• Povratničke tegobe Hrvata (194025)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166229)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95783)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92946)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9800
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Kratki kurs za dugo pamćenje

Kratki kurs za dugo pamćenje

Srbijanskoj javnosti izgleda nije na vrijeme dojavljeno da Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina ne dijele sa bratskom maticom isti ustavnopravni poredak. Metode i tehnike koje koriste čak i najnezavisniji mediji u Srbiji ostavljaju živom iluziju da je Hrvatska „privremeno rješenje“, da je Bosna i Hercegovina „dejtonski kompromis“, kao što je i Kosovo pod privremenom upravom UN-a u skladu sa Rezolucijom 1244

Drugovi i drugarice, Jugoslavije od ovoga trenutka više nema

Piše: Senad Avdić, Slobodna Bosna

Uzbudljiva i inspirativna je bila prošlotjedna posjeta premijerke Hrvatske Jadranke Kosor Kosovu, osobito u svjetlu reakcija koje su nakon nje uslijedile, što iz Beograda (manje) što iz Banje Luke (što južnije to više istočnije). Hrvatska premijerka je u Prištinu otišla sa respektabilnom ekipom gospodarstvenika, poduzetnika, biznismena, svakovrsnih ljudi od posla. Moralo bi biti akceptirano i to da je hrvatska premijerka Kosor u Prištini bila istoga dana kada je njena njemačka kolegica Angela Merkel službeno posjetila Beograd.
Večer ranije, dvije su premijerke do kasno u noć na neformalnoj zakusci u Zagrebu prorađivale detalje u vezi sa ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju. Ovako bi trebao izgledati praktični aspekt posjete premijerke Hrvatske Jadranke Kosor Prištini. Prema službenim informacijama (Privredna komora Srbije), prošlogodišnji izvoz Srbije na teritoriju „samoproglašene Republike Kosovo“ kretao se negdje između 350 i 400 miliona eura. Premijerka Hrvatske državnički odgovorno i tržišno lukavo je svojim gospodarstvenicima otvorila tržište Kosova. Neko je u protokol hrvatskoj premijerki ubacio i posjetu selo Janjevo, stoljetnom „leglu“ katolika na Kosovu koji su većinski, u dogovorenoj srpsko-hrvatskoj dobrosusjedskoj humanoj razmjeni stanovništva, transferirani na teritorije Knina, Benkovca i susjednih posmrtnih ostataka opskurne, marionetske paradržave koju je idejno osmislio Dobrica Ćosić, duhovno oplemenio Jovan Rašković, vojno-policijski osvještali Ratko Mladić, Jovica Stanišić...

Ako bi se racionalno, tržišno-ekonomski, a ne ostrašćeno nacionalistički  i navijački  analizirala posjeta Kosovu „Ruže Hrvatske“,  premijerke Jadranke Kosor, nema su tu što bitnoga prigovoriti. Postoje stanoviti sitni problemi, toliko sitni i lokalno fokusirani da ih mora raspetljavati Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, na sjeveru Kosova. Recimo, carinski pečat koji izdaju vlasti u Prištini, a taj muhur neće da uvaže beogradski partneri. Uslijed tih tehničkih nesporazuma, koji se jedino mogu premostiti „dijalogom“, u Prizren, Uroševac /Ferizay/, Peć... ne može ući kisela voda Knjaz Miloš, ali može, bez problema, hrvatski ekvivalent Jana, Jamnica. Ne može se na Kosovu, osim u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, popiti „svetsko a naše“ Jelen pivo ali, pretpostavljam, ima Karlovačkog i Ožujskog na svakom koraku; nadam se da će tu beskompromisnu bitku izdržati na nogama sjajno Pećko pivo... Hoće li solidni hrvatski brendovi Vegeta, Dorina, Krašov „slatki program“ ovladati tržištem Kosova, stvar je surove tržišne utakmice.
„Službeni Beograd“ je užasnut, konsterniran, zatečen „neodmjerenom i tendencioznom“ posjetom hrvatske premijerke Jadranke Kosor Republici Kosovo i poslovima koji su tom prigodom završeni. Kockasti, karikaturalni štreber, ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić je promptno otišao na noge predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku da mu se toplo ljudski isplače na ramenu i pri tom ga „nahajca“ da kaže koju pokvarenu riječ protiv hrvatske premijerke.
„Onaj kome je Jadranka Kosor prijatelj“, veli kratkovidni diplomata Jeremić, „nema potrebe da ima neprijatelja“.

I tu se suočavamo sa suštinom čitavog problema: da je Kosovo posjetio/la/ premijer/ka/ Gruzije, Ukrajine, Estonije..., to bi prošlo i medijski i diplomatski nezapaženo. Ali, Bog te mazo, da premijerka Hrvatske kaže, učini to što je kazala i učinila, ne može to tako, bato!
„Beograd još uvijek ne može da se pomiri s tim da Hrvatska samostalno donosi odluke“, kazala je u lapidarnom  saopćenju premijerka  Hrvatske  na objede, uvrede, teške riječi na njenu adresu upućene.
Prije više od dvadeset godina Slobodan Milošević, nepresuđeni ratni zločinac, odlučio je organizirati „Miting istine“ u Ljubljani, prije toga je zamrznuo sve trgovinske odnose Slovenije i Srbije, čisto da bi neinformiranim, zabludjelim slovenačkim građanima približio i dočarao „zvaničnu istinu“ o aktualnoj krizi u „funkcionisanju sistema“. Neko se vjerojatno sjeća kako je ta avantura okončana: povampireni srpski nezadovoljnici nisu mogli ući u Sloveniju.

Poslije svih ratova, nakon pustoši i tragedija, pojedinačnih i 'kolektivnih, „zvanični Beograd“ bi da dijeli lekcije, ove ili one vrste. Hrvatska država je „privremena“ tvorevina, Bosna i Hercegovina je „dejtonski provizorij“. Odbijmo emocionalni uklon, osobne (ne)simpatije - Hrvatska je suverena i samostalna država; o tome je li njena premijerka učinila pogrešan korak, sud će dati birači kroz nekoliko mjeseci; ako se gospođa Kosor dopada Hrvatima, kojeg bi vraga mi sa druge strane negodovali, aplaudirali ili dvoumili. Hrvatska je ozbiljna, demokratski propulzivna zemlja,  na korak do Evropske unije.

Očito da niko u srbijanskoj diplomaciji ne razmišlja o tome zašto susjedi strepe, zbog čega nemaju mirnoga sna. Srbijanskoj javnosti izgleda nije na vrijeme dojavljeno da Slovenija, Hrvatska, Bosna   i Hercegovina ne dijele sa bratskom maticom isti ustavnopravni poredak. Metode i tehnike koje koriste čak i najnezavisniji mediji u Srbiji ostavljaju živom iluziju da je Hrvatska „privremeno rješenje“, da je Bosna i Hercegovina „dejtonski kompromis“, kao što je i Kosovo pod privremenom upravom UN-a u skladu sa Rezolucijom 1244.
Općenito, svaka vrsta međunarodne medijacije u ovim našim balkanskim, vrlo tegobnim turbulencijama svodi se na američko-briselski kompromis. Bit će, u konačnici onako kako se dogovore lideri republika - to umije biti tegobno, frustrirajuće, ali je ireverzibilan (nepovratan) proces.

Ostaje još samo sitan detalj: da se službenom Beogradu, agresivnom i neuviđavnom, objasni da niko nema atest na tumačenje užasa tragedije, pokolja koji desio na Markalama prije petnaest godina. (Evo strašne poruke koju mi je  jučer-prekjučer prenio moj drug koji je ostao bez kćerke jedinice koju je pokosio VBR sa Trebevića: „Samo mi žao što se nije najela“.)
Jako je važno, neizostavno, prije toga da se bivša zajednička država nije baš raspala slučajno, „od oka“. Je li Srbija trebala izgledati ovako, ili je Hrvatska imala planove da izgleda „onako“, potpuno je irelevantno.

| Slobodna Bosna | HB.org |