Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9777
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Izdajnik

Izdajnik

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 28.05.2011. 17:07

Piše: Nikola Zirdum

Izdajnik je česta riječ koja se u posljednje vrijeme koristi u hrvatskom političkom diskursu. Priznajem, riječ zvuči grozno. Čak i u nečem tako groznom kao politika. Riječ sama po sebi vrijeđa, previše je kolokvijalna i raspršena u svakodnevnoj uporabi pa ju ljudi počesto shvaćaju preemocionalno i krivo. Što je dakle, tko je dakle da prostiš Izdajnik u našoj priči?

U nedostatku bolje riječi koja bi opisala političara prevaranta koji je prevario ili "izdao" vlastitu biračku bazu, vlastita politička načela ili i jedno i drugo riječ izdajnik ustalila se u uporabi. "Izdajnik" u političkom smislu je onaj tko prije izbora govori jedno a poslije izbora radi drugo.

SDP bi bio izdajnik kad bi poslije izbora recimo kazao kako su tri entiteta realnost, iako je prije kampanje govorio suprotno. SDA bi bio izdajnik kada bi nakon izbora govorio o realnosti da se RS odcijepi iako je pred izbore govorio drugo. SNSD bi bio izdajnik ako bi poslije izbora pristao na smanjenje ovlasti RS-a iako je pred izbore govorio o vraćanju istih ovlasti. HDZBIH bi bio izdajnik ako bi poslije izbora kazao da je priča o federalizaciji BIH tek samo ubleha.

Izdajnikom i izdajnicima se često krste i oni koji to nisu. Kako te može izdati netko tko nikada niti ti je šta obećavao niti ti je se ikad obraćao niti je bio tvoj?

Recimo Željko Komšić?

Željko Komšić nije politički izdajnik. Komšić je svoj politički uzlet počeo na retorici koju i danas zagovara. Može ga se mrziti ili ne cjeniti zbog ovog ili onog al ne može se Komšiću reći da je izdao. Komšić je mladi komunist. Sarajevska fukara koja i danas ne vidi razliku između ustaša (Kraljević) i komunista (Tito) te su mu i jedan i drugi mili , jer su bili za cjelovitu BIH. To što je jedan fašist a drugi masovni ubojica manje mu je bitno. No Komšić je nakon izbora nastavio raditi ono što je zagovarao prije izbora. Dakle ništa. On je za građansku BIH. Bitno mu je da ga biraju građani, nebitno da li Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Nebitno mu je i što to čine uglavnom Bošnjaci. Kao tako izabran, on svoj politički dug vraća takvoj tzv. "građanskoj" BIH koja ga je birala. Ne zanima ga što zapravo duva u dupe od mrtvog jareta, u nešto što u korijenu ima bošnjački nacionalizam i što će na kraju koštati BIH njene cjelovitosti. On u to vjeruje i u to dupe duva. Da je nakon izbora počeo hrvatovati i govoriti o ugroženosti Hrvata bio bi izdajnik svog biračkog tijela. Dakle nije izdao. Samo je glup.

Jerko Lijanović i Jerko Ivanković

Također nisu izdajnici. Odavno su vlasnici privatne multi kulti stranke. U kojoj ima i svinjskih i ovčijih rebaraca. Nacionalno im je nebitno. U Kreševsku šestorku nisu se gurali. Drugi su ih pozvali. I tada je ta stranka bila multi kulti. To što je gazda sa Širokog nije nikakav argument. Ljudi imaju pravo politički djelovati kako žele. Mali problem je što je stranka trebala biti politički zabranjena zbog kupovine glasova ali bože moj, ako Afera Reket može u ladice što ne bi i prevareni Lijanovi' glasači?

Božo Ljubić?

Optužuju ga da je izdao jer nije htrio za Jurišićem, koji je uletio u bošnjački blok stranaka. Iz Jurišićeve perspektive, (koja baš i nije bog zna kako široka) Ljubić je klasični izdajnik. No iz opće pozicije, pogotovo hrvatske pozicije Ljubić je antiizdajnik, paradigma moralne političke vertikale.

Čovjek koji je zbog tih načela odbio funkcije i fotelje. Iako sarajevska propaganda čini sve da ga predstavi kao foteljaša. Načelo npr. kako neće protiv volje vlastitog naroda nešto je o čemu je prije izbora govorio i HSP. Ljubić je u interviewu Poskoku prije samih izbora jasno rekao da ona politička grupacija koja osvoji 50% plus jedan hrvatski glas ima da predstavlja Hrvate u izvršnoj vlasti Federacije. I tom načelu je ostao vjeran. Kazao je - HDZ90 nije dobio povjerenje birača, nismo izabrani da vladamo. Pobjednik je HDZBIH, možemo s njima ako žele, ako ne žele bit ćemo im konstruktivna oporba. To načelo je načelo konzistentnosti a ne izdaje. Ljubiću se može zamjerati štošta ali u kontekstu priče o izdaji Ljubić je definitivno zadnji kojeg bi se smjelo prozivati to. Ni sarajevski spin o "prijenosu legitimiteta HDZ-u BIH" tu ne može pomoći.

HSP, Jurišić, Primorac, Budimir, Čamber, Krajina, Perić

U cijeloj priči dakle, samo se pravaška grupacija može i smije nazivati političkim izdajnicima. Prije izbora govorili su Entitet. Poslije izbora govore, pa to je ubleha mi imamo već nekoliko entiteta misleći na županije. Očigledna je dakle izdaja vlastitih načela.

Prije izbora upravo su oni koristili riječ "izdajnik" kako bi se dodvorili biračima. Upravo Budimir, na stranačkom skupu u Konjicu Komšića onomad naziva "izdajnikom" , što je iz gore već navedenog potpuno pogrešno. Nije Komšić kao Hrvat predodređen da politički misli onako kako je Budimir tada očekivao.

No ne prođe mjesec kad Budimira inauguriraše za predsjednika Federacije SDP ručice u hrvatskom Domu naroda. Naime od 5 ruku koje su digle glas za njega 4 su bile SDP-ove i jedna NSRZB. Dakle pravaš je biran za predsjednika bez ijedne pravaške ruke. To Budimiru danas ne smeta. Birali su ga Hrvati izabrani iz bošnjačkih većinskih županija. Svi skupa nemaju 5000 glasova. Ako se malo matematički obrade ti kantoni da se lako zaključiti da u među glasovima tih 5 zastupnika Hrvata u Domu naroda nema niti 400 hrvatskih glasova.

Eto koliki legitimitet ima Budimir. Koji ni sam kao kandidat HSP-a nije dobio puno više. Komšić kumulativno ima sigurno veći broj hrvatskih glasova u svom mandatu od Budimira.Ironija je dakle htjela da on koji je prozivao Komšića za izdajnika bude nakon nekoliko mjeseci prezren od vlastitih birača koji su mu u dobroj vjeri dali glas, od vlastitog naroda koji je on Živko Budimir, uz pomoć većinskog naroda odlučio majorizirati i da u konačnici bude veći i gori Komšić po pitanju legaliteta i legitimiteta od samog Komšića. Kako bi, da je danas u Konjicu stranački skup Živko prozvao sam sebe ako je Komšića nazivao izdajnikom?

Komšić je, za razliku od Budimira izabran legalno ali nema legitimitet. Budimir je izabran nelegalno i nema niti legitimitet jer ga nije potvrdio hrvatski dom naroda. Ali eto rušio je avione.

HSP je stranka koja nema nikakav problem s tim da joj predsjednik Federacije bude njen član iako nemaju niti jednog zastupnika u hrvatskom Domu naroda i iako je većina hrvatskih izaslanika u Dom naroda, zbog namjere HSP-a da zajaši nad voljom vlastitog naroda blokirala ulazak u Dom naroda riskirajući pri tom i sankcije od OHR-a.

HSP je stranka koja nema nikakav moralni problem s tim da u SBŽ-u u kojem kao stranka praktički ne postoje, da u toj županiji, krvlju natopljenoj, praktički izbace cijeli jedan narod iz vlasti, eto slučajno hrvatski. Prema kojem nemaju nikakav pijetet. I da uz to sve, u toj županiji u kojoj nisu dobili glasa, uzmu jedno ministarsko mjesto.

HSP nema nikakvih moralnih skrupula kad je u pitanju preglasavanje hrvatskog naroda. HSP tu igra vrlo jasnu igru. U županiji koja bi im morala biti svetinja, skupa sa bošnjačkim strankama majoriziraju hrvatski narod.

To je današnji HSP. Stranka bez skrupula. Šljam. Politički otpad. Interesni patuljci. Jednom rječju žgadija.

Stoga se vrlo realno nameće zaključak:

Budući da je HSP svoj politički rezultat prije izbora temeljio na nacionalnoj priči, budući da je politički legitimitet stekao upravo na parolama o preglasavanju, pravima Hrvata i sl, a da nakon izbora sudjeluje u brutalnom preglasavanju Hrvata, prodajući se za par pišljivih fotelja, može se slobodno reći da je HSP izdajnička stranka. I time nećete nimalo pretjerivati u ocjeni.

Zvonko Jurišić i svi njegovi stranački drugovi Budimir, Primorac, Čamber, Krajina. Perić, upravo sudjeluju u izdaji vlastitog naroda. Oni su u klasični politički izdajnici, u užem političkom smislu svih onih načela koja su zagovarali prije izbora a u širem smislu izdajnici su vlastitog naroda jer ne poštuju njegovu volju i jer mimo njegove volje žele nad njim vladati iako su prije izbora tražili njegovo povjerenje.

Sto generalskih titula i HVO odlikovanja ne daje im za pravo činiti to što čine. Od vojnika vlastitog naroda prometnuli su se u tirane istog.

Budući da im povjerenje tog naroda više nije potrebno kako bi nad njima vladali, nego za vlast koriste i brojčanu nadmoć drugog naroda može ih se komotno nazivati i majorizatorima.

Na kraju, HSP BIH se , zbog sveg gore navedenog više i ne treba promatrati kao hrvatsku stranku. Stranka koja politički legitimitet traži u hrvatskom naroda a nakon izbora služi nekom drugom nije hrvatska stranka.

Konačno, smatram da je i ta riječ "izdajnik" u ovakvoj političkoj situaciji u BIH, kakvoj svjedočimo danas, preblaga za HSP-ovce.

HSP je potrebno dekontaminirati. Ne obraćati im se. Izbaciti ih iz javne uporabe.