• Povratničke tegobe Hrvata (188006)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165796)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95423)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92497)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9777
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Ne zanosimo se, BiH nikada neće postati dijelom EU

Zbrojimo li postignuća BiH na europskom putu od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2008. do danas, neće nam trebati puno da zaključimo kako je rezultat nula.

Nije baš tako, reći će dežurni optimisti: SSP je u međuvremenu stupio na snagu, a BiH u veljači ove godine predala prijavu za članstvo u Uniji. I to je točno, no ta prijava je „mrtvo slovo na papiru“ sve dok BiH ne ispuni tri uvjeta. I to ona, koja smo tobož ispunili, pa nam je dopušteno aplicirati u Bruxellesu.

Prvi je Mehanizam koordinacije. Vijeće ministara ga je kao usvojilo, objavljen je i u Službenom glasniku BiH, neposredno pred Čovićev put u Bruxelles. Kasnije će se ispostaviti da taj dokument ne priznaje RS, pa je o njemu trebalo ponovo pregovarati. Višemjesečni pregovori su ušli u „finalnu fazu“- i dalje od toga ne ide.

Drugi uvjet da bi naša aplikacija bila kredibilna je prilagodba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. I taj trgovinski dio SSP-a prilagođavamo već mjesecima. Stvar je konačno završena i sutra bi taj papir trebalo usvojiti Predsjedništvo BiH. Ali, po svemu sudeći to se neće dogoditi, jer će srpski član kolektivnog šefa države Mladen Ivanić uložiti veto. Bit će to srpski odgovor na „prevaru o popisu stanovništva“. No,  postoje i drugi razlozi za odbijanje. Neprilagođeni SSP- ide, naime, na ruku srpskom izvozu u BiH, dok robu iz Hrvatske čini nekonkurentnom na našem tržištu.

Umjesto usvajanja SSP-a tako smo dobili još jedan problem- popis stanovništva koji čije rezultate polovica BiH neće priznavati, a koristit će ih kao razlog blokade i drugih odluka.

Treći uvjet da bi naša prijava za članstvo Bruxellesu imala bilo kakvu vrijednost je „vidljiv napredak na socijalno-ekonomskom planu“. Istina, pomak u toj sferi jeste vidljiv, ali mikroskopski gledano. Ono što se, međutim, vidi iz aviona je masovan odlazak mladih prema Europi.

Prije više od dvije godine na prijedlog Hrvatske, Europska nam je unija, kroz „Britansko-njemačku inicijativu“, ( nakon Brexita pitanje je tko sada stoji iza te inicijative) kao učeniku s posebnim potrebama, odlučila dati jednostavnije zadatke, pa kad se izvježbamo na njima onda ćemo, mislili su Europljani, valjda ,znati riješiti one teže kao što je „Sejdić- Finci.

No, ispostavilo se da mi nismo u stanju riješiti ni zbrajanje prostih brojeva, kako bi se metaforički moglo nazvati, primjerice,  provedba odluke Ustavnog suda za Mostara, gdje je rješenje zapravo već ponuđeno, kroz Odluku o ukidanju izbornih pravila. Ako su naime ustavni suci ocijenili diskriminirajućim odredbe izbornog zakona koje različito vrednuju glasove birača u Mostaru, onda je jedini način da se otkloni diskriminacija u izborni zakon zapisati da glas građana Mostara ima istu vrijednost, neovisno iz kojeg su gradskog područja. Tako je u svim jedinicama lokalne samouprave u BiH, no političko bi Sarajevo htjelo da to jedino u Mostaru ne vrijedi. I ne vrijedi ih uvjeravati da tako ići neće.

Još smo mi, dakle, daleko od dana kada će na dnevni red stići taj famozni zadatak zvani „Sejdić- Finci“ , a u međuvremenu nam je iz Suda za ljudska prava iz Strasbourga stigao još jedan slučaj- slučaj Pilav. A da ni ne spominjemo „hrvatsko pitanje“ čije bi rješavanje tražilo temeljite izmjene izbornog zakona, kako bi se osiguralo da Hrvatima drugi ne biraju političke predstavnike u vlasti, i onemogućila majorizacija najmalobrojnijeg naroda, što je temelj  stabilnosti i opstanka BiH.

I tako dok BiH stoji na mjestu, na europski nam put kao s neba padaju nove nepreskočive prepreke.

Dežurnim optimistima stoga bi valjalo postaviti samo jedno jednostavno pitanje. Ako se za 8 godina BiH nije pomakla ni milimetar prema Bruxellesu, kako vjerovati da će se pomaći u narednih 8 godina. Ili u narednih 16 ili 116 godina.

Usporedimo li, pak, učinak BiH na ostvarenju europskih reformi s godišnjim odljevom stanovništva suočit ćemo se sa surovom realnošću: Prije ćemo svi odseliti u EU nego li će BiH postati dijelom tog saveza.

No, ako ništa, nakon Brexita, imat ćemo pokriće nesposobnost BiH. Naši političari s pravom će moći sebi i nama postaviti pitanje: Čemu rješavati te zahtjevne briselske zadatke kad se Europska unija ionako raspada. Što će reći, nije do nas. Nek se Bruxelles malo pogleda u ogledalo./HMS/

Milan Šutalo/Hrvatski Medijski Servis