RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

MASPOK 2010?

Napisano 19.12.2010. 14:59
Savka Dabčević Kučar i Mika Tripalo

Piše: Pejo Gašparević

Može li se položaj Hrvata u BiH u 2010. godini usporediti s pozicijom Hrvatske prije 40 godina kada je buknuo masovni pokret pobune protiv obespravljenosti Hrvata koju je tada nametala Titova komunistička vlast?

To se pitanje ne treba smatrati neutemeljenim jer aktualni udar na ravnopravnost Hrvata u BiH ima sličnosti sa Titovim komunističkim ugnjetavanjem jednakopravnosti Hrvatske što je 1970. godine dovelo do stvaranja maspoka, to jest otpora beogradskoj politici podjarmljivanja Hrvatske. Prikladnim se čini podsjetiti na kontekst iz kojeg je iznikao maspok prije četiri desetljeća. Prvo dojmljivije nezadovoljstvo ispoljeno je 1967. godine Deklaracijom o položaju hrvatskog jezika koju su tada potpisali vodeći hrvatski intelektualci uključujući i Miroslava Krležu. Deklaracijom se tražilo pravo na vlastiti – dakle hrvatski jezik, protivno tadašnjem hrvatsko-srpskom (ili srpsko-hrvatskom) jeziku a kojeg je veličala komunistička vlast. Uslijedio je i zahtjev iz Zagreba z a ukidanjem tadašnjih federalnih bankovnih i ostalih financijskih institucija sa sjedištem u Beogradu.

Taj je zahtjev obrazlagan tvrdnjama da se u vrijeme procvata turizma više od 50 posto svih deviza u tadašnju Jugoslaviju slijevao preko Hrvatske, ali je zauzvrat Hrvatska raspolagala samo sa 7 posto deviznih zaliha u Jugoslaviji. Istodobno u Hrvatskoj jačaju zahtjevi za ukidanjem tadašnjeg verbalnog delikta, te za korištenjem nacionalnih simbola, kao i za amnestijom hrvatske političke emigracije. Svim tim zahtjevima priklonio se i tadašnji Savez komunista Hrvatske pod vodstvo Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripalo. No, Predsjedništvo Savez komunista Jugoslavije (SKJ) pod Titovim vodstvom u jesen 1971. godine zahtjeve iz Hrvatske proglasilo je šovinističkim, te je smjenilo vodstvo SK Hrvatske, a uhićeno je oko 2.000 nezadovoljnika što je praktično značilo gušenje maspoka. No, vidjelo se da Titovom „sječom“, kojom se pokušalo uništi volja naroda, nije ništa riješeno. G u šenjem maspoka nisu poništene ideje tog pokreta u čijoj srži su bile težnje za nacionalnom ravnopravnošću. Uslijedio je strpljivi, ali sustavni kontraodgovor kroz donošenje novog saveznog ustava 1974. godine koji je učvrstio poziciju Hrvatske a Jugoslaviju pretvorio u konfederaciju šest republika.

Evociranje sjećanja na maspok može biti poučno za one koji u sadašnjoj BiH posve očigledno nastoje obespraviti Hrvate. Zapravo, kao što je prije četrdesetak godina težnja Hrvatske za ravnopravnošću etiketirana iz Beograda šovinizmom, tako sada imamo tonova iz Sarajeva kojima se opravdana nastojanja Hrvata za ravnopravnošću u BiH proglašavaju također šovinizmom. Kao što su svojedobno vodeći hrvatski intelektualci Deklaracijom o položaju hrvatskog jezika ustali u obranu prava na vlastiti jezik, tako i sada hrvatski jezik u BiH još nije stekao ravnopravnost u praktičnoj upotrebi, nego se svako malo lansiraju teze o bosanskom kao jedinom jeziku u BiH. „Jezik je isijavanje duha naroda“, naglašava klasik lingvistike De Sossir. To znači da je negiranje prava na vlastiti jezik nekom narodu pokušaj čupanja duše tog naroda. Jezik je prevažna i preozbiljna stvar čijim se nijekanjem zapliće u opasno kolo potcjenjivanja vrijednosti naroda.

I, napokon, posebice je rizičnim čini aktualni pokušaj SDP BiH da iz buduće vlasti eliminira stranke koje su stekle glasačku potporu većine Hrvata u BiH izišlih na nedavne izbore. Nijedna od dvije koalicijske stranke - HDZ BiH i HDZ 1990. sa osvojenih ukupno oko 90 posto glasova hrvatskog biračkog tijela, ni po kakvim civiliziranim i demokratskim rezonima ne smiju biti izbačeni iz buduće vlasti. Formiranjem vlasti bez bilo koje od ove dvije stranke obesmislila bi se suština izbora na kojima se stranke i bore za naklonost birača a vlast stječu one stranke koje dobiju najviše glasova. Izguravanje bilo kojeg od dva koalicijska HDZ-a iz buduće vlasti značilo bi gigantski korak unazad – u boljševičkokomunističku praksu kada su samo jedna partija i jedan vođa određivali tko će biti u vlasti. Ovdje se ne radi o simpatijama ili antipatijama prema strankama, nego je riječ o kategoričnoj obrani demokratskih principa po kojim je nužno poštivati glasačku volju. Ustraje li SDP na eliminaciji bilo kojeg od dva koalcijska HDZ- a iz forimranja nove vlasti, to će biti i težak udarac ideji BiH koja je nezamisliva bez nacionalne ravnopravnosti. A nacinonalne ravnopravnosti nema bez poštivanja glasačkog htijenja.

SDP-ova nastojanja da se formira vlast sa strankama koje nisu dobile većinsku potporu hrvatskih glasača u BiH može imati razorne efekte. Takovo gušenje volje jednog naroda, uz već izabranog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića pretežito bošnjačkim glasovima, bilo bi na poseban način preslik zbivanja od prije četrdesetak godina kada je Tito smjenio Savku Dabčević i Miku Tripala te instalirao u Hrvatskoj svoje poslušnike Vladimira Bakarića i Milku Planinc. I, kako je završila takova politika? Raspadom i Titove komunističke partije i Titove Jugoslavije. Tko to Gospodnje 2010. godine u BiH stvara reprize događaja slične onima prije četiri desetljeća u nekadašnjoj Jugoslaviji? Na ovo pitanje za točan odgovor ne jamči se milijunska premija jer je broj onih koji ga znaju - vjerojatno masovan.

Dom@ljevac


Nema komentara

Anketa

Ustavi