Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9778
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Odnos službenog Sarajeva prema Hrvatima predstavlja sve ono protiv čega se bošnjačka politika nekada borila

Odnos službenog Sarajeva prema Hrvatima predstavlja sve ono protiv čega se bošnjačka politika nekada borila

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 30.12.2010. 11:36

Martina Mlinarević Sopta, gotovo tri godine bila je kolumnistica hercegovačkog portala Poskok.info, a početkom ove, već na izmaku, godine angažirana je na hrvatskom portalu Index.hr. Nerijetko svojim kolumnama priskrbi image "zagrebačke plaćenice" i "sarajevske miljenice". Jedna od posljednjih kolumni "Hrvati na daljinski u bosanskoj Džamahiriji" izazvala je na forumima brojne negativne komentare, ali i stavove odobravanja. O svojim stavovima, bh. političarima i državi BiH, otvoreno i jasno progovorila je za depo.ba

Gospođo Mlinarević-Sopta, jedna od posljednjih kolumni za portal Index.hr „Hrvati na daljinski u bosanskoj Džamahiriji“ izazvala je brojne negativne komentare po forumima pojedinih portala. Smatrate li zaista Bosnu i Hercegovinu „Džamahirijom“? Možete li pojasniti zbog čega?

Nije prvi put da neka metafora postane izjava, a pogotovo da izazove negativne konotacije, posebice kad se prezivate Sopta, dolazite sa Širokog Brijega i pišete o katastrofalnom stanju na ovoj kaotičnoj pozornici. Normalnom, zdravorazumskom biću ipak nije potrebno objašnjavati kako se radi o političkoj kovanici, kojom se na pomalo surov način pokušava opisati politika majorizacije koja se sustavno provodi nad hrvatskim narodom. U Sarajevu živi pola moje obitelji i mnoštvo divnih prijatelja. Niti su oni Hrvati na daljinski, niti je Bosna i Hercegovina Džamahirija. Sve što pišem odnosi se samo i izričito na one koji participiraju u vlasti ili to pretendiraju. A usporedba sa trenutnim političkim akterima se doista može povući. Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija važi za primjer socijalističko-islamske države. Zanimljiv i iskoristiv termin nakon sklapanja koalicije između SDA i SDP, gdje je proteklih godina mnoštvo novinara i intelektualaca iz Sarajeva SDA nazivalo vjerskom strankom, a medijski promotori socijalizma utjelovljenog u SDP-u su ih optuživali za pokušaj islamizacije društva. S druge strane aktivisti SDA su bošnjačko biračko tijelo godinama plašili SDP-om kao simbolom povratka komunizma. Sad kad je pao zajednički dogovor ne pika se ništa od navedenog. Ako tom licemjerju pridodamo hrvatske beskičmenjake iz NSRZB-a i HSP-a, dobijemo situaciju u kojoj je svaki sličan epitet još i lijep, u odnosu na stvarno stanje na terenu.

U istoj kolumni ste se obrušili na koaliciju SDP-SDA-HSP-NSRzB kazavši da je to „pakt jednog vrhunskog manipulatora i tri debila koji neminovno vodi ka konačnom kaosu i pretvaranju cijele Federacije u jedan veliki bošnjački institut“. Zašto mislite da je to tako?

Sve što sam napisala stoji, samo ovih zadnjih dana imam neke dvojbe oko rasporeda uloga manipulatora i debila. Gospodina Tihića su njegovi današnji koalicijski partneri u vrijeme prudskog procesa častili i ružnijim riječima od debila. No, kakav je vruć krumpir gospodin Tihić ubacio gospodinu Lagumdžiji u ruke, gurajući ga u poziciju lokomotive jedne ideološki apsurdne, fragilne i nereprezentative koalicije, sve sam bliže ideji da je gospodin Tihić sve samo ne debil. Što se tiče gospode Lijanovića i Jurišića dopustite da imam zaključke o njihovim političkim kapacitetima daleko mjerodavnije od bilo koga u Sarajevu, budući da živim u Županiji gdje je dvojac bio na vlasti u protekle četiri godine. Pridodat ću tome i ocjenu gospodina Željka Komšića koji je u predizbornom tv-sučeljavanju gospodina Lijanovića tretirao upravo na način sličan mom, kad mu je spočitao nesposobnost, rekavši nešto poput – „Šuti ti, gurali smo vas i u Tursku, pa ste i tamo propali“. Dakle, apsolutno se slažem s gospodinom Komšićem glede SDP-ovih koalicijskih partnera, te se nadam da neko od onih ministarstava u budućem sazivu vlasti namjenjenih Lijanovićima neće biti iz sfere gospodarstva. Ako tome dodamo i koaliranje sa strankom koja otvoreno koketira sa Pavelićevskim ustaštvom i koja još nije raskrstila sa projektom Hrvatske do Drine, a čiji se gramzivi nelegitimni lider preko leđa hrvatskog naroda želi dočepati fotelje, apsolutno ostajem pri svome stavu.

Za SDP također navodite da je jednonacionalna stranka. Zašto Hrvati i Srbi, koji su u SDP-u, nisu „dobri“ Hrvati i Srbi?

Ne znam da itko može osporiti etničku pripadnost i nacionalni osjećaj Srbima i Hrvatima koji su pripadnici SDP-a, pa tako ni ja. Jesu li dobri ili loši ljudi, također nemam pojma. Statistički valjda ima i jednih i drugih, a i to nagađam. Problem dakle nije u pojedinačnim osobama, nego u smislu političkog predstavljanja Hrvata i Srba. A oni unutar SDP-a funkcioniraju kao vid političkog marketinga, kamuflaže pred MZ-om, pokušaja farbanja trošnog pročelja naoko multietničke stranke. Za biti jedna takva stranka nije dovoljno samo „namiriti“ broj Hrvata ili Srba u svojoj statistici, nego se i boriti za ljude koje navodno zastupaš. Što se tiče samog SDP-a, referirati ću se na ličnosti koje nisu sa Širokog Brijega i važe za patriote, te kojima se ne može zalijepiti etiketa „kamenjarskog ustašoida“ kakva se neminovno kači na moje tekstove. Naime, Valentin Inzko je još prije par godina u jednom intervjuu BH Danima rekao da je SDP dominantno bošnjačka stranka. Njihovu politiku su mnogi intelektualci i novinari poput Ivana Lovrenovića, Senada Avdića, Envera Kazaza nazivali bošnjačko-centričnom i sl. No, i ovo se pitanje može vrlo lako okrenuti. Zašto su naprimjer, Hrvati oba HDZ-a loši Hrvati, a dobri samo oni koji podržavaju bošnjačke interese? Ni taj stav nije nimalo altruistički, a jako je rasprostranjen.

Uzme li se u obzir činjenica da svako sa svakim može koalirati, koje mjesto pripada lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću koji je prešao na stranu prvog čovjeka SNSD-a Milorada Dodika sa kojim se zalaže za treći entitet, ali bez da se dira u Republiku Srpsku. Da li je on „dobar“ Hrvat?

Opet o „dobrim i lošim“ Hrvatima, a ja nažalost nemam Hrvatomjer i raspoznajem samo dobre i loše ljude. Moj mi osjećaj (koji zaista rijetko vara) govori da Dragan Čović baš i nije neki Hrvat, a niti mi je pretjerano simpatičan kao osoba. Međutim, ovo nije izbor Mistera simpatičnosti niti Vrtuljak ljubavi. Slagala se ja s njim ili ne, Dragan Čović ima većinsku potporu hrvatskog naroda u BiH. Uzimajući u obzir složenu strukturu naše zemlje, temeljnost tri naroda u njoj, demokraciju kao naš izbor društvenog uređenja, zaobilaženja dotičnog gospodina je zaobilaženje volje hrvatskog naroda, što postaje sve češća praksa političkog Sarajeva. Dakle, radi se o suspendiranju prava biranja predstavnika u vlasti za 90% pripadnika jednog konstitutivnog naroda. Svoditi svu raspravu na Čovića kao čovjeka i Hrvata dok se legitimitetom jednog kolektiviteta bira u ime drugog kolektiviteta je neodogovorno. Još bih dodala da se olako dogmatizira stav da Bošnjaci biraju bolje od Hrvata i da privremeno treba suspendirati politička prava jednog naroda dok „đuture“ ne dođu tobe i počnu birati drukčije, a ne „nacionalistički“. Oni su izabrali tako kako su izabrali i njihova volja se treba poštovati.

A zašto po Vama Željko Komšić nije podoban Hrvat?

Vidite, Željko Komšić mi je izuzetno simpatičan čovjek. Postao je dio hercegovačke legende kroz satirične tekstove za koje nas je godinama inspirirao. S njim bi se vjerojatno dalo dobro nasmijati i zapiti. Žao mi je što to nije nijednom pokušao u protekle četiri godine svog mandata sa Hrvatima u BiH koji su locirani ispod Ivan planine. Možda bi tada bio podoban svima, a ne samo svom stranačkom šefu i krugu SDP birača. No, Željko je sa sigurnošću velikog broja bošnjačkih glasova odabrao ostati turist u vlastitoj zemlji i kao takav biti potpuno nelegitiman za paritet koji popunjava u svojoj instituciji. Lovrenović ga je u jednom tekstu nazvao Pinokijom Zlatka Lagumdžije, Vuk Bačanović protočnim bojlerom bošnjačke politike. S obzirom na ugled koji navedeni uživaju, evo ja se također slažem.

Sulejman Tihić je nedavno izjavio da Čović u pregovorima s SDA još nikada nije spomenuo stvaranje trećeg entiteta, što je pomalo čudno znajući da se u medijima otvoreno zalaže za hrvatski entitet. Šta mislite o tome i ne radi li se i u ovom slučaju o manipulaciji bh. Hrvatima?

Zaista ne bih znala što se događa u glavi gospodina Čovića. To je misterija i za puno vidovitije od mene.

Smatrate li, na kraju krajeva, da bi treći entitet riješio stanje u kojem se BiH i njeni građani nalaze, s posebnim akcentom na Hrvate?

Meni je osobno prihvatljivo svako rješenje koje uvažava da su Hrvati konstitutivan narod u BiH i sukladno tome isključuje mogućnosti majorizacije i preglasavanja poput ove situacije da se s 10 % političke potpore Hrvata konstituira izvršna vlast. Da pojednostavim, svako rješenje koje omogućava Hrvatima da o pitanjima koja se tiču njih kao naroda odlučuju bez upliva tuđe političke volje, te da se o pitanjima koja se tiču svih u Bosni i Hercegovini odlučuje uvažavajući njihovu političku volju, meni je prihvatljivo. Kad sve tri zajednice osjete da su nacionalna pitanja riješena i osjećaju etničku sigurnost – tj. kada osjete da im nitko neće umanjivati prava za školovanjem i upotrebom vlastitog jezika, da im nitko neće negirati nacionalni identitet, da će im se poštovati legitimitet na izborima, pravo na simbole, obrazovanje i sl., ljudi će se prirodno okrenuti drugim društvenim temama, na koje nacionalističke strane neće imati odgovor. Rješavanje etničkih pitanja na drugoj razini vlasti u multietničkim zajednicama je i europska praksa i to vrlo uspješna. Mislim da ovo doista nije neki separatističko-megalomanski zahtjev. Kojim putem će se doći do toga i kako će se zvati to rješenje, stvar je onih koje plaćamo da o tome brinu.

Predsjedniku Josipoviću ste u otvorenom pismu poručili da su "građani Hrvatske mačji kašalj koliko je dopizdilo Hrvatima u BiH“ jer su izdani i od Zagreba i od Sarajeva. Zašto mislite da su izdani?

Izdani su jer su u ime interesa Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine žrtvovali svoje interese. Odnos službenog Zagreba prema Hrvatima u BiH kroz zadnjih 20 godina kompleksna je, opširna i bolna tema, te ne može stati u formu jednog intervjua. S druge strane, odnos službenog Sarajeva prema Hrvatima podsjeća na Beograd osamdesetih godina, a bošnjačka politika danas predstavlja sve ono protiv čega se nekada borila. Sasvim nemoćna pred RS-om okreće se treniranju snage nad onima nad kojima je to trenutno jedino moguće.

Šta je po Vama glavni razlog razjedinjenog hrvatskog političkog korpusa u BiH?

Temelj svake demokracije je pluralizam i to je u svakom slučaju nešto pozitivno jer jača konkurenciju i borbu za glasove na izborima. Opasnost nastaje kada netko drugi želi jednom narodu nametnuti stavove, opcije i izbore koje bi, po mišljenu tog drugog, trebali imati. Ne znam, međutim, otkuda Vam danas dojam neke razjedinjenosti, kad je politička klima među Hrvatima konačno potpuno istog bioritma? Ako mislite na Lijanoviće i Jurišića, oni su svojim posljednjim potezima izgubili kredibilitet i kod vlastite rodbine.

Smatrate li da bi svaki Hrvat, Bošnjak i Srbin trebao imati isto mišljenje i stav kao njegov vođa koji se zalaže za hrvatska, bošnjačka i srpska prava. Koliko bi tada društvo bilo „zdravo“, ako je sad „nezdravo“ sa ovakvom politikom?

To je potpuno jeftino banaliziranje podijeljenosti bosanskohercegovačke stvarnosti, za koju nisam kriva ni ja, a niti Vi. I ne, to uopće ne smatram. Trebamo općenito razviti kulturu dijaloga, međusobnog poštivanja i tolerancije. I pogotovo izgraditi naviku konstruktivne kritike svega i svačega. I svoga i tuđega. A lider mora izvršavati i zastupati volju većine, jer to je bit demokracije. Ako nije tako, onda je to diktatura.

Mislite li da će ikada doći vrijeme kada će BiH imati jednog predsjednika kojeg će birati sva tri konstitutivna naroda i ostali?

Iskreno se nadam i nemam ništa protiv. Ali s obzirom na količinu dosadašnjih ucjena, manipulacija i loših postupaka, smatram da se to neće još zadugo dogoditi. Jer ma koliko smo bliski i slični, još smo više različiti.