Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9773
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Moja zla maćeha Federila

Moja zla maćeha Federila

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 24.02.2010. 12:52

Gledam u starog, zavaljen u fotelju, u ruci Žuja, na nogama udobne kožne papuče. Mrtve oči pilje u sjednicu Sabora na Hateveju.

Kažu da je u mladosti bio neustrašivi i ponosni lav. Pokorio je preriju. Stoka sitnog zuba je znala red u kući. Iz ove današnje perspektive - nezamislivo.

Majku (pravu) nisam nikad ni upoznao, o njoj kao i svako dijete imam idealiziranu sliku baziranu na tatinim pripovjetkama. Melem za dušu. Ljepotica. Princeza.

Iz druge sobe trešti neki turski melos. Piljim u maćehu, kahveniše i duvani, oko nje čopor čeljadi. Moja polubraća i polusestre. A u biti meni nešto posve strano. Živimo zajedno, ali odvojenim životima. Igramo se igre zvane suživot.

Navodno je u mladosti bila treba i po. Pravi cvjetić, kako je zapisao neki bradati švaler 19-og stoljeća. Kažu da su alfa mužjacima među rajom klecala koljena na pomisao da bi s njom mogli ašikovat. A voljela je isključivo snažne momke. Mijenjala udvarače ko na traci. Prvo brkati Anadolac. On joj je bio Prvi. Kažu to se ne zaboravlja. Zatim uglađeni Švabo z bregov. Njega je koknuo neki seljačina iz Grahova. Onda se curi uvalio Ante, prezime znate, inače kršni Ličanin, no nije dugo prošlo prije nego i on reče "Bježte noge, posra vas guzica", nije se zaustavljao do Madrida. Onda naleti Joža iz Zagorja. Njemu je dala srce, iako se prva ljubav nikada ne zaboravlja. Joža nije bio mužjak starog kova. Dao joj je lovu. Slobodu. Dopustio da istakne svoje prezime. No neki zli jezici tvrde da je izvjesni Simo iz Beograda Joži nabio oveće rogove. Vrag će ga znati.

Kraj tog braka je bio težak, i biološki uvjetovan. Joža je otego papak, samo mu jedan i ostao. Na scenu nastupa Simo. Tu je Simo pokazao pravo lice - pijandura i nasilnik. Nju je trajno oštetio. Ostavio duboke ožiljke i probudio neko iskonsko zlo. Odsad će ona u kući i u mahali gazdovati. Prava Bosanka.

Ja bome nisam ni htio novu mater, koja bi me tetošila. Tata, baba i dida - meni sasvim dovoljno. Nisam bio siroče. Al ko djecu šta pita. Kad nisu pitali ni tatu, što bi sina.

No kako biva u nas, javili se neki dobrotvori. Jebeno bogati. Nisu htjeli ostaviti napuštenu ženu i čeljad same. Prvo su obradili babu i didu. Dali im prijeko potrebne lijekove. Navodno kapnule neke devize. Gledam slike sa vjenčanja 1994. Za čudo tate nema na slikama, ali svi ostali ponosno nose kisele osmjehe. Skockani do bola, karanfili za reverom i fitilj kravate. Baba i dida nešto potpisuju. Prave se važni, ovo je njihovih 5 minuta. Kumovi sa strane. Neki Bil, Džon i Žak.

Sponzoruša je tu, nazdravlja dobro sklopljen posao. Valja se od nečega živit, kako za nju tako i za njen čopor gladne, musave i bose djece. A ovaj mlakonja što ju je uzeo ima znanja, ima love.

Prošlo je 16 godina. Ovakvog tate se pomalo stidim, ali nemam drugog. 2001 je u njemu ubila i zadnji tračak nade. Tad je nanova otkrio svoju muškost. Uzjogunio se pravo i poslao ovu parazitsku ženturaču u pičku materinu krasnu. Počeo disati punim plućima. Čim se pročulo, naletiše kumovi i prebiše ga ko vola u kupusu. Ti biti miran! Ti živjeti sa svoja žena i njena djeca!

Baba i dida - pomagajte! Znam da niste još ni gluhi ni slijepi! Peče vas savjest, znam to dobro, vidi se po onih 50 kuna što mi prokrijumčarite svake godine za rođendan. Da ona rospija i njena bijesna čeljad ne vide. Da ne dreknu na vas.

I tako se nastavlja ova loša predstava zvana - idiličan brak. Kako je prošao svaki vakat tako će i ovaj. Čeljad sve češće napadaju maćehu zbog sadake. Presušila sponzorska pipa, ona donja. Kumovi imaju i preča posla sa kulama od karata drugdje. Neće ni ovaj nesretni brak još dugo. A iz njega ćemo svakako izvući ono što smo kao obitelj unijeli. Čist račun, duga ljubav.