• Povratničke tegobe Hrvata (188113)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165801)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95424)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92508)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9777
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Lagumdžija i Tihić rezultate izbora u središnjoj Bosni čitaju arapski - s desna u lijevo

Lagumdžija i Tihić rezultate izbora u središnjoj Bosni čitaju arapski - s desna u lijevo

■ Podsjećanje – Kako je glasovala središnja Bosna 2006. - 2010. ■ Kako su izabrani Željko Komšić, Alan Škaro…

Ne po prvi put Središnja Bosna se nalazi u središtu komentara na aktualna zbivanja. Kao i u drugim prilikama u posljednjih 20 godina Bošnjaci ovdje iznova prave svoje tragične greške. S početka 90-ih proteklog stoljeća ovdje su koncentrirali sve svoje snage u nakani da Travnik ponovo učine vezirskim gradom u kojem bi veliki vezir (Alija) stolovao po svim zakonima šerijata uz pomoć dalekih, dalekih  istoka. Zbog toga i nije bilo bitno Sarajevo, kojeg ni ne pokušavaju spasiti, nego ostavljaju da ga Srbi kasape pred bjelosvjetskim kamerama ubirući jeftine poene kod dijela svijeta koji je odavno zaboravio na krv, bijedu i suze.

Lukavo se skrivajući iza gesla da ovo nije njihov rat, „dopuštajući“ da im Hrvati zaustave prvi i najžešći udar jugoarmade sa planovima da BiH svedu na fildžan državu, Bošnjaci u lipnju i srpnju 1993. procjenjuju da su malobrojni Hrvati dovoljno izranjeni i da je vrijeme za razvezivanje zastava. Podmuklim udarom ovladavaju glavninom središnje Bosne ostavljajući Hrvatima tek toliko prostora da mogu preživjeti - dok se ponovo ne vrate na njih.

Odmah poslije toga, u jesen iste godine, kreću na Hercegovinu, put Neuma i „izlaska na more“ ali pored jezivih zločina koje napraviše ne uspijevaju ništa drugo uraditi. Očigledno precijenivši snage vraćaju se i koncentriraju iznova u središnjoj Bosni spremajući krvavi Badnjak Križančevu i Vitezu, prije toga pokorivši izoliranu bazu Hrvata u Varešu.      

Na Vitezu i središnjoj Bosni je ABiH lomila svoju kralježnicu dok je istovremeno Hrvatska pomagala obrani bihaćkog džepa. Na žalost za narod Srebrenice Hrvati su bili predaleko a Alijina vojska i politika očajna što se u Travniku, na vezirskom konaku, vijori šahovnica a sa obližnje crkve sv. Alojzija nakon dugo vremena čak odjekuju zvona.

Da vezirski dvori u Travniku nisu prestali biti samo sanak pusti govore sve godine nakon rata. Podmukle prijetnje, zastrašivanja, brojna ubojstva Hrvata samo su sa jednim ciljem – da se ovi rastjeraju, da se ono što nije postignuto ratom dosegne novim, azijatskim metodama. 

Prva, daytonska Županija Središnja Bosna je u svojim rješenjima imala odrednicu da ovo bude prostor, jedan od dva u BiH, sa posebnim režimom u kojem će, na osnovu pariteta, dva naroda biti jednakopravna. U ovakvu odluku sigurno su ugrađena brojna iskustva ali i sumnje u domet političke demokracije one tzv. liberalne, građanske na što je ukazivao još Max Weber strahujući za multietnička društva u kojima se otvara prostor za majorizacije.
Takvo je rješenje dalo značajan doprinos u zaustavljanju odlaska ali i povratku Hrvata, njihovom organiziranju i pospješilo snažnu ekonomsku inicijativu i poduzetnost kojoj je dijelom pomogla i hrvatska država.

A onda međunarodna zajednica, nijemi višegodišnji promatrač, utjelovljena u liku Wolfganga Petritscha pred izbore 2000. godine izmišlja (B)alijansu koja će pokvariti sve postignute napore dopuštajući promjene koje ukidaju županije sa posebnim režimom i brojna druga rješenja isključivo na štetu Hrvata a u virtualnom pokušaju obrane kvazidemokracije. 

I pored svih nedaća, suprotno mnogim očekivanjima, Hrvati središnje Bosne se odupiru i pored skromnijeg životnog standarda ne napuštaju obiteljska ognjišta. Sve brojnije su statistike oporavka a postoje i župe gdje je demografski natalitet nadjačao mortalitet.
Kao da je upravo to razlog za nove poteze dijela bošnjačke politike za novi obračun sa Hrvatima, poglavito onim u središnjoj Bosni. Jer, to već i najozbiljnije analize pokazuju, ovo je još jedini stvarni multietnički prostor u BiH. Sve drugo je promijenjeno, htio to netko priznati ili ne.

Svjetski diplomati koji su iznjedrili „kavijar socijaldemokratu“ Zlatka Lagumdžiju, očigledno znajući za sve njegove mutne poslove u bolesnoj potrebi da bude novi beg, ponovno ga uvode u igru.
Nakon (B)alijanse I na sceni je (B)alijansa II ovaj put još i očiglednija od prethodne.
Vješto koristeći recept upravo Milorada Dodika od prije četiri godine, Lagumdžija je socijaldemokratskom retorikom o ekonomiji i socijalnoj pravdi u kombinaciji s tvrdim desničarskim pitanjima i građanskoj državi, priskrbio potporu, prije svega, nezadovoljnog bošnjačkog izbornog tijela pri tome vješto koketirajući sa „temeljnom“ strankom kod Bošnjaka – SDA.

REZULTATI IZBORA ZA SKUPŠTINU ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA

Bez obzira na sve neprilike Hrvati središnje Bosne su na posljednjim izborima od 3. listopada prošle godine postigli možda i najbolji rezultat u ovakvoj „demokratskoj“ BiH. I ako je i u medijima na hrvatskom jeziku bilo zluradih komentara o „neodgovornom“ odnosu Hrvata ovih prostora spram izlaska na izbore, brojke to demantiraju. Hrvati su preko HDZ BiH prvi put pobjednici izbora za županijsku skupštinu središnje Bosne.

Ukupna izlaznost je 55,6 % i za 7,29 % je veća u odnosu na 2006. godinu a veća je i od prosječne izlaznosti u 2010. Najveću izlaznost u postotcima imaju upravo općine u kojima su Hrvati zastupljeni u značajnijem broju: Uskoplje/G.Vakuf – 61,57 %, zatim Vitez i Busovača sa po 59,38 % a tek poslije njih su D. Vakuf sa 57,87 % i Fojnica sa 57,83 %.

Pobjednici općih izbora 2006. godine SDA i naročito S BiH zabilježile su veliki pad. Za ovu drugu se može govoriti i o pravom debaklu. Godine 2006. SDA je bila prva sa 23.228 (23,49 %) glasova a S BiH druga sa 20.915 (21,15 %). Tek na trećem mjestu bio je HDZ BiH sa 18.469 (18,67 %) glasova.

Na posljednjim izborima HDZ BiH je prvi sa 23.857 (20,68 %) glasova ili 5.388 glasova više nego 2006. SDA je za stotinjak glasova ispred trećeg SDP-a i skupila je 20.639 (17,89 %) glasova ili 2.589 glasova manje nego 2006. SDP je 2006. bio na četvrtom mjestu sa 8.996 glasova (9,1 %) a ove godine je treći sa 20.530 (17,79 %) ili čak 11.534 glasova više.
S BiH je u ŽSB na posljednjim izborima završila tek na petom mjestu sa 8.546 (7,41 %) glasova za razliku od 2006. kada im je za drugo mjesto trebalo 20.915 (21,15 %) glasova. Kako rezultati pokazuju S BiH je zabilježila pad od nevjerojatnih 12.369 glasova manje nego 2006.

Nezadovoljstvo dosadašnjom bošnjačkom politikom i na primjeru ŽSB pokazuje kako su među najuspješnije došli „socijaldemokrati“ Zlatka Lagumdžije i čija je u stvari to stranka odnosno koje biračko tijelo je podržava. Potpuno je jasno da i pored pojave SBB-a Fahrudina Radončića i njegovih 15.442 glasa u ŽSB, SDP-u je glasove polučila bošnjačka populacija.

Brojke su ponekad neumoljive i ova analiza zorno pokazuje da je bošnjačko biračko tijelo iskazalo snažno nezadovoljstvo svom ranijem vodstvu prije svega SBiH a zatim i SDA (oko 3.000 ili oko 6 % glasova manje).
PO KOJOJ ONDA LOGICI „MANDATAR“ ZLATKO LAGUMDŽIJA U KOALICIJU ULAZI SA OČIGLEDNIM GUBITNICIMA I KRIVCIMA ZA IZUZETNO LOŠE STANJE U ŽUPANIJI SREDIŠNJA BOSNA A PO SVAKU CIJENU ŽELI ISTISNUTI POBJEDNIKE IZBORA.
Nakon izbora 2006. pobjedničke bošnjačke stranke su ipak napravile kakav - takav kompromis sa Hrvatima i naredne četiri godine zajednički obnašali vlast.
Sve se komplicira novom pojavom Zlatka Lagumdžije. Sve su brojnija i glasnija mišljenja da je upravo on nasljednik i provoditelj politike Alije Izetbegovića čak i vatreniji borac za stvaranje Islamske države i od rahmetli Alije. A ta se politika ne može realizirati bez protjerivanja ono malo Hrvata koliko ih je još ostalo u Bosni.
Lagumdžijina mržnja spram političkih predstavnika ovog naroda, a samim time i onima koji ih izabraše, kulminirala je upravo posljednjih dana. S medijskim oružjem kojemu je na raspolaganju, Federalnom televizijom, Zlatko Lagumdžija odlučio je Hrvatima u BiH zadati posljednji udarac.
Žestinom je izgleda iznenadio i kronično zbunjenog Tihića.
Da Lagumdžija rezultate izbora u središnjoj Bosni čita arapski – s desna u lijevo dokaz je i njegov izbor stranaka iz hrvatskog naroda za (B)alijansu II. Prva s desna je HSS–NHI koja je jedva prešla izborni prag sa 3.553 (3,08 %) glasova u odnosu na 2006. kada su osvojili 4.483 (4,53 %). Do njih je Lijanovićeva Narodna stranka Radom za boljitak (NSRzB) a treća je koalicija HDZ 1990 – HSP BiH iz koje samo ovi drugi pristaju biti prihvatljivi za (B)alijansu II.

REZULTATI IZBORA ZA SKUPŠTINU ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA PO OPĆINAMA

KAKO JE ALAN ŠKARO IZABRAN MEĐU ZASTUPNIKE U SKUPŠTINU ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA ISPRED SDP?

Od prijatelja portala iz Bugojna, koji tvrdi da je bio promatrač na izborima od 3. listopada 2010., stigla je izražena sumnja u regularnost izbora zastupnika Alana Škare kandidiranog ispred SDP-a za županijsku skupštinu.
Na toj kandidatskoj listi Škaro je bio na 15-om mjestu a poslije izbora neočekivano se našao na 6-om mjestu koje mu je omogućilo status zastupnika jer je upravo toliko mjesta u Travniku SDP osvojio. I ako se u prvi mah činilo nevjerodostojnim ipak smo kroz službenu statistiku pokušali analizirati postoji li osnova za sumnju. Tako je nastala tabela iz priloga.

Kako se vidi tabela je obuhvatila rezultate izbora za Nikolu Simića, Alana Škaru, Ljubinku Atanasijević i Alana Škaru. Ta je četiri imena naš izvor stavio pod lupu jer se radi o četvoro nebošnjaka sa vrha liste SDP-a u središnjoj Bosni. Po njemu je Alan Škaro, koji se deklarirao kao Hrvat, inženjeringom doveden na poziciju sa koje će dodatno pomoći Lagumdžiji oko kompliciranja  u borbi za vlast u ovoj županiji i u BiH.
Prema provjerenim informacijama Škaro je prema prvim preliminarnim rezultatima izbora bio daleko iza Ljubinke Atanasijević iz Travnika koja je do tada bila na šestom mjestu među SDP-ovcima. Radi se o dugogodišnjoj članici SDP-a koja je i na kandidatskoj listi bila na visokom 5.-om mjestu. Međutim kako se ona izjašnjava kao Srpkinja a u vrhu liste je već bio jedan Srbin – Nikola Simić očigledno je došlo do „presabiranja“ u SDP-u u traženju Hrvata za „top šest“ jer je bilo jasno da je toliko mjesta osvojeno. To se nije moglo sa Andrijom Lekićem (bio treći na kandidatskoj listi) jer navodno odavno nije na istom fonu sa Lagumdžijom a i zbog toga što u Lekićevom  rodnom Vitezu za takvo što nije bilo nikakvih pretpostavki. Tako su Bugojno i Alan Škaro bilo objekti realizacije. Tu je navodno „dopisano“ onoliko listića koliko je Škari trebalo „za prestizanje“ Ljubinke Atanasijević u čijem domu je već bio proslavljen uspjeh.
Ako se pogleda priložena tabela jasno je da se u uspjeh Nikole Simića teško može sumnjati jer je u svim općinama središnje Bosne bio visoko plasiran među SDP-ovcima (u Bugojnu je 2., u Kreševu 3., Jajcu i D.Vakufu 4. a najlošije je plasiran u Kiseljaku gdje je deveti). I rezultati Ljubinke Atanasijević (prva u Travniku, sedma u Vitezu, osma u Jajcu, D.Vakufu, Kreševu…) kao ni Andrije Lekića (drugi u Fojnici, šesti u Kreševu, sedmi u Kiseljaku…) govore da se radi o dugogodišnjim, prepoznatim kadrovima SDP-a.

Ono što rezultati izbora jasno pokazuju je da Alan Škaro osim Bugojna (946 glasova) i donekle Travnika (145 glasova) nigdje nije dobio povjerenje birača. Dapače, u Jajcu i Fojnici je 25., Novom Travniku 27., Kiseljaku 29., Kreševu 32., što daje za pravo sumnjama našeg čitatelja iz Bugojna.

A kako je Alan Škaro počeo svoj mandat trebalo je pogledati Lagumdžijin FTV bilten i neuvjerljive i loše pripremljene optužbe na račun HDZ-a. Alan Škaro je očigledno već davno kupljen!        

REZULTATI IZBORA ZA „HRVATSKOG“ ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH IZ ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA

Izbori 2010. su kroz izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH pokazale svu nepravdu izbora ali i daljnji bošnjački inženjering koji je najskuplje platio Haris Silajdžić. Naime, za članove Predsjedništva BiH rezultat glasovanja u 2010. je bio:
- U FBiH glasovalo je 1.098.056 glasača, od kojih su 467.039 glasača (42,5 %) glasovala za bošnjačkog člana Predsjedništva, A 556.111 GLASAČA (57,5 %) ZA HRVATSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA.
Četiri godine ranije (2006.) rezultat glasovanja je bio:
- U FBiH glasovalo je 851.575 glasača, od kojih su 558.192 glasača (65,5 %) glasala za bošnjačkog člana Predsjedništva, A 293.383 GLASAČA (34,5 %) ZA HRVATSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA.

Što se to toliko promijenilo za četiri godine u BiH da Željko Komšić dobije 337.065 glasova a Bakir Izetbegović i drugoplasirani Fahrudin Radončić zajedno 305.218 glasova, da Komšić dobije 30,7 % svih glasova za člana Predsjedništva iz FBiH i da za hrvatskog člana Predsjedništva glasuje 57,5 % glasača dok je to 2006. bilo 34,5 % .
Čini se da ovdje do zaključka i nije teško doći

Oko ovog izbora se oštre i još će se očigledno i dalje lomiti koplja. Izbor Željka Komšića a prije i Joze Križanovića ispred SDP-a u ime hrvatskog naroda ne prestaje izazivati komentare. Taj je izbor ustavno legalan /to dovoljno govori o Ustavu/ a legitimnost mu očigledno osporava činjenica da nije izabran od naroda kojeg predstavlja tj. birali su ga Bošnjaci.
I ako se činilo da će biti teško pronaći kompetentne dokaze za to, ovogodišnji izbori su do kraja razgolitili bošnjački inženjering.

Priložena veliki je prilog u dokazivanju da su Komšića, kao i SDP uostalom, birali bošnjački glasači. Kao što se iz nje vidi Komšić je u Jajcu dobio 3.032 glasa a Borjana Krišto i Martin Raguž ukupno 3.848 glasova, u Uskoplju/G.Vakufu Komšić je dobio 1.959 glasa a Borjana Krišto i Martin Raguž ukupno 2.849 glasova. U Travniku Komšić je dobio 6.018 glasova a Borjana Krišto, Martin Raguž i Jerko Ivanković dobili su ukupno 6.523 glasa.
Komšić je pobijedio u Donjem Vakufu, Bugojnu i Fojnici. U Bugojni i Fojnici, gdje su nakon srpnja 1993. u izrazitoj većini Bošnjaci, pobijedio je SDP a Hrvati su imali skromne rezultate.

Zagonetkom ostaje Donji Vakuf gdje je pronađeno čak 10,24 % nevažećih listića što je neslavan rekord. Inače ovdje je pobijedila Radončićeva SBB sa preko 30 % glasova a drugi je SDP. Čini se nelogično da sredina koja u takvom postotku glasa za novu stranku ne glasa i za njenog nositelja.
Komšić je naime u Donjem Vakufu skupio 2.456 (36,56 %) glasova, Fahrudin Radončić 1.881 (28 %) glasova, Haris Silajdžić 976 (14,53 %) i tek na četvrtom mjestu je pobjednik izbora kod Bošnjaka Bakir Izetbegović sa 813 (12,10 %) glasova.
Ova analiza ukazuje čak na moguće manipulacije kod glasovanja u Donjem Vakufu.

Ostali hrvatski kandidati za člana predsjedništva BiH, Borjana Krišto ispred HDZ BiH je pobijedila u Novom Travniku, Vitezu, Busovači, Kiseljaku i Kreševu dok je Martin Raguž ispred HDZ 1990 pobijedio u Dobretićima.

Kao što se iz prethodne tabele vidi Komšić je u središnjoj Bosni ukupno skupio ispod polovičan broj glasova - 28.946 (41,12 %) za razliku od ukupne FBiH gdje je skupio 316.098 glasova ili 60,9 %. Ovo je jasan dokaz čiji je u stvari kandidat Željko Komšić i kojom se matematikom bošnjačko biračko tijelo poslužilo da bi ga dovelo ponovo na vlast dokazujući još jednom Hrvatima u kakvoj su poziciji u BiH.

Negdje odmah po objavljivanju prvih ovogodišnjih izbornih rezultata, iz narcisoidnog stožera HSP BiH lansirana je priča o tzv. Bugarskom vlaku – softveru ili što već, koji je HDZ BiH negdje instalirao kako bi dobio izbore.
Ako takvo nešto postoji trebalo bi vidjeti gdje su ga SDP i Bošnjaci postavili kako bi Komšiću pa i Alanu Škari i tko zna kome još osigurali mandate. To je očigledno softver sa bugom jer to najbolje može potvrditi rezultat Harisa Silajdžića gdje se negdje u tim pribrajanjima i oduzimanjima – izgubio.

I kako se beskrupulozno Lagumdžija domogao ogromnog osobnog bogatstva ne birajući cilj i sredstva tako je očigledno došao i do vlasti.
Ipak, posljednji vijesti iz središnje Bosne govore da se povećava broj hrvatskih stranaka koje su prepoznale opasnu Lagumdžijinu igru i zbog koje je sve više uvrijeđenih i ozlojeđenih.
Čini se da nitko neće ujediniti Hrvate kao kavijar socijaldemokrata.   

| HB.org |