RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Nije pao snijeg da pokrije brijeg

Napisano 08.02.2012. 09:57

Nije pao snijeg da pokrije brijeg

Baš kao što je pogriješio Andrić, tvrdeći kako ljude najsnažnije veže zajednički proživljena nesreća, tako se zaletio, iako (još) nije nobelovac, i Zlatko Lagumdžija. Obeća(va)o je arapsko proljeće, kad ono izbi sibirska zima. Slijedom čega se stječe dojam kako se s Platforme ne vidi baš najbolje! Mada, može se Profesor još pokazati kao dobar prorok

Piše: Josip Vričko, Oslobođenje

Ma, nije trebao pasti snijeg pa da se proglasi (iz)vanredno stanje; ovdje ono, tj. stanje opće katastrofe, traje još od stoljeća prošlog. Ali, nije pao snijeg da pokrije brijeg - mada je, dakako, bilo i toga - već da demantira Ivu Andrića, valjda jedinog nobelovca koji nema ulicu u rodnome gradu.

(Zamjerio se, vele u vezirskome gradu, islamu - za razliku od starog muslimana Broza maršala, čiji se eno spomenik koči usred Travnika).

Veliki je Travničanin, naime, tvrdio kako ljude ništa ne veže kao zajednički (i sretno) proživljena nesreća. A, evo, danas u nas svaka, pa i elementarna, nesreća prilika je za nove podjele, ali gdje-gdje i sreću što je tamo negdje pao veći snijeg, nema struje, a ne zna se ni kad će je biti.

Tako, eno, u Istočno Sarajevo još nije stigla pomoć iz Banje Luke. Što, jasno, čudi, jer blizu je Banja Luka. U Neumu nema struje danima, a iz Elektroprivrede BiH javljaju kako je to u nadležnosti Elektroprivrede Herceg-Bosne, a kako je ona, jel'te, takozvana, treba njih i zvati. Jake eresovske snage, jer drugima se nešto ne da, teško se probijaju do istočnoga Mostara, do tamošnjih rijetko naseljenih srpskih sela, lijeva je obala Neretve u blokadi. A Sarajevo, baš kao ono u ratu, samo djelomice obranjeno; pri čemu - za razliku od rata - nipošto ne treba zanemariti ulogu jakih turskih snaga. Pravo je, zapravo, čudo kako se tim povodom nije oglasio knjaz Mića Banjolučki. Jedna od rijetkih dobrih vijesti je da je deblokiran slobodarski Kalinovik, što je vrlo pozitivno odjeknulo i u Haagu.

Sve u svemu, baš kao što je pogriješio Andrić, tako se zaletio, iako (još) nije nobelovac, i Zlatko Lagumdžija. Prijetio je arapskim proljećem, kad ono izbi sibirska zima. Slijedom čega se stječe dojam kako se s Platforme ne vidi baš najbolje!

No, lako je za nas, problem je što novi šef diplomacije iz Bosne zavijane neće moći nikud maknuti, neće svijet znati što se događa u Bosni napaćenoj. (Mada znam, takva je ovo zemlja, kako ima onih kratkovidnih koji misle da je baš dobro što je i Profesor, skupa sa svima nama, blokiran). Ograđujem se, dakako, od takvih pojedinaca (možda i grupa?!), jer mislim da nova zvijezda na bošnjačkome političkom nebu Čedomir Jovanović ne može (sve) sam. Prava je, držim, šteta što je zbog ovoga prokletoga snijega oduševljenje glede Čede splasnulo na teritoriji pod bošnjačkom kontrolom.

Budući ne dam da Čedo ode u zaborav, podsjetio bih čitateljstvo na ono što je predsjednik Liberalno-demokratske partije kazao na Glavnom odboru te stranke, kobne subote, sad već povijesnoga 28. siječnja ove godine. A što je dovelo do obračuna Jovanović - Dodik usred Tanjuga, koji je gledan kao ono nekad meč Muhammad Ali - Joe Fraizier. Nisam, ispričavam se, među onima koji drže kako je Čeda nokautirao drugara Miću na domaćem terenu u Beogradu. Nisu, uostalom, ni ista kategorija, a ni iste funkcije; Dodik je, po osobnom priznanju a i očigledno je, veliki Srbin, plus još i predsjednik (pola) države! Dok Jovanović ovo drugo - ali cijele i prave - tek kani postati. A za ono prvo baš i nema predispozicija, jer po voždovim kriterijima veliki Srbin mora vagati barem 120 kilograma. Žive vage!

Dakle, u svome povijesnome govoru Jovanović je pokazao stanovitu dvojbu - nije, naime, siguran živimo li mi ovdje u bosanskom loncu ili bosanskom paklu. Što je, zapravo, nama svejedno. Važnija je, međutim, njegova teza kako nema sreće za Republiku Srpsku dok Bosna nije država, te kako Bosna i ne može biti država dok je to RS umjesto nje. A, ako Bosna nije država, Bošnjaci nisu narod. A, ako se, misli Čeda, s druge strane stvara bosanska država, onda se demontira RS, pa onda Srbi misle da oni neće biti narod. I, eto, da parafraziram toga srpskoga liberala, novog sukoba.

Jovanović  prigodom analize ovoga - što aktualnog verbalnog, što potencijalno tragičnog novog srpsko-bošnjačkog dvoboja nije spominjao Hrvate, čime je sugerirao kako sudbinu bosanskoga lonca rješavaju ove dvije (zasad) verbalno zaraćene ljute mirođije. Što, dakako, nije Čedina greška, nego naprosto trenutačna realnost.

Ipak, usprkos tomu, sjetit ću se jednog drugog, manje, istina, od Jovanovića, znanog Srbina, Gorana Nikolića iz beogradskog Instituta za europske integracije. Taj je autor, naime, nedavno podsjetio na jednoga britanskog povjesničara koji je tvrdio da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ustvari bila Kraljevina Jugoslavija, a da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, posebice nakon '74., bila, u biti, država Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Muslimana, Crnogoraca i svih drugih. Aludira se pritom koliko je je tzv. Kardeljev ustav rastopio Brozovu kovačnicu bratstva i jedinstva.

Slijedeći britansku logiku (što, uči nas povijest, nije uvijek lako) Nikolić tvrdi kako bi se današnja BiH trebala zvati država Bošnjaka, Srba i Hrvata; ili, po ugledu(?!) na SRJ, odnosno SCG, zemlju koja je iz federalnog prešla u gotovo konfederalni status - (Državna zajednica) Federacija BiH i Srpska. Prvo, zna Nikolić, a i mi svi skupa s njim, ne bi bilo prihvatljivo Bošnjacima, a drugo Hrvatima.

I, eto nas, kazao bi Jovanović, u bosanskom paklu, u kojem nije hladnije ni nakon ovolikog snijega, koji je, vidjeli smo, podebljao entitetske i svake druge podjele. A Andrić nek' se ne nada; ni spomeniku u Travniku, a ni tome kako će nas ova, nadam se, sretno proživljena snježna nesreća povezati!

| Oslobođenje | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi