Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9773
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Je li bilo dosta oko Starog mosta

Je li bilo dosta oko Starog mosta

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.02.2010. 15:57

Piše: Delminium Vulgaris

Svi vjerovatno znaju za onu poznatu misao Dobrice Ćosića, "Mi Srbi lažemo......" gdje on potanko i poetski navodi razloge, zašto oni, Srbi vole lagati, lagariti, krupno i krupnije, sve naravno zamotano u neki plemeniti cilj, po srpskim zasadama plemeniti naravno.

E sad pitat će te se, kakve to ima veze s onim o čemu pišem. Kroz tekst će vam se, nadam se, sve samo kas'ti.

Bijaše to kasna jesen 93-će. Rat u BiH je trajao ujednačenim ritmom. Plave kacige, nazvane "mirovnom misijom, besmisleno su lutale bosansko-hercegovačkim gradovima i selima, pokatkad bi imali čudnu naviku ili hobi, da grle električne stupove ili željezne konstrukcije radara po bosanskim nedođijama ali i to treba reći, nesebično su zamjenjivali najčešće muslimanske muškarce koji u rovovima nisu mogli ispunjavati svoje bračne dužnosti. Od svih tih beskorisnih zgubidana i foliranata po ozbiljnosti se istakao jedino britanski kontigent, koji se "sasvim slučajno" našao na liniji dodira dojučerašnjih "saveznika" Hrvata i muslimana. Tamo se "slučajno našao" naravno sa zadaćom da "očuva mir".

Za to sve vrijeme beskorisnog tumaranja bjelosvjetskih propalica i špijuna, trajao je rat između sva tri konstituvna naroda sa različitim intenzitetima i prioritetima, rat koji se pretvarao iz pozicijskog u ofenzivni, iz rovovskog u napadačke akcije manjeg ili većeg obima. Muslimanske snage su veći dio potencijala upregle da očiste Srednju Bosnu od Hrvata, krajišnici i istočnobosanci nisu jurišali na Prijedor ili Foču nego na Vitez i Kiseljak. Hrvatske snage, malobrojne i isrpljene očajnički su branile zadnje crte obrane znajući da bi njihov vojni poraz značio totalni egzodus i pogrom neviđenih razmjera.

Za to vrijeme malo južnije trajao je rat i u Mostaru jedinom većem BiH gradu gdje su Hrvati imali neku šansu da dobiju i oni za sebe jedan urbani centar.

Linije su tu manje više bile iste kao na početku rata, samo su obrisi iza linija mijenjali oblik i kulisa okoliša je postajala idealna za snimanje staljingradske epopeje.

Onda je pao on, stari most, simbol grada Mostara, vitki luk koji je bio poznat i u svjetskim mjerilima, mjesto odakle su mostarski mladići dokazivali svoju hrabrost i muškost a navodno je pobjednik u skokovima sa omiljene "đuturum ćuprije" postajao glavna faca u gradu sa svim beneficijima koje idu s tim u takvom mentalitetu i mjestu.

Nikoga naravno ta vijest nije pretjerano uzbudila, ako govorimo o ratnicima i svijetu uhvaćenom u ratnu zamku jer ruku na srce, malo je to koga moglo izbezumiti nakon svih ratnih slika, pokolja, logora, masakriranja, svih onih slika koje čovjeka zamisle, jesu li ljudi uopće razumna i humana bića.

Ali ta vijest je dobila ..kako se kaže "prajmtajm" u svim svjetskim medijima, krenuo je festival osuda i zgražanja, kao da je taj most vrjedniji od desetaka tisuća ljudskih sudbina, od svih poklanih i silovanih ljudskih bića, pored kojih su uštirkani plavci prolazili kao pored fiktivnog i stvarnog "turskog groblja", kao da je tek pad đuturum ćuprije, užasnuo fragilna bjeolsvjetska srca. Optuženi su naravno Hrvati, jer tko bi drugi bio, oni su jedna strana u ratu, oni su tu, ta nije valjda druga strana srušila svoju "svetinju". To je bilo tako logično i jednostavno, da nitko nije niti spomenuo..stani, tu nešto nije u redu, odkud kamere tamo, odkud tamo oni jedini savjesni Unproforci, šta se tu ustvari dogodilo.

Ustvari, sve je leglo kako bi se u kockarskom žargonu reklo, ko kec na desetku. Kako bi se reklo nemaštovito, uloge su ionako davno podijeljene

Hrvatski mediji su naravno prihvatili priču, tada se već krojila politika demoniziranja BiH Hrvata i svaka pa i izmišljena vijest koja bi išla u tom pravcu bivala je eksploatirana do dna, a kad bi došla do dna, onda bi se novinarski perom grebalo po dnu da se ono najslađe izvuče, još onaj šug koji se zapekao na dnu novinarske čorbe skuhane u manipulatorskom ekspres loncu pod visokim pritiskom. Nakon toga, godinama a i deseteljeće i više, šištao je parom neviđeni linč nad BH Hrvatima, nametnuta im je stigma rušitelja Starog mosta, ovovjekih barbara, tisuće stranica i kartica novinarskog teksta od najgoreg šljama, lažljivaca sa početka priče, besprizornih moralnih i fizičkih nakaza kolektivno se izdrkavalo nad jednim poniženim i oklevetanim narodom.

O tome su se snimane TV emisije gdje se rasčlanjivalo, naravno "argumentirano", kako samo to i samo ta nakupina nečega, što se pogrešno naziva ljudima, zna raditi, Ispričavalo se zbog "našeg divljaštva", ograđivalo se od njega, razotkrivalo ga, "raskrinkavalo", pa je tako par godina TV studijima susjedne Hrvatske harao lik koji izgleda kao nilski konj u pretiloj fazi, mahao nekim dokumentom, nazivajući ga falsifikatom traljave hrvatske zločinačke družbe, tresao se, hroptao, grkljao, uzbuđeno soptao a razlog njegovom oduševljenom otkriću kojim je sve demistificirao bio je poklič na dnu naredbe, poklič s kojim su džihad ratnici kretali u sveti rat protiv nevjernika, poklič kojim se zavrašava naredba armijskog zapovjednika u Žepču da se cijeli kraj ima očistiti od Hrvata. Hipotamus je tu svoju tvrdnju da se radi o falsifikatu gradio na činjenici da je poklič navodno nepravilno napisan. Umjesto Allahu Ekber, na njemu je stajalo Allah Uekber. To je vodenkonju bilo dovoljno da dokument proglasi amaterskim falsifikatom kojim su traljavi hrvatski obavještajci željeli krivnju za rat svaliti na protivničku stranu. I nitko se sve te godine nije našao reći debelom budalašu da su oba pokliča isto tako pravilna i nepravilna i da se oba podjednako koriste ali sve da i nisu, kao da je svaki dojučerašnji instant musliman koji je pijan zatvarao krčme i krkao svinjetinu savršeno znao za preciznu formulaciju poziva u sveti rat.

Medijsko masakriranje Hrvata u BiH se nastavilo i traje, muslimanski zločini su se tu i tamo stidljivo spominjali, usput i nevažno dok su se hrvatski, oni rijetki, iskorištavali do "grebanja po dnu" a oni izmišljeni su dobijali sve elemente groteksne fikcije. I nitko se nije našao da prekinu taj pohod medijskih Orka, da prestane to sve sotoniziranje, sve te laži, sve te fantastične lagarije. U pohodu na obespravljeni i oklevetani narod, sve je bilo dopušteno. A najbolja alatka u toj raboti je bila, njihova stara i dobra laž, laž sa početka priče..

Muslimanska strana je to naravno eksploatirala do krajnosti, savršeno se uklopila u lažljivi scenario, koristeći to za daljnje obespravljivanje Hrvata a kad se đuturum ćuprija ponovo nadvila nad Neretvom čak su i tražili da se otpjeva pokajnička sentenca "Oprosti".

Svijet ne pamti takav himbeni bezobrazluk da se vlastita svinjarija pripiše nekom drugom i da se od objekta njihove perfidne manipulacije još traži i isprika. Sve je to malo manje čudno, kad se zna da takvom soju ništa nije sveto niti se takav obraz može i zbog čega zacrvenjeti.

Zašto sve ovo pišem, ove svima poznate i već pomalo dosadne stvari. Znate zbog čega, čitali ste. Prije par dana haški sud je odbio dokaze tužitelja da su stari most srušili Hrvati. Ono što su ionako svi znali. I mi i oni i debeli vodekonj i svi njegovi drugovi ..Orci, svatko normalan i svaki onaj sa izkeženim trulim, otrovnim zubima. Naravno, to nije garancija da se neće pojaviti novi dokazi, neki novi svjedok sa bradom koji će se zaklinjati da je baš on čuo riječi naredbe "prčin ti stari most, drmaj Jozo". Od suda koji ozbiljno razmatra sintagmu "prekomjerno granatiranje Knina" može se očekivati ama baš sve. No ipak, danas se oni, koji su se do jučer zakljinjali u tu smijuriju, zgražaju i zdvajaju kako sud eto nije odjednom pravedan.

I je li bilo dosta, drugovi, neljudi, stoko? Je li bilo dosta vašeg izdrkavanja, vaših laži, vašeg sotoniziranja? Nije, znam da nije, jer bez toga ne znate živjeti, jer vam to treba kao zrak koji dišete ako uopće dišete kao ljudi. Ako ne postoji neka vražja utičnica na koju se prikačite svako jutro da biste se napunili Luciferovom energijom.

Da se zasramite, ne očekujemo to, ali bi bilo barem jedno dobro, da odjebete, da odjebete toliko daleko da nam bude potrebno otići na lansirnu rampu ako vas poželimo posjetiti. Zahvaliti vam se. Da nas više nikad ne stavite u pogana usta. Mislim da je to mala satifiskacija za sve zlo koje ste nam nanijeli. I nanosite.

Vraćamo se na početak priče. Srbi lažu da bi sebe opravdali a druge optužili. Hrvati lažu da bi sebe optužili a druge opravdali. Ovime završavam... štobisereklo. Od nevjerice i gorkog grohota ostao sam bez teksta.