• Povratničke tegobe Hrvata (188168)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165805)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95426)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92508)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9777
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Muslimanska FTV "gura" zbunjenog Zvonka Jurišića?

Katastrofalan sitnostranački potez Jurišića: odbijanje prijedloga Lovrićke za svehrvatskom koalicijom koja bi bitno poboljšala položaj hrvatskog naroda

Reče Zvonko Jurišić prilikom odbijanja prijedloga Ljiljane Lovrić o zajedničkoj koaliciji hrvatskih stranaka na federalnoj i državnoj razini  "Čemu višestranačje ako će sve hrvatske stranke puhati u istu tikvu". Da je to rekao čovjek širokih životnih obzora, jake opće kulture i političkog zena izjava bi zvučala šokantno. No od čovjeka čiji je životni horizont širok koliko i prosječna usna šupljina nije za čuditi...

piše: Nikola Zirdum l poskok.info

Da je ta rečenica izrečena u državi koja ima normalan Ustav i politički okvir ona ne bi bila sporna.  Da Hrvati u BIH imaju pravno politički oformljenu federalnu jedinicu sa mehanizmima zaštite nacionalnih prava na državnoj razini stotinu pera Poskoka ne bi imalo pravo osporavati Jurišićev naglašeni libido za strančarenjem. No ona je izrečena u BIH. I to ne iz usta Srbina nit Bošnjaka. Nego iz usta pripadnika najpreglasavnijeg i najmajoriziranijeg naroda - hrvatskog. Besmisleniju rečenicu od ove mogao je izreći eventualno samo pokojni Blaž Kraljević, ustaška Komšićeva ikona, da je na početku rata izjavio "Čemu ratovati  ako svaki Hrvat  ne može imati svoju vojsku."

Srbi i Bošnjaci daleko su brojniji narodi u BIH pa im ne pada na pamet priskrbiti si takav politički luskuz kakav Zvonko planira prodati Hrvatima u BIH. Srbi nominalno imaju višestranačku scenu, od rigidnih zajapurenih SDS četnika s desna do  ljigavih sockomunista s lijeva, ali opstojnost RS-a niti jedni niti drugi ne  dovode u pitanje. Prije svakog zasjedanja Vijeća ministara točno se zna što će Srbi glasovati. U parlamentu BIH njihovo je glasovanje sinhronizirano. Oko sprstva i Srpske kod njih nema talasanja. Onaj koji dirne u upitnost RS-a taj će nestati ako ne u srpskom mraku dok se bude vozio srpskom cestom, onda sa srpske političke scene svakako.

U Bošnjaka je isto. Unitarizam Bosne je misao s koje je zabranjeno skretanje. Imate pseudonarodnu sdaovsku i pseudograđansku sdpovsku verziju političkog bošnjaštva ali gotovo je nemoguće pronaći jedno dvonožno bošnjačko biće koje je dio te bošnjačke elite a koje bi provirilo dalje od zadanog ešalona pa izustilo recimo kako treći entitet ne mora biti nužno loše rješenje za Bošnjake. Bio je zapravo jednom davno takav jedan iskren Bošnjak. Zvao se Muratović Hasan. Predložio jadan ono što mu je srce osjećalo i što osjeća mnogo bošnjačko srce samo se ne usudi reći - bošnjački entitet na jugu od Konjica i na sjeveru preko Drvara do Bihaća. Nestao je jadni Muratović  s bosanske političke scene brže nego Ćiro sa sportske.

Skup je to luksuz na koji si Jurišić umišlja da na njeg ima pravo. I cijena za tu zubarevu glupost biti će ogromna ako i benigni dio hrvatskih glasača u BIH nasjedne na to. No virtualni premijer ZHŽ-a navikao je na visoke cijene i političku raskoš. Ako je u županiji sa 4 zastupnika sebi osigurao premijersko mjesto čija je cijena u praksi bila ta da su  hercegovačke pare listom završile u Lijanovićevim auto kućama što sutra s jednim ili s pola federalnog zastupnika Ja dakle Zvonko Jurišić dakle Država ne bi bio premijer same Federacije ako ne i prajm minister samog vijeća ministara?

Ta dovoljno je samo prijeći prag, mantrati o Posavini, napadati Dodika kao zlo nad zlim i štekćati na Čovića. Svi uvjeti u ulazak na begovski oltar patriotizma ispunjeni su. I Zvonko će konačno imati priliku pridružiti se Šarčeviću, Markešiću, Jeleču, Kljuiću, Divjaku, i svoj ostaloj kršćanskoj raji na novoj platformi političkog bosanstva, raji  koja je za malo medijske pažnje i pokoji stančić pristala poljubiti begovski dvorski prsten i upisati se na baščaršijsku ulicu pravednika među narodima.

Ogavno mi je bilo pratiti sve njegove istupe ovih dana. Paralela Boban - Karadžić Dodik-Čović koju je plasirao sarajevski medijski spin a koje se Zvonkec uhvatio kao pijan plota najočitiji je primjer intelektualne ograničenosti prvog među tzv. pravašima. Jurišiću koji je nekoliko puta ponovio tezu kako je koalicija s Dodikom izdaja Posavine nitko iz glavnog stana ste stranke  u kojem kritički um očito ne stanuje nije pripomenuo kako je upravo HSP prva stranka uz HDZ1990 koja je na državnoj razini koalirala sa Dodikom. Kantoni su naime dio državne vlasti a HSP je u HBŽ-u već godinama u koaliciji upravo s mrskim Dodikovim SNSD-om. Skupa sa HDZ1990. Ta koalicija prema Jurišiću nije izdaja. Izdaja je samo kad koalira još mrži Čović.

Čović je tako zbog nedostatka  vlastite političke profilacije i bezidejnosti pravaša i devedesetaša ni kriv ni dužan postao alfa i omega političkog djelovanja koalicije HSP-HDZ1990. Postoje danas  tri jasna uvjeta koje svaki pravaš ili devedestaš mora ispuniti da bi postao član partije. Pod 1: Mora biti ospjednut Čovićem. Pod  2: Mora biti ospjednut Čovićem i Pod 3: Mora biti ospjednut Čovićem.

Ta tri uvjeta od dana kada je i stvorena koalicija HSP - HDZ1990 određivala su sve političke izlete i sve korake tih dviju stranaka. Takvi su im i mediji pod njihovom kontrolom. Prepuni vijesti o drugu Čoviću. I pojma nemaju koliku mu reklamu čine. Čović povuče potez a oni skaču. Čović pokrene Prud i konačno legitimira ideju BIH koja nije dvoentitetska  a oni su odmah protiv iako ju nisu ni pročitali. Neke bitnije inicijative koju su eventualno Zvonko i Božo ponudili Hrvatma u BIH praktički i nema osim što dozivaju Dayton 2 kao Osmanagić  pravilan kamenčić u visočkom brdu.

I na to se svela politička scena u BH Hrvata. Na toplo hladno igru, na prepucavanje oko Posavine u javnom BH prostoru kao da Posavina ionako sama po sebi već nije dovoljan razdor kojim se bošnjačke političke elite igraju s Hrvatima. One iste političke elite koje su 5-om tuzlanskom korpusu Armije BiH naredile da mirno gleda dok Posavina gori. Jeste li se ikad zapitali zašto samo kod Hrvata postoji  fenomen izdaje u javnom političkom diskursu? Zašto se ne govori o izdaji  Srebrenice? Ili izdaji Krajine? Kako to da je 140.000 protjeranih Hrvata iz Posavine više puta pomenuto od 170.000 protjeranih Hrvata s područja koje je kontrolirala Armija BIH? I zašto je koalicija s Dodikom najedanput izdaja a koalicija s  ratnim akterom Silajdžićem koji je po svemu sudeći osobono odgovoran za cijeli niz  zločina nad Hrvatima nije?

Za malo političke moći Zvonko pristaje igrati prljavu političku igru. Prljaviju od gnjoja koji uzrokuje jednogodišnju upalu u šestici donjoj. U političkom okviru u kakvom se nalaze Hrvati u BiH odgovorne nacije tu igru ne bi smjele tolerirati. Hrvati u BIH do sada se na žalost nisu pokazali odgovornom nacijom.

Ono što je Blaž Kraljević, podrinjski romantik, ustaški patetitčar i pravaški moralni uzor  bio u ratu, zapovjednik paralelne hrvatske  vojne strukture i militantno tumaralo  to Zvonko danas pokušava  biti u miru, biti lider paralelnog političkog hrvatskog puta u BiH, na kakav jednostavno nemamo pravo jer i ovaj jedan jedva devrimo, i političko tumaralo koje i dan danas glasačima od kojih išće glas nije u stanju objasniti kakvu BIH želi. On zna samo kakvu ne želi. Onu kakvu hoće Čović.

A to je praktično pokazao otrčavši na FTV  brže bolje sabotirati prvu suvislu političku inicijativu jednog hrvatskog stranačkog prvaka. Točnije prvakinje. Dakle pojavi se jedna Ljiljana Lovrić, pošalje jedan državnički prijedlog, potpuno suvisao i pozicioniran iznad dnevnopolitičkog Zvonkinog jurišanja na sitne političke bodove i on ko iz neba pa u rebra trči na mrsku federalnu TV, kojoj navodno ne plaća pretplatu, ispričati kako njegova velika stranka HSP koja btw jedva ima jednog zastupnika u federalnom domu naroda, neće slušati prijedloge male stranke HSS-a, koja ima u zastupničkom domu Federacije tri puta više zastupničkih ruku, i kojoj njegova velika stranka HSP godinama duguje 90.000 KM koje nije u stanju isplatiti. A s druge strane tako velika da Jeri isplaćuje milijune.

Sličnu stvar sabotaže Zvonko je ponovio i kod prijedloga za zajedničkog kandidata za hrvatskog člana predsjedništva. Po nalogu sarajevskih mentora krivnja za nedogovor oko zajedničkog kandidata medijski će se prebaciti na HDZ i HSS a onda će Zvonko i Bože , jebi ga, eto biti prisiljeni ponuditi vlastitog kandidata. Kao eto nije bilo do njih. Taj kandidat će vjerojatno biti Zvonko. Ili Bože. Ili Zvonko. Kako berušket pokaže. Ako isture nekog trećeg biti će zanimljivo gledati koja će se to budala javno  izložiti imenom i prezimenom tolikom pritisku možebitne izdaje , tko će se to  usuditi ponijeti na svom obrazu taj teret odgovornosti zbog fijaska na izborima i uzimanja Hrvatima pravo na izbor autentičnog i legitimnog člana predsjedništva. Ista stvar vrijedi i za HDZBIH isture li kandidata bez konzultacije s ostalima. Bez obzira koliko se u budućnosti pravdali i jedni i drugi moraju biti svjesni da će im se u budućnosti to upisati kao njihov vlastiti grijeh. Bez obzira tko izdajnici bili. Matematika je jednostavna. Nemoguće je da u BIH ne postoji čovjek koji odgovara svima. Ako se do njeg ne želi doći onda to trebaju jasno reći da narod zna.

Dok se iskra suvislosti ne pojavi  iz hsp-1990 medijskih utvrda plaćenih vašim proračunskim parama čitajte orkestrirane napade na Ljiljanu Lovrić koja "dijeli HSS" samo zato jer neće u koaliciju na Zvonkin i Božin brod koji tonu, neće u koaliciju s čovjekom koji ne vraća pare. Gledajte  satirčine priloge na FTV-u u kojima sarajevski unitaristički mozgovori pušu u leđa jadnom Zvonki i Boži pokušavajući im dati koju medijsku kap infuzije ne bi li preživjeli do idućih izbora kako bi se mogla oformiti nova Alijansa skrojena po sarajevskom ćeifu. Jadan je onaj kojeg FTV gura. Taj se među Hrvatima nikada na izborima nije dobro proveo. Bolje bi im bilo da ih Bakir dva put dnevno napada za kriminal i korupciju.

Jedno je danas sigurno. Na razini države i Federacije, Hrvati su previše sitni da bi si mogli priuštiti višestranačje. Davno su trebali shvatiti da na državnoj razini ne bi smjelo biti talasanja. I da su se u federalnom i državnom parlamentu kao i vladama odavno trebali ponašati kao jedna stranka. Višestranačja ne može biti niti u u svim kantonima. Tek u tri. ZHŽ-u, HBŽ-u i PŽ-u. U svim ostlaim kantonima svako višestranačko talasanje bez zajedničke politike već je skupo plaćeno.

I to je upravo ono što infatilni dvojac Jurišić-Ljubić ne žele vidjeti opsjednuti vlastitim taštinama i slijepom mržnjom prema čelniku HDZBIH koja prelazi  patološke okvire.

Ironija je to veća što  je projekt koji je ponudila Lovrić i tom mizernom sarajevskom HSP-u nudio šansu da ušićari kojeg zastupnika u federalnom parlamentu a Zvonko je , pritisnut ljutitim prstom mentora koji ne žele čuti ni za kakvu koaliciju s Čovićem taj prijedlog odbio. I zapečatio si političku sudbinu.

No što je tu je. Zvonko se vraća svojoj političkoj kući u kojoj je i nastao. U Sarajevo...