RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Njemačka potpora hrvatskoj politici

Napisano 25.01.2011. 10:23
Merkel, Papa, Josipović

Piše: Pejo Gašparević

Kakvi se učinci u BiH mogu očekivati od najnovije njemačke političko - diplomatske inicijative? Njemački politički angažman umnožava očekivanja da bi se u BiH mogla uspostaviti vlast nakon izbora održanih u listopadu prošle godine. Političkim driblinzima SDP BiH pokušava zaobići biračku volju i u vlast uvući one stranke koje nemaju većinsku glasačku potporu Hrvata u BiH, što nailazi na opravdani nepopustljivi otpor ne samo Hrvata. Aktualna politička blokada u BiH našla se i na dnevnom redu nedavne posjete hrvatskog predsjednika Ive Josipovića Njemačkoj, gdje se sastao s vodećim državnim čelnicima te moćne zemlje.

Posebice je važan Josipovićev susret sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, koju se trenutačno smatra najmoćnijom političkom personom u Europi, te se čini prikladnim razmotriti poruke  tog sastanka.  „Merkel i Josipović su izrazili interes za što brže sastavljanje Vlade u Bosni i Hercegovini kao i nadu u skorašnje provođenje ustavnih promjena što bi ovoj zemlji olakšalo približavanje Europskoj Uniji“, priopćeno je iz Merkelova Ureda.  Ovo stajalište kancelarke Merkel i predsjednika Josipovića  je višeslojno i zaslužuje da ga se precizno značenjski raščlani.

Izražavanje interesa za „što brže uspostavljanje Vlade u BiH“ dobija na važnosti dodatnom rečenicom iz Merkelova ureda kojom se naglašava da kancelarka „izričito pozdravlja hrvatski angažman i hrvatske napore za pomirbu svih zemalja u regiji“.  Ovdje se treba usredotočiti  na poruku da kancelarka Merkel „izričito pozdravlja hrvatski angažman“.  To znači da se „izričito pozdravlja“ i nedavni zajednički angažman, odnosnu izjava predsjednika Hrvatske Josipovića i premijerke Jadranke Kosor kojom su oni  poduprli jedinstvenu BiH u njenim euroatlanskim integracijama,  ali i stali u zaštitu prava Hrvata da se poštuje njihova glasačka volja i u vlast uđu one stranke s hrvatskim predznakom koje su dobile većinsku glasačku potporu Hrvata. Drukčije rečeno, ni službeni Berlin se ne miri s namjerom SDP-a da se u vlast instaliraju one hrvatske stranke koje nemaju većinsku potporu hrvatskog glasačkog tijela u BiH, a ne dva HDZ-a koja imaju nacionalnu biračku legitimaciju. To znači da je  SDP sam sebe bacio u konfrontaciju  i sa stajalištima najmoćnije europske države, a ne samo sa glasačkom voljom Hrvata u BiH koju podupire i službeni Zagreb.

Slojevitost poruka nedavnog berlinskog susreta Josipovića i kancelarke Merkel očituje se  u njihovu zauzimanju za, kako je navedeno, „skorašnje provođenje ustavnih promjena, što bi ovoj zemlji (BiH)  olakšalo približavanje Europskoj uniji“. Dubljim uranjanjem u sadržaj ovog stajališta dolazi se do shvaćanja da službeni Berlin i Zagreb kandidraju ustavne promjene  kao uvjet za ulazak BiH u Europsku uniju.  Takve zamisli do sada su autorizirali pretežito nižerangirani političari i međunarodni dužnosnici.  No, kada političari najvišeg kalibra, poput Merkel i Josipovića,  istaknu da su „skorašnje ustavne promjene“ nužne za „olakšano“ približavanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, onda takve zamisli nisu tek autsajdersko naklapanje, nego stječu status nezaobilazne činjenice. Zapravo formiranje vlast u BiH nakon listopadskih izbora, te ustavne promjene, ali i cjelokupna zavrzlama u BiH predmetom su (ne)skrivenog angažmana Turske i Ruske diplomacije, svake iz svojih razloga. A ko je koalicija bošnjačkih pobjedničkih stranaka, SDP-a i SDA,  dizajnirana pozadinskim sufliranjem iz Turske, ako je koalcija SNSD-a i SDS-a u RS-u  usklađena sa preporukama iz Rusije, onda se logičnim čini uključivanje i Njemačke kao vodeće europske sile u raspetljavanje nagomilanih zamršenosti u BiH.  No, nužno je primjetiti  različite „nijanse“ u gibanjima diplomacija Turske, Rusije i Njemačke prema BiH.  U Tursku na „roditeljske“ sastanke odlaze isključivo čelnici bošnjačkih, a u Rusiju čelnici srpskih stranaka iz RS-a, dok su na aktualna sastančenja u Berlin pozvani čelnici i hrvatskih i bošnjačkih i srpskih stranaka.

U sagledavanjima poslijeizbornih komplikacija u BiH vidljivo je da se ozbiljnije ne prekorava koaliciju bošnjačkih stranaka SDP i SDA koje su ideološki posve različitog profila – prva je ljevičarska a druga konzervativno desna. Slično je i sa koalicijiom srpskih stranaka SNSD i SDS-a,  koje formalno pripadaju  posve različitom političkom prostoru – lijevom i desnom. Dakle prihvaća se koalicija između „lijevih“ i „desnih“ kod Bošnjaka i Srba, dok se  koalicija programski i ideološki podudarnih konzervativno-desnih stranaka  s hrvatskim predznakom HDZ BiH i HDZ 1990 našla na udaru posebice sarajevskog političko-medijskog miljea.  Još se jedan „detalj“ zanamaruje.  Nijedna od srpskih stranaka u RS-u koja je dobila manjinsku potporu srpskih glasača niti ne pomišlja stupiti u koaliciju kojom bi se potisnula većinska glasačka potpora Srba SNSD-u i SDS-u. Jednako tako nijedna bošnjačka stranka, koja je dobila manjinsku  potporu  bošnjačkih glasača, ne usuđuje se svrstati u koaliciju kojom bi se poništila većinska glasačka potpora Bošnjaka SDP-u i SDA-u.  No, kod Hrvata je posve obrnuto, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak, koje nisu dobile većinsku potporu hrvatskih glasača, gurnute su u situaciju da se s njima pravi vlast u koaliciji s SDP-om i SDA-om. Taj, po Hrvate u BiH, poguban paradoks, u čijem aranžiranju su ugrađeni i pozadinski glasovi iz Rusije i Turske, čini se pravovremeno je primjećen u Berlinu

Dom@ljevac


Nema komentara

Anketa

Ustavi