RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Nepodnošljiva lakoća agresiranja

Napisano 16.04.2010. 15:50
Štefica Cvek

Piše: Delminium Vulgaris

U Hrvatskoj se krajem prošle i početkom ove godine odigrao jedan farsični igrokaz koji se zove predsjednički izbori. Naime istekao je desetogodišnji mandat jednom opskurnom liku, tipusu koji kojega je antifašistička kabala isturila kao špic igrača, onako dobroćudnog i zloćudnog, pričača ofucalih viceva i srkača kave, cemetnog mogula koji je odrađivao i dobar posao za albansko-muslimanske interese. Medijski zaštićen više od Lukašenka, deset godina je ta pojava lešinarila na balkanskim strvilištima, igrajući točno perfektno za svoje platitelje i ne postoji ništa na svijetu što je bilo prozirnije od nečasne rabote predsjednika-građanina. Kad je otišao, nitko nije ni primjetio, normalni ljudi su samo odahnuli i reagirali ko poslije svake nepogode. Onima čija je marioneta bio ionako je svejedno, novog igrača će naći lako. Ofucao se, izlizao i nije bilo lako čak ni njima svemoćnima i bestidnima pokrivati sve njegove idiotske gafove.

Dakle, trebalo je izabrati novog bezveznjaka kojemu svaki nižerangirani europski činovničić može zalijepiti takvu šamarčinu da ovaj tri dana neće znati koju funkciju obnaša, kad mu je mandat počeo i kad završava. Medijska kriminalna, zločinačka organizacija udruženog poduhvata vodila je ručicu lobotomoiziranog hrvatskog glasača i njegovim hipnotiziranom udovom zaokružila točno onaj broj koji je njima pasao. Lažiranim i izmišljenim anketama jedne kandidate su bezdušno pokopavali, a druge uzdizali i ovčice su kao i uvijek zablejale točno onako kako su oni zamislili. Metodom proročanstva koje se samo sebe ispunjava, ankete se pokažu točnima jer ako nekome tupiš i zabijaš mu u glavu da je taj pobjednik, slabomisleći dvonožni preživar svojevoljno postane statist u komičnom igrokazu.

Ovaj put su izabrali jednog bezličnog bezveznjakovića koji je ničim izazvan banuo prije par godina u eter i izazivao salve oduševljenja nalik onom ushitu koji čovjek osjeti kad vidi da se magla vuče nad baruštinom. Introvetiran, stisnut u kaputić, dovođen je i privođen da brani nebranjivo, čast i ugled haškog suda, jedne perfidne i sramotne institucije koja je dobila zadatak da izjednači krivnju za rat, opere svoje ruke i zgadi normalnim ljudima samu pomisao na sudsku pravdu. Bljedoliki je branio instituciju ko da mu je rod rođeni i stalno izokretao činjenice kako mu paše, pa je tako tvrdio da sud nije antihrvatski jer paz'sad ovo - u njemu ima samo 3-4 Hrvata i preko 100 Srba. Guslao je albino po tom argumentu godinama i nitko mu se nije sjetio reći, čekaj malo, zašto ti brojiš bosanske Srbe, a ne brojiš bosanske Hrvate i reci mi koliko je Srba iz Hrvatske u Hagu?

I nitko nikad nije mogao ni pomisliti da bi se to neuvjerljivo i prefrigano-lažljivo stvorenje jednom moglo kandidirati makar i za jednu tako srozanu funkciju nazovi hrvatskog predjednika. Da bi farsa bila veća, turnuli su mu za protukandidata jednog na drugi način opskurnog lika, neartikuliranog kabadahiju koji mu je bio sudrug u partiji, porijeklom iz regionalno omrznute regije, a sve s ciljem da bi učtivi Saruman bio prosječnoj hrvatskoj glasačkoj ovci puno prihvatljiviji od kamenjarske primitivne lopovčine. Scenarij za pet. Igrokaz o izlasku kabadahije iz stranke i tobožnji sukob lako je odigran. Doduše bio je prozirniji nego onda kad je prije pet godina onda još miljenik antifašističkih medija u Hrvatskoj Ivo Sanader the uništivač hrvatske nacionalne svijesti suprostavio cementnom mogulu i špic igraču albansko-muslimanske mafijaške ispostave na Pantovčaku sadašnju premijerku koja je tada (a i sada) imala karizmu kišne gliste.

Kabadahija iz Pogane Vlake je imao zadatak da razbije onaj blok koji nije Sarumana doživljavao kao idealnog predsjednika za jednu omanju i izluđenu državicu koja je davno u nokdaunu i nakon što su je boksači malo jačih kategorija dobro izlupali odavno joj i muha koja jodla kategorija piči aperkate i izbija zrak. Sluganska i bezmuda Hrvatska je opet odnijela pobijedu i demantirala onu mudrost da budale uče na svojim greškama, a pametni na tuđima. Hrvati ne uče nikad i ni u kojem slučaju. Pogotovo ne znaju prozreti medijske manipulacije. Pričaju da kad je Titova vlast nakon rata organizirala izbore nakon onog rata, stavila je dvije vrste kutija na glasačko mjesto. Jedna od tih kutija imala je metalno dno, a glasovalo se ubacivanjem metalne kuglice u kutije. Kad bi zazvečalo u kutiji, po nesretnika koji se zajebao dolazili su ljudi u dugim kožnim kaputima. Tako je to glasovanje bio svojevrsni popis suicidalnih osoba. Danas nema tih Alqaida raznošenja na glasačkim mjestima, ali ako se suprostaviš odabiru antifašističke kabale koja više ne služi internacionali tipa Staljin, Hruščov, Mao, nego kapitalističkom ološu - najebao si. Orci iskeze zube i krene čerečenje po receptu bivšeg im sudruga Ratka nenalazećeg jernije u Srbiji Mladića - razvuci im pamet.

Nakon što je izabran, voljom naroda dakako, prvi posao koji mu je pao na pamet bio je: umiliti se Srbiji. Srbijanski predsjednik, jedan macho tip, velikosrbin od glave do pete, ali obrijan bato, da ne vidiš odma, a još ako si glup ne vidiš nikako, silno je bio uvrijeđen što je Saruman koji svira pozvao nekog švercera drogom da mu nazoči ustoličenju. Ljigu u kaputiću to je puno pogodilo. Odmah se razletio da dovabi srbijanskog mačora i opetovano mu slao ljubavne signale vrckajući zamamno guzom. I nije puno trebalo, s one strane Dunava se začula mužjačka rika. Raširenih nozdrva i sa slinom na gubici dogalopirao je srpski barbarogenij. Stupao je Opatijom ko Života Panić Vukovarom devedesprve. Gordo, samozadovoljno, srpski bre. Stalno se smješkao domaćinu-gospođi koji se servilno i stidljivo keljio ko kakva seoska mlada koju će taman noćas kakva seoska lola razdjevičiti. Bili su tu ona i on. Ona - Štefica Cvek u raljama srpskog jebača koji će još malo pa da je kara.

Fascinatan je taj srpski bezobrazluk kojim stupaju zemljama koje su porušili, drže prodike i traže, zahtjevaju, nakon krvavog vrtloga kojeg su zakovitlali, njihova mentalna svijest je degenerirana do te granice da se moraš zapitati , jel se može njih uopće gradirati po nekim skalama? I svi su sretni, a pogotovo piške u gaće od sreće okolni narodi koje je unesrećilo srpsko barbarstvo što su dobili macho-četnika Srbina poput Tadića za divan i eglenu jer je alternativa šta? Primitivni, polupismeni i mračni ražalovani četnički vojvoda koji u skupštini dobacuje ministru " jebat ću ti mater ja na replici" a u moru sličnih izjava strši i ona " da će on nekoga iz skupštine odrobijati". Valjda po uzoru na svog radikalskog idola Punišu Račića.

Taj isti Boris Tadić nad kojim svršava cijela lijevo-liberalna scena u Hrvata neki dan je posjetio etnički čistu Republiku Srpsku i onog međeda Dodika. Povodom Jasenovca. Tamo je na plakatima koji su izgledali jeftino i kao da su posuđeni sa Gazimestana bila još jeftinija srpska morbidna laž o 700.000 pobijenih. Tadić nije ni zucnuo. Srpski mediji su cijeli dan ponavljali tu nebuloznu cifru. Bez trunke srama, kao da je to najnormalnije. Iako nemaju nijedan argument za to. Srpsko kolektivno ludilo ni za dlaku nije pomaknuto. Laž i laganje koju su uzeli za nacionalni program, izmišljanje, u krvavim pohodima koje su poduzimali dali su sebi apriori i vazda ulogu žrtve i mučenika iako se ponekad zapitaš - pa kako u pičku materinu tako junački narod može tako kukumavčiti i stalno glumiti neku žrtvu? Hrvatski mediji su skrivećki, bržebolje sve bježeći navrat na nos jedva spomenuli da se njihovi idol, okupani i namirisani Boris Tadić slika i divani na skupu koji ima najgoru srpsku mitomaniju u programu.

Naravno njima ta priča i paše, jer nisu samo Srbi stvorili jasenovački mit nego i nazovi Hrvati da bi vazda s njim mlatili po hrvatskim glavama i njima ta srpska laž savršeno odgovara.

Ljubavno očijukanje srpskog mamuta i hrvatske pičkice nastavlja se skoro bez prekida. Boris i Ivo u Opatiji. Boris i Ivo u Mostaru. Boris i Ivo u Apatinu. Boris i Ivo u kinu. Boris i Ivo u krevetu. Zar to nije logičan slijed?

Da se podsjetimo tko je Boris Tadić. Ako koga to još zanima. To je predsjednik države i naroda koji bacao cvjeće na tenkove koji su pičili za Vukovar. Predsjednik države i naroda koji nijednom gestom nije dao do znanja da mu je žao zbog toga. Da ne bi isto ponovili samo kad bi imali priliku za to. Država i narod koji ne da osjećaju krivnju i kajanja nego su bezobrazniji nego ikad i oni optužuju. A kao vrhunac svoje dobrohotnosti spremni su osuditi sve zločine. Država koja nije nijednom lipom, dinarom ni eurom platila silna razaranja koja su počinili. Država koja sudi najniže rangirane bandite za razliku od Hrvatske koja u obrambenom ratu sudi najviše svoje časnike. Država u kojoj pola naroda glasa za najgori koljački ološ. Mutante, poluljude, nakaze. Polovina od druge polovine misli slično ali se ustručava reći to javno. Država koja ne dopušta logorašima obići mjesto svojih stradanja i stradanja svojih supatnika. Država i narod koji ne želi učiniti ni najosnovniju ljudsku gestu poput otkrivanja grobišta nestalih kako bi obitelji napokon dobile svoj mir.

I pred takvom državom i njezinim predsjednikom Ivo Josipović gmiže ko glista. On zagovara povlačenje tužbe, tužbe koju je navodno dijelom sastavljao, što je nonsens. On pere srpski obraz iako mu to nije posao. Zašto to radi. Sve sporove svodi na povrat umjetnina i par tričarija. I tako krvavu srpsku agresiju svodi na pljačku muzeja i ostale marginalije. Ispada da kad bi srpska država provela racije po muzejima, vilama njihovih banditskih ratnozločinačkih tajkuna, kad bi pretresla stanove Arkanovaca i slične bagre i pokupila od tamo lonce i poklopce, sve bi bilo rješeno. Poravnato, izmireno. Ne bi Ivo. Tako može razišljati samo robot, čovjek bez empatije i koliko god gospodin ili drug bio uglađen u njemu nema zrna čovječnosti.

Ivo Josipović abolira Srbiju i moraju se svi zapitati. Po čijem diktatu on to sve radi. Kome je u interesu abolirati Srbiju i pričati priču kako su svi podjednako krivi . Ivo Josipović krivotvori povijest, podmeće i laže. Čiji je Ivo Josipović predsjednik.

Ivo je u sklopu bosanske turneje u isčekivanju binjadžije Borisa obišao bosanska stratišta. Ahmiće i sl. Izrazio žaljenje zbog toga jer je njegova država svojom politikom kakti doprinjela patnji i stradanju naroda BiH i radila na njezinoj podjeli. To je izazvalo euforiju kod antifašističkih medijskih glasila. Nemojte pomisliti da oni imaju empatiju prema stradalim ljudima. Nemaju, jer je njihov modus operandi - jame, rudnici, kreč, kama i metak. Njima to služi samo i isključivo za unutarhrvatsku političku borbu. Da bi sotonizirali protivnika, a protivnik je svatko tko nije baštinik hrvatskog krvavog antifašizma. Odmah su iskezili zube. Čestitke za taj potez ne prestaju. Uspoređuje ga se sa Wilijom Brandtom. Koji je klekao u u Aushwitz. Ivo je u Ahmićima i to je njima isto.

Hrvatska država je po Ivi tako samoproglasila sebe agresorom i djeliteljem BiH. Iako međ. zajednica zaobilazi u luku takvu definiciju pogotovo kad se radi o Srbiji. Tako Srbija nije kriva za genocid u Srebrenici ali je kao kriva što ga nije spriječila. Budalaština od formulacije. Svatko zna da je to rađeno pod direktnom komandom Beograda. Ali iz nekih čudnih razloga međunarodna zajednica nije željela da se Srbija okrivi. Srbija to nikad neće priznati ni u ludilu a međunarodnoj zajednici odlično paše takav srpski stav. Ona ga i podržava. Valjda iz istog onog razloga iz kojeg joj ne smeta RS a diže se na zadnje noge kad se spomene HB.

Ovaj potez hrvatskog predsjednika međunarodna zajednica je dočekala s oduševljenjem. Sad joj nitko neće moći prigovoriti da se nije potrudila pronaći agresora u balkanskim ratovima. Hrvatska se sama imenovala. Iako je Hrvatska naoružala muslimane. Iako ih je primila preko pola milijuna u trenutku kad je i sama bila smrtno ranjena. Iako je Alija molio Tuđmana da HV ne prestaje s operacijama na kraju rata jer će ga Srbi i takvi poljuljani poraziti. Iako je HV poznato je - spasio Bihać. Iako je tzv. ABiH pobila i proganala troduplo više Hrvata nego obrnuto. Iako su viđeniji strani vojni povijesničari, a bome i reporteri bez granica tvrdili da je vrh ABiH planirao agresiju na Hrvate, pogotovo one u Srednjoj Bosni, čim su ih Srbi napenalili iz Istočne Bosne i Bos. Krajine. Jer po staroj špranci, kad Srbin pokolje Muslimana ovaj se na Hrvatu iskali ili što je perfect objasnio onaj vic poklič.."poklaše se nas četnici, majku im ustašku!".Treći kaže, da ako je Srbija priznala zločin u Srebrenici gdje za par dana ubijeno 7-8 000 ljudi mora i Hrvatska napraviti isto pa čak i više kako vidimo.

Ima još kretenizama, ali ovih par su top. Hrvatska je odavno kretenizirana zemlja. Završni pečati se upravo udaraju. I čovjeku stvarno padne na pamet misao - čekaj pa nismo bezveze bili bez države 900 godina! Sjebali su nas buraz. Pustili su nas da krvarimo, gurnuli nas u prve redove i kad smo pobijedili, izišli su iz najgorih rupa gurnuli nas ko zadnje prosjake i preuzeli vlast. Uzeli zastave iz naših ruku. Jebali su nam sve po spisku. Narod koji je sa zoljom i tenisicama istrčavao pred Panićeve tenkove mirno gleda kako mu predsjednik glumi gejšu pred barbarinom i čeka da mu isti uradi cuningulis. Zašto i da, zašto jebemumater, Hrvati traže gospodara dok mu se prošli još nije ohladio u grobu?


Nema komentara

Anketa

Ustavi