RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ratni zarobljenici i zločini civila

Napisano 28.04.2011. 15:48

Selmo Cikotić treći put svjedočio na suđenju za ratne zločine u Bugojnu

Ratni zarobljenici i zločini civila

 

Piše: Esad Hećimović, DANI

 

Suci  su aktualnom ministru obrane BiH, ratnom načelniku štaba Sedmog korpusa Armije RBiH, u osnovi, postavile dva ključna pitanja: tko je za njega bio ratni zarobljenik tijekom ratnih sukoba u Bugojnu te tko je bio odgovoran za logor na stadionu NK Iskra

Selmo Cikotić, ministar obrane u Vijeću ministara BiH, treći put je ušao u sudnicu BiH kao svjedok, uz pratnju svog odvjetnika. Sudsko vijeće, kojim predsjedava sudac Davorin Jukić, pozvalo je Cikotića "po službenoj dužnosti". Ispraćajući ga iz sudnice, sudac Davorin Jukić je rekao da se nada da Sud BiH Cikotića više neće pozivati - u ovom predmetu. I dalje nije službeno poznat Cikotićev status u istrazi koju Tužiteljstvo BiH vodi protiv Dževada Mlaće i drugih.
Posljednje ročište na suđenju u slučaju "Gasal i ostali" je dramatično promijenilo odnose među osumnjičenim osobama za ratne zločine nad zarobljenim civilima hrvatske nacionalnosti i vojnicima HVO-a u Bugojnu od srpnja 1993. do ožujka 1994. godine.
Prije početka suđenja, tužiteljica Slavica Terzić je obavijestila sud da su se 20. travnja sastali tužiteljica i branitelji Enesa Handžića, kako bi počeli pregovore o Sporazumu o priznanju krivnje.

"Činjenica da smo započeli ove pregovore u dobrom dijelu će utjecati na smanjenje broja svjedoka i dokaza u dopuni dokaznog postupka, ukoliko, naravno, zaključimo Sporazum sa trećeoptuženim i ukoliko ovo Vijeće Sporazum prihvati. Da bi okončali ovaj Sporazum, treba nam vremena za saslušanje optuženog kao svjedoka, ne samo u ovom predmetu, nego i u istrazi koju Tužiteljstvo i dalje vodi protiv određenih osoba", rekla je tužiteljica Terzić, tražeći odgodu ročišta od 27. travnja.

Ništa od odgode

Fahrija Karkin, odvjetnik Enesa Handžića, dodao je da su se tužiteljica i optuženi Handžić prethodno sastali već dva puta i da je svaki put sudac Jukić "davao odobrenje za dolazak klijenta meni u posjetu, tako da smo mi svaki put razgovarali i odlazili u Tužiteljstvo. Danas smo napravili okvire tog sporazuma i treba nam, zaista, vremena radi davanja iskaza. Vi ćete, svakako, biti upoznati, jer ćete davati odobrenje za dolazak mog klijenta u Sarajevu, jer se on ne može kretati sam. U interesu je i pravde i ovog postupka da se ovaj posao završi", rekao je Karkin.
Sud nije prihvatio odgađanje. "Stav Vijeća je da nije primjereno raspravljati o Sporazumu, a posebno o Sporazumu koji nije prispio u Sud. Ako taj Sporazum sačinite i ako on dođe u Sud, onda ćemo ga razmatrati i onda možemo razgovarati eventualno o nekim rokovima. Vijeće cijeni da Tužiteljstvo treba ozbiljno uzeti u obzir prigovor Refika Serdarevića, branitelja četvrtog optuženog Senada Dautovića, jer ulazimo u treću godinu suđenja, a egzistiraju dvije usporedne optužnice, s obzirom da smo spojili ovaj postupak", rekao je sudac Jukić.
Istraga za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu dovela je do podizanja niza optužnica na različitim sudovima. Dva procesa, jedan na osnovu optužnica protiv Nisveta Gasala i Musajba Kukavice, koji su optuženi kao upravnik logora i zapovjednik osiguranja u logoru Stadion NK Iskra, te drugi protiv Enesa Handžića, šefa vojne sigurnosti u 307. brigadi Armije BiH, i potom u Operativnoj grupi "Zapad" sa sjedištem u Bugojnu i Senada Dautovića, bivšeg načelnika Stanice javne sigurnosti u Bugojnu, objedinjena su i glavni pretres traje od 6. veljače 2008. godine.
Selmo Cikotić je na poziv obrane Enesa Handžića svjedočio u sudnici Suda BiH 21. travnja 2010. godine. Cikotić je tada opisao slučaj kada je kao zapovjednik Operativne grupe "Zapad" uputio 50 zarobljenih vojnika HVO, uz suglasnost zapovjedništva Trećeg korpusa, na kopanje rovova u području borbenih djelovanja. Sudsko vijeće je prekinulo svjedočenje i dodijelilo Cikotiću odvjetnika Fahrudina Ibrišimovića kao pravnog savjetnika, "kako bi mogao da iskoristi svoja prava posebno ona koja se tiču odgovora na pitanja, koja bi ga mogla izložiti kaznenom gonjenju".

Cikotić ni poslije godinu dana nije formalno optužen, ali šutnja Tužilaštva o njegovom formalnom statusu u bugojanskim istragama rječito govori da on nije samo običan svjedok.

Haško svjedočenje

U međuvremenu, suci  su saznale i za njegovo svjedočenje haškim istražiteljima.
"Razlog što smo Vas pozvali ponovo jeste to što je sud u međuvremenu dobio informaciju da ste Vi u studenom 2004. godine davali iskaz pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Imajući u vidu iskaze koji ste dali ovdje i u Haagu, željeli smo da nam neke stvari pojasnite. Iz tog razloga vas je sud po službenoj dužnosti pozvao", rekao je sudac Jukić podsjećajući svjedoka da je i dalje pod zakletvom. Tijekom ispitivanja, suci  su često podsjećale odvjetnika Ibrišimovića i svjedoka Cikotića da ugase mikrofon kako ne bi svi u sudnici čuli što i kako se dogovaraju o tome kako treba odgovoriti na neko pitanje, a da samog sebe ne izloži kaznenom progonu. I pored takve pravne pomoći, Cikotiću je bilo teško da izbjegne kontroverzne odgovore, pa je suočen sa upornim ispitivanjima obrane optuženih i sudaca, u nekoliko navrata izbjegao je ne samo jasne, nego i bilo kakve odgovore.
Suci  su Cikotiću, u osnovi, postavile dva ključna pitanja: tko je za njega bio ratni zarobljenik tijekom ratnih sukoba u Bugojnu te tko je bio odgovoran za logor na stadionu NK Iskra. Sutkinja Patricia Ann Whalen je prvo ispitivala Cikotića o tome kako su se Obavještajna služba i Služba sigurnosti odnosile prema ratnim zarobljenicima. "Principijelno, u smislu odgovornosti, ratni vojni zarobljenici su bili u odgovornosti Službe sigurnosti. Obavještajna služba je mogla da obavlja razgovore, ali nikakvih drugih nadležnosti nije imala u odnosu na ratne vojne zarobljenike. Bez suglasnosti pomoćnika zapovjednika za sigurnost, nije se moglo pristupiti razgovoru sa zarobljenicima“.
Na pitanje da li može reći kako definira pojam ratnog zarobljenika i što taj pojam znači njemu, Cikotić je rekao: "Za mene je to pripadnik protivničke oružane formacije koji je zarobljen tijekom borbe, koji ima vidljive elemente te druge formacije, ima naoružanje, ima oznake, mislim da bi u nekom perfektnom smislu trebao da ima i uniformu i neku vrstu identifikacijskih dokumenata. U svakom slučaju, moje razumijevanje je da je protivnik neprijateljske formacije koji je imao oružje i oznaku, bez obzira da li je imao ili ne propisnu uniformu, smatrao se ratnim zarobljenikom."
Na direktno pitanje da li su svi dijelili njegovu interpretaciju pojma ratnog zarobljenika, Cikotić je odgovorio da nije siguran. Objasnio je da je za ratne zarobljenike saznao iz jednog izvješća optuženog Senada Dautovića, koji je imao ulogu zapovjednika Objedinjenog zapovjedništva na području grada Bugojna.
U odgovoru na pitanje tko je bio odgovoran za ratne zarobljenike, Cikotić je rekao: "Praktično su za ratne zarobljenike bile odgovorne postrojbe koje su ih zarobljavale u borbi, do trenutka kada su oni predavani u nadležnost Državne komisije za razmjenu i MUP-a i ratnog Predsjedništva, što je prema tadašnjoj interpretaciji odnosa prema ratnim zarobljenicima, bila neka vrsta uređenih odnosa. To je bilo moje razumijevanje."

Sutkinja Patricia Ann Whalen je odgovorila da nikad nije vidjela pravila o kojima Cikotić govori.
"Vi kažete da je postojala regulativa da se pod određenim okolnostima ratni zarobljenici mogu predati MUP-u i čak ratnom Predsjedništvu", pitala je sutkinja Whalen.
Cikotić je odgovorio da je to njegovo razumijevanje.
"Ja sam i tijekom prethodnog ispitivanja ovdje rekao da je to bila interpretacija koju sam dobio tijekom razgovora sa generalom Rasimom Delićem. On mi je objasnio da ratni vojni zarobljenici, osim u toku borbenih djelovanja i neposredno nakon toga, nisu briga vojne organizacije", rekao je Cikotić.
Sutkinja je očito bila zbunjena odgovorom da vojska predaje zarobljenike civilima, pa je prvo podsjetila Cikotića na njegovo formalno vojno obrazovanje u JNA i zatim ga upitala: "Da li ste ikada stekli to obrazovanje da vojska može predati ratne vojne zarobljenike civilnim organima?"
Cikotić je odgovorio da se ne sjeća.

Ispitivanja izvan zatvora

Time je otvoreno ključno pitanje suđenja za ratne zločine u Bugojnu: Tko je imao kontrolu nad logorom na stadionu - vojska ili ratno Predsjedništvo. Sutkinja Patricia Ann Whalen je razumila Cikotićevu izjavu da zatvor nije bio u nadležnosti vojske. Cikotić je potvrdio da je to točna interpretacija njegove izjave i da nije imao nadležnost da sprovodi istrage u zatvoru. Na pitanje o tome kako je onda moguće da svjedoci tvrde da su dolazili vojnici i odvodili zarobljenike na ispitivanje izvan zatvora, Cikotić je rekao da o tome nije imao nikakvih saznanja. Prema njegovim tvrdnjama i položaj upravnika zatvora (na kome je bio Gasal) i zapovjednika straže (Kukavica) bili su kreirani od strane ratnog Predsjedništva, dok vojska nije imala nikakve nadležnosti ili bilo kakve odgovornosti nad tim logorom ili onim što se događalo u logoru, bez obzira što su vojna lica bili stražari tamo.
"Čuli smo svjedočenja da su vojna lica dolazila i odvodila ljude iz ovog logora, a ti su ljudi kasnije nestali. Tko je onda odgovoran za to, civilne vlasti koje su stvorile ovaj kamp ili vojska direktno, ili kombinacija oba elementa", pitala je sutkinja Whalen.
Cikotić je, nakon konsultacija sa odvjetnikom, odgovorio: "Ja nisam znao da su imenovane osobe bile pripadnici Armije. Ja pretpostavljam da je to odgovornost onih koji određenu instituciju uspostavljaju i njome rukovode, ali to je principijelno. Ja se zaista time nisam bavio, tako da ja u konkretnom slučaju ne znam."
Sutkinja je rekla da joj nije jasno kako je Gasa, na primjer, mogao da u ponedjeljak bude u vojsci, a u utorak postane upravnik zatvora, postavljen od civilnih vlasti, kako tvrdi Cikotić, a da se u utorak ujutro njegovi pretpostavljeni u vojsci nisu upitali što je bilo s njim.
"Ja razumijem da možda vi niste imali konkretne informacije, ali netko u vojsci je trebao da zna nešto više o tome", rekla je sutkinja Whalen.
Tijekom svog ispitivanja, sudac Darko Samardžić suočio je Selmu Cikotića sa jednim dokumentom kojeg je 11. rujna 1993. potpisao Kemal Đafić, kao pomoćnik zapovjednika  za sigurnost u zapovjedništvu Operativne grupe "Zapad".

U dokumentu, koji je tijekom ovog suđenja prihvaćen kao nesporan dokaz, navodi se da na osnovu Zaključka ratnog Predsjedništva Bugojno, Vojna policija 307. brigade Armije BiH preuzima kompletnu kontrolu nad objektom i ratnim zarobljenicima. U ovoj naredbi se "zabranjuje otpuštanje vojnih zarobljenika koji su bili pripadnici postrojbi HVO-a (ustaških i domobranskih kao i radne obaveze)". Zabranjuje se svaki kontakt civila s njima, izuzev po ovlaštenju a uspostavlja kontrola posjeta. Svako izvođenje zarobljenika moguće je samo na osnovu pismenog odobrenja VP 307. brigade. Zapovijeda se i da zarobljenici pod posebnim tretmanom moraju biti odvojeni od ostalih zarobljenika. Za izvršenje ove zapovijedi odgovoran je zapovjednik 307. brigade. Sudac je rekao da iz ovog dokumenta proizlazi da je ratno Predsjedništvo Bugojna prenijelo sve ovlasti nad logorom i zarobljenicima na ovu brigadu Armije BiH.
Cikotić je rekao da do sada nije imao priliku da vidi ovaj dokument.

Sporazum

"Mislim da je ova naredba napravljena i bez mog učešća i bez mog znanja. Prvi put je vidim. Ja ne sporim da se iz dokumenta čita to što jeste. Zanimljivo je da jedan ovakav dokument nije rađen uz moje znanje i sudjelovanje, ako se već radi o prijenosu nadležnosti ove razine."
Cikotić je kasnije tijekom svjedočenja rekao da se ne sjeća da li je bio nazočan sjednici ratnog Predsjedništva Bugojna kada je donesena odluka na osnovu koje je Đafić napisao zapovijed.

U nastavku suđenja 27. travnja, tužitelj je predočio izmijenjenu optužnicu i potom Sporazum o priznavanju krivnje između Tužiteljstva BiH i optuženog Enesa Handžića. Ovaj Sporazum bi mogao presudno utjecati ne samo na ovo suđenje nego i na istragu koju Tužiteljstvo i dalje vodi protiv Dževada Mlaće i drugih. Okončanjem istrage protiv Mlaće konačno će biti razriješena i višegodišnja dvojba je li Selmo Cikotić u formalnom statusu osobe osumnjičene za ratne zločine ili ne.

| DANI | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi