Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9777
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Posavska statistika i prijedlog za Treći entitet

Posavska statistika i prijedlog za Treći entitet

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.01.2011. 20:32

Piše: Crovata

Postoje brojne vrste laži, a jedna od njih je i manipulativna statistika koja se u posljednje vrijeme vrti u javnosti ne bi li se dokazalo nedokazivo, odnosno, da veliki dio Posavine i nije teritorij hrvatskog naroda.

U tu svrhu često se izdvajaju neke posavske općine bez uvažavanja cjelovitosti Posavine kao regije. Jedna takva manipulativna statistika, napravljena za općine Derventu i Modriču koje sada pripadaju R. Srpskoj, poručuje Hrvatima u Posavini kako su još i dobro prošli jer su im ostale općine Orašje i Odžak kao i dijelov općine Bos. Šamca.

Ako se moraju odreći općina u kojima su bili za dlaku u manjini, nije navedeno po kojoj logici, ili pravednom principu, Hrvati bi trebali biti zadovoljni samo sa dijelovima općine Bos. Šamac i pored toga što popis stanovništva iz 1991. dokazuje hrvatsku većinu?!

Postoji samo matematička i dijalektička logika, sve ostalo je očito politikantska koja iz cjelovitog posavskog konteksta izvlači sljedeću statistiku:

Nacionalni sastav stanovništva Nacionalni sastav stanovništva

općina Derventa, popis 1991.             općina Modriča popis 1991.
Ukupno: 56.489                                    Ukupno - 35.613
Srbi - 22.938 (40,60%)                        Srbi - 12.534 (35,19%)
Hrvati - 21.952 (38,86%)                     Bošnjaci- 10.375 (29,13%)
Muslimani - 7.086 (12,54%)               Hrvati-9.805 (27,53%)
Jugoslaveni - 3.348 (5,92%)               Jugoslaveni-1.851 (5,19%)
Ostali - 1.165 (2,08%)                        Ostali -1.048 (2,94%)

Upravo se statistika u ovom primjeru potvrdila kao super sredstvo za manipulaciju i to iz više razloga, ali zbog prostora navodimo samo dva najbitnija.

I.- Posavina je jedna cjelina koju čine općine Derventa, B. Brod, Odžak, B. Šamac, Modriča, Gradačac, Brčko i Orašje. Slobodno možemo reći kako Hrvati u distriktu mogu zaboraviti grad Brčko, ali ne i hrvatska sela. Isto važi i za Gradačac kojeg kontroliraju Bošnjaci ali ne i hrvatska sela koja su dijelom u F BiH, a dijelom u R. Srpskoj. Ipak, da bi uvidjeli stvarno pravo Hrvata, shodno naconalnom sastavu stanovništva u Posavini 1991., ozbiljan pristup ne bi smjeo iz posavske cjeline izdvajati samo dvije općine jer tako dobijeni rezultat ne odgovara istini niti joj služi. Istinit podatak nudi jedino zbrajanje stanovništva u kompletnoj posavskoj regiji.

Nacionalni sastav stanovništva Bosanske Posavine kao jedne jedinstvene regije, izražen u brojci i postotcima, a prema popisu iz 1991. godine, je sljedeći: Ukupan broj stanovnika 260.793, Hrvati 131,542 ili 51%, Srbi 77.723 ili 29%, Bošnjaci 32. 796 ili 12%

Bilo bi jako interesantno čuti stav analitičara o ovoj cjelovitoj statistici koja nepobitno dokazuje pravo Hrvata na najveći dio teritorija u Posavini?

II.- Ako autori izdvojenih statistika poznaju prošlost Posavine onda ne bi smjeli zanemariti činjenicu da su komunisti u bivšoj YU izdvojili brojna hrvatska sela i administrativno ih pripojili općini Doboj ne bili tako uništili hrvatsku većinu u općini Derventa. To su očito uspjeli inače autori statistika ne bi zaobilazili ta sela koja su uvijek pripadala i gravitirala Derventi iz koje su partijskim dekretom istjerana.

Bez uvažavanja ove dvije navedene činjenice svaka statistika je krezava i služi samo za dnevnopolitičke potrebe, ali ne i za ozbiljno teritorijalno razgraničenje.

Maksimalistička i minimalistička politika, ili kompromis

Uvažavajući stvarnost koja je najvećim dijelom interes svjetskih moćnika i u svijetu uvriježeno pravo vojne čizme na ratno osvajanje, povratak cijele Posavine u hrvatske ruke nije realno ostvariv. Oni hrvatsko-bošnjački političari koji mlataraju cijelom Posavinom tek su maksimalistički manipulatori koji zavode hrvatski narod i udaljavaju ga od kompromisnog rješenja. Na drugoj strani manipulativni statističari su minimalistički manipulatori koji, zbog svojih uskih interesa, žele Hrvatima oduzeti i ono utješno legitimno pravo na, koliko-toliko, proširenu Posavinu. I jedni i drugi su sve samo ne na korist hrvatskog naroda i u Posavini i u cijeloj BiH.

Povratak raseljenih osoba

Mnogi se pitaju zašto je na izborima odaziv posavskih Hrvata nedopustivo malobrojan? Hrvatima iz Posavine, naročito onima koji su se odselili, može se opravdano uputiti kritika zbog sramotno malobrojnog izlaska na izbore što je poljedica nedopustivo slabe političke zrelosti. Znamo, lakše je kukati nego li djelovati ali, svatko zna da lakše nije i bolje. Svi Posavci koji ne izlazi na izbore, čak ako su se i vratili u Posavinu, u stvari su institucionalno mrtvi i, pored toga što su sami sebi na štetu jer o njihovoj sudbini odlučuju drugi, oni čine štetu i Hrvatima u Posavini i na nivou cijele BiH. Nanesena šteta je jako bolna Hrvatima koji izlaze na izbore i demokratskim sredstvima se bore za svoja legitimna prava. Dio odgovornosti za političku nezainteresiranost posavskog glasačkog tijela snose također i hrvatske politčke stranke koje, sve do pred same izbore, nimalo nisu angažirane na animiranju posavskih Hrvata niti ih njihovi problemi interesuju.

Također, mnogi se pitaju zašto je izostao značajan povratak Hrvati u njihovu Posavinu? Iz istih razloga zbog koji se na svoja ognjišta ne vraća ni većina protjeranih Hrvata iz Središnje Bosne, Uskoplja, Rame i drugih dijelova BiH? Tuđa i često nepijateljski raspoložena vlast druga dva naroda, ali i samo netolerantno okruženje, sigurno su jedan od bitnih razloga koji uzrokuju političku i osobnu nesigurnost kao i slabe investicije u razvoj. U ovoj Prokletiji već je nebrojeno puta dokazano; jao onom tko ovisi o tuđoj dobroj volji.

Medjutim, za slab povratak Hrvata u BiH treba prvenstveno zahvaliti poltici Republike Hrvatske koja je domovnicama i pogodnostima mnogo toga učinila da se prognani Hrvati iz BiH nakon rata ne vrate u svoje domove. Za razliku od europski sređene Hrvatske, ekonomskosocijalno nesređena BiH i izostanak poticaja, slaba su ponuda za masovniji povratak. Hrvatska je sebi iz BiH isisala prijeko potrebnu populaciju za opstanak i ekonomsku održivost. Za razliku od Srba iz Hrvatske, BH Srbi nisu od Srbije dobili takvu priliku već su se unutar BiH pregrupirali u jednu cjelinu (49% teritorija BiH). Najbolji dokaz ovoj tvrdnji su i sami Bošnjaci koji nisu imali u susjedstvu domovinu i zato ih je mnogo ostalo, a i danas se vraćaju, u svoje domove. Oni koji su završili u Amerci, Kanadi, Švedskoj i u drugim bogatim zeljama Zapada, tim Bošnjacima također ne pada na pamet povratak u BiH.

Ako u Hrvatskoj postoji politički interes za povratkom Hrvata u Posavinu onda bi se Lijepa naša morala više angažirati na povratku hrvatskih Srba koji su izbjegli iz Hrvatske i ostali u Posavini. Obostranom povratku Hrvata i Srba u svoje domove, na relaciji Hrvatska – Posavina / Posavina – Hrvatska, najviše bi mogli doprinijeti Ivo Josipović kao predsjednik Hrvatske i Boris Tadić kao predsjednik Srbije. Politički doprinos ovog predsjedničkog dvojca morale bi ekenomskim i socijalnom zbrinjavanjem pratiti i Vlade obe zemlje. Naravno, službena Banja Luka i Mostar također imaju dio svoje odgovornost bez koje se teško može realizirati obostrani povratk raseljenih. Osobna, politička, pravna, ekonomska i socijalna sigurnost preduvjet su i za povratak i smanjenje nacionalnih tenzija. Ipak, do blagostanja i toleranicje ne može doći dok se u BiH prethodno ne sprovedu poštene Ustavne reforme i, koliko je to moguće, pravedno teritrorijalno razgraničenje na tri ili četiri federalne jedince. Pod naslovom „SREDNJA RAZINA – TRI KANTONA“ jako interesantno rješenje ponudio je mr.sc Željko Vukić: http://www.posavski-obzor.info/komentari/srednja-razina-tri-kantona

Teritorijalna razmjena, Treći, i eliminacija bošnjačkog unitarizma

U projektu stvaranja hrvatskog entiteta Hrvati iz Posavine nisu, niti po svojoj brojnosti mogu biti, remetilački faktor ili klin raskola u BH hrvatskom korpusu. Doduše, kao i u svakoj drugoj hrvatskoj regiji, ima i u Posavini onih čudnih prosarajevskih „Hrvata“ koji su glasni ali su ipak minorna manjina. Na kraju krajeva, dvije „hrvatske“ stranke u naručju bošnjačkih stranka tvore protivnike Trećeg, (NS Radom za boljitak i HSP BiH), a nemaju sjedište u Posavini niti su na izborima od Posavaca dobili značajan broj glasova.

Sarajevo ne želi čuti za Treći i zbog toga svojom propagandom nastoji stvoriti animozitet među Hrvatima a naročito na relaciji Posavina – Hercegovina, i to navodnom direktnom izdajom Posavine od strane Hrvatske i Hrvata iz Hercegovine. Pri tome Sarajevo nikad ne spominje vlastitu izdaju i Posavine i Istočne Bosne sa Srebrenicom koja je također u Republici Srpskoj. Eto, bošnjačka elita više voli Hrvate Posavine nego li svoje izdane Bošnjake iz Istočne Bosne???!!! Oni Hrvati koji su se navukli na tu prozirnu sarajevsku propagandu, na žalost ima ih i štetno djeluju, pokazali su koliki je njihov IQ političke inteligencije.

Pored toga što bi Trećim i Bošnjaci dobili svoj entitet, u kojem se ne bi više iscrpljivali naguravanjem Hrvata, idealni protulijek bošnjačkom unitarizmu i akutnoj krizi u BiH bio bi dogovor Hrvata i Srba o razmjeni teritorija. Nije jasno zašto Banja Luka razmjenu teritorija poistovjećuje sa gašenjem Republike Srpske? Svi Hrvati koji teže ka Trećem podržavaju opstojnost Republike Srpske.Tu nema dileme. Ali, s obzirom na porijeklo imovine, teritorijalni opseg RS ne bi smio biti nedodirljiv. Zašto se Banja Luka odriče Srba iz Glamoča, Drvara i Grahova? Zašto ih ne žele u R. Srpskoj? Zar navedeni Srbi i Hrvati iz Posavine ne bi bili sretniji ako bi razmjenom teritorija većina njih završila u svojem jatu?

Apsolutna većina posavskih Hrvata mogla bi se, uz određene korekcije granica, ujediniti oko zemljovida priloženog u naslovu. U suprotnom, ako bi većina njih bili maksimalisti koji bi za sebe tražila sve, Hrvati u Posavini neće dobiti ništa više nego što sad imaju. Na priloženoj karti su i vuk sit i ovce na broju. I Srbi imaju svoj koridor i Hrvati veći dio svoje Posavine. Za hrvatsko-srpsko rješenje - povijesni dogovor, prijateljstvo, i obostranu opstojnost - jedni moraju pobjediti aroganciju i maksimalističko prisvajanje teritorija a drugi aroganciju i iluziju o maksimalističkom vraćanju svake vrbe.

Zbog potčinjenog položaja, bošnjačko preglasavanje i institucionalna nejednakost u odnosu na Bošnjake i Srbe, BH Hrvati su u neravnoprvnom položaju i na državnoj i na entitetskoj razini. Zbog vlastite zaštite na nivou državne vlasti, BH Hrvati su jednim dijelom ovisni o suradnji sa Srbima. Takava ovisnost nema korektan cjenovnik a kada bi i postojao, zbog neravnopravnog statusa, ne bi se računalo po njemu već bi sve bila stvar uvjetovane pogodbe. Po principu; odrapiš cijenu proporcionalno nemoći očajnika. Zaboravlja se kako narod može preživjeti ako zažmuri na prošlost ali ne ako i zažmuri na budućnost. Povijest je duga ali je budućnost još duža. S nama ili bez nas.

To ovisi i o drugima i o nama. Ipak je najviše do nas samih. Svih Hrvata.