intervju sa policijom i pretraživanje svoje kuće. Pisao je, kao i mnogi drugi desničari, sa pozicija teorije zavjere koja predviđa ujedinjavanje Europe i arapskih država protiv Izraela i za islamiziranje Evrope. Njegovi blogovi su bili protiv EU, multikulturalizma i islama.

Ali, pogledajmo kako je on pisao o Sarajevu. U jednom od svojih tekstova u seriji pod nazivom „Defeating Eurabia“ je posebno pisao o Sarajevu, u drugom o svom razumijevanju Izetbegovićevih ranih radova kao što je „Islamska deklaracija“, te na primjer o preuveličavanju zločina koje su počinili Srbi i umanjivanju zločina koji su počinjeni nad Srbima.
Kada je pisao o Sarajevu, uglavnom je citirao ovdašnje rasprave o tome kako je Sarajevo postalo monoetnički grad, te kako Srbi i Hrvati odlaze ili traže zaštitu.
Slika Sarajeva i BiH u europskoj, ali i američkoj javnosti je kreirana u tijeku i neposredno nakon rata devedesetih godina i od tada nije bilo značajnije promjene ili dopune. Mi smo pravili probleme Zapadu, sve dok nas Zapad nije izolirao i zaboravio, ostavljajući nas da jedino sami sebi pravimo probleme. U takvoj izolaciji, što se Zapada tiče, možemo ostati jako dugo, sve dok ne odlučimo da sami nešto promijenimo. Svojom balkanskom mržnjom mi privlačimo ubojice poput Breivika i desničare poput Fjordmana, koji brane ubijanjem i tekstovima Europu od islama.
Islamska zajednica je u pravu što ukazuje na postojanje mržnje, netolerancije i diskriminacije prema muslimanima u BiH, ali nije u pravu što tako nastoji da onemogući kritiku na račun rada svojih zvaničnika i organa. Nije u pravu ni kada prešućuje svu
onu mržnju koja se na muslimanskoj strani skuplja na račun i protiv drugih nacija i vjera. Nije u pravu što se u sukobu unutar same bošnjačke, muslimanske zajednice stavlja na samo jednu stranu.

Ukoliko želimo da naš govor o mržnji bude uvjerljiv, treba da progovorimo i toj mržnji muslimana prema drugima, a ne samo o mržnji prema muslimanima. Privlačimo mi već dugo i one na drugoj strani, koji stradanje bosanskih muslimana devedesetih godina vide kao nastavak križarskih ratova.
„Ono što se dešava u BiH nije samo rat između Muslimana i Srba, nego i rat između islama i kršćanstva“ govorio je Salman al-Awdah, utjecajni saudijski i islamski vjerski vođa, koji je po izlasku iz saudijskog zatvora, dolazio i u Sarajevo kao gost IZ-a.
„Stradanje Muslimana u BiH je samo novi križarski rat protiv muslimana širom svijeta“, pisao je Muhammed Qutb. Kao i Fjordmanovi tekstovi ili Breivikov Manifesto i ove poruke sa drugog kraja svijeta dolazile su do nas u Sarajevo preko Evrope, prije svega Londona. Većina ovih poruka je objavljena u dvodijelnom propagandnom video materijalu pod nazivom „Šehidi Bosne“ koji je devedesetih godina urađen u jednom londonskom studiju.
Stoga je jednostrano progovaranje o mržnji veoma opasno. Niti Srbi brane Europu od islama, niti Bošnjaci brane ummet, globalnu zajednicu muslimana od novih križara kao što je Breivik. Zato je opasna ova javna rasprava zvaničnika Islamske zajednice sa izabranim funkcionarima iz RS-a kao što su Milorad Dodik i Nebojša Radmanović. Reagirajući na ponovljene tvrdnje Nebojše Radmanovića da su reisovi napadi na Dodika „jedna vrsta pripreme za rat“, Islamska zajednica je saopćenjem svoje Službe za odnose sa javnošću poručila da „iz slučaja masovnog ubojstva nevinih ljudi u Norveškoj i nadahnuća koje je ubojica pronalazio u ratnim srpskim liderima trebaju svi odgovorni ljudi uzeti pouku“. Takvo korištenje norveške ili bosanske tragedije je veoma opasno i nedopustivo. Ako je „srpska politika“ bila nadahnuće za Breivika, Al-Qaida je često pokušavala da opravda terorističke napade stradanjem muslimana u BiH i drugim regijama. Vrijeme je da naše tragedije prestanemo pretvarati u nadahnuće masovnim ubojicama širom svijeta i da nešto uradimo za živote onih koji su preživjeli unutar same BiH.

| Oslobođenje | HB.org |