Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9777
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Kako se zove vaš grad?

Kako se zove vaš grad?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 29.04.2012. 05:18

Piše: Junuz Blećina

Kako se zove vaš grad?

- Kako se zove vaš grad?
- Mostar - odgovaraju učenici drugog razreda koji nastavu pohađaju po hrvatskom programu Gimnazije Mostar.
- Mostar - odgovaraju i učenici koji nastavu pohađaju po bosanskom planu i programu iste škole.
- Kako se zove vaša država?
- Bosna i Hercegovina - odgovaraju i jedni i drugi.
- Koji jezik učite?
- Hrvatski - kažu prvi.
- Bosanski - vele drugi.
- Da li biste voljeli zajednički, jedinstven grad?
- Neee - odgovaraju i jedni i drugi.
- Zbog čega?
- Zato jer su oni naši očevima zabili nož u leđa - objašnjavaju prvi.
- Zato što oni nisu Bosanci - kaže osamnaestogodišnja momčina u drugoj skupini.

Ovako bi nekako izgledao članak iz BH Dana o segregaciji u školama otprije koju godinu, preveden i modificiran na sadašnju situaciju u Mostaru. Zadnji put kad sam bio u Mostaru čuo sam nekoliko ljudi s desne obale koji kažu kako ne idu "tamo", i ne misle ni ići. Malo je čudno za jednog Zeničanina da nikad ne misli ići u Blatušu, Zagrepčanina da ne misli u Novi Zagreb, no njima očito nije. Zatim sam čuo i nekoliko ljudi s lijeve obale, koji doduše, ne vide ništa loše u tome da odu "tamo", nerijetko i odu ili čak i rade "tamo", no uvjeravaju kako "ima ljudi" ali je još uvijek previše fašista, što baš nisu znali jasno definirati. Hrvate nisu nazivali ustašama, bar ja nisam čuo, možda zbog obzira prema meni a možda i zbog toga što je HSP tamo gdje jest.

Već prvi pogled pri ulasku u grad otkriva ko profitira a ko gubi „nevidljivom" podjelom Mostara na dva dijela. Zato je valjda nekom sa strane, poput mene, još čudnije da, nakon odluke Ustavnog suda u kojoj se mijenja dosadašnje stanje koje upravo lijevoj obali šteti, s iste obale dolaze zahtjevi za etničkom podjelom grada. Čovjek sa strane vidi i kako je desna obala nekako zaboravila na rat, okrenula se gospodarstvu, kulturi, obrazovanju; bar tako zaključujem po temama kojih smo se u razgovorima doticali Mostarci i ja. S druge obale sam se vratio s osjećajem kako tenkovi stoje s upaljenim motorima i čekaju kada da krenu, gaze, svakog ko ne govori tisuća ili zgrade na kojima nije istaknut grb napravljen na osnovu ploče za igranje igre koja nije tavla.

Kad sam to mišljenje prenio na desnu obalu, ljudi su samo odmahivali rukom, i govorili: "Šta'š tamo." "Hajde,", rekoh, "i mi se u Bosni bili, pa opet idemo tamo-vamo." "Vi ste drugo, mi smo Hercegovci!", na što dodah: "Jeste!" A onda okrenuše na šalu: "Boje se bola da ćemo im uzet most a oni s križa na Humu skakat.", reče moj negdašnji akademski kolega. I nastavi: "Nit je nami do mosta, nit je njima do križa." I tako nekako završi moj posjet Mostaru, stolnom gradu Hercegovine i Federacije. Ugodnije se osjećah na desnoj, ne samo zato što su tamo Hrvati, nego zato što se vidi neka životna radost, vidi se studentska mladost, vidi se živost koje "tamo" nema osim kad turisti navale.

Doista ne vidim razlog, kada je ionako donesena presuda kojom brojniji Hrvati drže vlast u skladu sa svojim brojem, zašto se ne bi pokušalo ujedinit grad. Jednoj strani bi prestalo bit strano ići "tamo" a druga bi napokon dobila priliku da gospodarstvom i ulaganjima zadrži mladost koja curi sjeverno u Bosnu, koja Hercegovina nije, i u kojoj će ih već po naglasku prepoznavat kao Hercegovce. Bez brige, kraj toliko Europljana, i nadzora Platforme, ne treba se niko bojat kako će ga neko tjerat da govori tisuća, a nemam dojam ni da to neko želi, prije obratno. Uostalom, i dalje se država u kojoj je Mostar zove Bosna i Hercegovina. Zar ne?!