Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9649
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Pomračenje uma Argumentom broja

Pomračenje uma Argumentom broja

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 22.01.2015. 21:34

Kada je Radovan Karadžić, u jeku predizborne kampanje prvih slobodnih izbora 1990. po istočnoj Bosni raspaljivao nacionalne strasti, često je koristio jednu statističku minijaturu: izvadio bi tablicu popisa stanovništva od 1961. do 1981. i pokazivao „glasačima" kako se „njima broj povećava, a nama smanjuje". Selektivnim odabirom podataka Karadžić, ali i skoro svi ostali lideri tadašnjih nacionalnih stranaka stvarali su atmosferu straha od „većeg broja njih nego nas". Samo iznošenje podataka ne bi bilo strašno da nisu bili praćeni, nimalo znanstvenim, interpretacijama. Tako je u javni diskurs ušao Argument broja.

Argument broja ne samo da nije oslabio do danas, nego je zastupljeniji nego ikad. Koristi se u skoro svim sferama života.

Izvrnuta logika društvenih odnosa u kojem su (politička) prava određena brojem pojedinaca koji ih traže, dominantna je u neformalnom političkom i javnom diskursu do danas. Histerija oko „broja" dobro se vidjela na popisu 2013. gdje su etnički prvaci Najbrojnijih unaprijed predviđali tuđu malobrojnost, pa im u skladu s tim, određivali i količinu prava.

Zastrašujući uspjeh

Kada je Karadžić dramatično ukazivao na pad postotka Srba u ukupnom stanovništvu pojedine općine, nije pozivao na demografsku obnovu, bolje ekonomske uvjete za život, prava porodilja ili slično. Ne, on je ustvari tražio od publike da se obračuna s „njima". Jer lakše je nekom pobiti djecu nego praviti i odgajati svoju.

Zastrašujuća uspješnost njegove politike (prije svega u istočnoj Bosni), nažalost, učvrstila je vjerovanje kako se slični demografski, ali i politički problemi rješavaju upravo Radovanovom metodom. Dakle, riješimo problem „smanjenjem broja njih".

Argument broja jednako je snažan u cijeloj BiH. Gotovo svakodnevno je moguće čuti ili pročitati kako se omjeraju etničke skupine: „Bilo nas je 74 posto ali sad nas je jedva 50 posto...", „Doseljavaju se, množe se, ima ih sad skoro 60 posto", „Tu smo negdje, pola pola...''

Srednja Bosna posebno je osjetljiva na ovakve igrice brojem. Posljednji lokalni izbori pokazali su da je Argument broja na strani Bošnjaka, što je u određenim političkim krugovima dočekano euforično: „Naša je Srednja Bosna" vrištala je nadobudna omladina na komentarima i forumima. Još jedan čavao u sanduku multietničke BiH, ali o tom se već mnogo pisalo...

Panika oko popisa stanovništva najbolji je dokaz iracionalnog straha svih konstitutivnih naroda i Ostalih, oko pitanja koliko ih je zaista. Prvo je popis odgađan dobrih 12 godina, kako se ne bi verificirala činjenica da Bošnjaka u nekim krajevima uopće nema. Kada je postalo jasno da se Argument broja ne može poništiti ignoriranjem činjenica, na popis se pristalo. Ali je onda zavladao strah od Ostalih...

Sveprisutnost argumenta

Još gori su Ostali, koji su uopće pristali na Argument broja: Pristali su da im broj određuje prava. Prvo su nesuvislo tražili status konstitutivnog naroda upoređujući svoj broj sa brojem najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. Kada su u javnost procurile informacije da je Ostalih mnogo manje, nestali su iz javnosti, prihvaćajući igru da im malobrojnost onemogućuje prava.

Argument broja sveprisutan je i u dnevnoj politici. Pa se tako brojem udara na ravnopravnost. Kako Hrvati mogu imati trećinu ministarstava kada ih je samo četvrtina... Ili još gore i češće: „Šta hoće, nema ih ni 10 posto a radi ih pola u federalnim institucijama". Nije točno, a da jest – to bi bila ravnopravnost.

Ima i onih koji ne razumiju mnogo osim Argument broja. Strahuju da će „njih" biti više od 50 posto pa će, kao u nekom dioničkom društvu moći samostalno upravljati sa 100 posto firme. Još gori su oni koji se nadaju da će zaista imati preko 50 posto, što će im osim praktične političke moći, priskrbiti i ekskluzivitet na baštinjenje čitave povijesti.

Nerazumijevanje općih dostignuća demokracije pokazuju i najviše pozicionirani političari u BiH. Pukim brojanjem glasova pokazuju da nikad nisu pročitali nikakvo politološko štivo. Dobar je primjer bio pokušaja implementacije presude Sejdić Finci kada SDP i SDA „provalili" jedni druge da će glas u jednom kantonu vrijediti manje nego u drugom.

Da išta znaju o svjetskim izbornim sistemima, vidjeli bi da u svim izbornim sistemima svijeta osim možda San Marina i Linhenštajna, vrijednost glasa nije, i ne može biti jednaka. Osim što koriste Argument broja i gdje treba i gdje ne treba, u načelu i ne razumiju što pričaju. Da znaju, vidjeli bi da i u sadašnjem izbornom sistemu glas u svim izbornim jedinicama nije ni približno jednak, niti može biti.

Zvodljiv i razumljiv

Ali, Argument broja dovoljno je zavodljiv i razumljiv neobrazovanom BH stanovništvu i kao takav vrlo je zahvalan za predizborne kampanje i dnevnu političku upotrebu. Argumentom broja koristimo se i u svakodnevnom procjenjivanju ishoda hipotetskog skorog rata.

Tako se milijuni bh. vojskovođa na dnevnoj bazi bavi procjenama koliko je njih, i kako bismo prošli kad bi se sad zaratilo. Ne znaju jadni naši vojskovođe i ratnici da je brojnost vojske sekundaran vojni faktor još od vremena Napoleona.

Danas je bitnije da vojska ima čizme, gorivo, streljivo, novac... – sve ono čega u BiH odavno nema. U BH ne postoji niti jedan preduvjet za rat niti sukob, ali zbog pomračenja uma Argumentom broja, svi vide rat, ako ne sutra, onda uskoro...

„Raznolikost" argumentacije slična je i za ostale sfere života. Opće je mišljenje da mirovinski sistem propada jer se izjednačio broj umirovljenika i radnika a budućnost je crna jer je omladina sve malobrojnija. Da svi radno sposobni rade i plaćaju doprinose, broj umirovljenika ne bi bio nikakav problem...

Poslije Argumenta broja ne treba više ništa. Lagan je. Sve objašnjava. Sve je jasno. Određuje i prošlost i sadašnjost i budućnost. Argumentom broja mobiliziraju mase, homogeniziraju korpuse, umiruju socijalne skupine... A narod ne traži dublja objašnjenja. Objasni tako da razumijemo. Ili – što gluplje to bolje. Argument broja dovoljno je glup za sve svrhe.

Najbolje kod Argumenta broja jeste to što on ne zahtijeva bilo kakvu akciju ili obavezu. Imaginarne ratove gubimo jer je njih toliko, pa se nećemo ni boriti. Mirovinski sistem nećemo reformirati jer je umirovljenika sve više, a radnika sve manje. Tu se ne može ništa. Nećemo mijenjati izborni zakon, jer brojevi su neumoljivi, njih je toliko a nas toliko...

Može li Argument broja u nekoj budućnost pasti na razinu na koju zaslužuje? Teško. Alternativa je mučna, skupa i dugotrajna: zove se obrazovanje.

Tvrtko Milović/Dnevnik.ba