RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Sarajevo - Zagreb: Preko Bruxellesa

Napisano 21.02.2013. 14:04
Lagumdžija i Pusić

Sarajevo - Zagreb: Preko Bruxellesa

Triratelala-la-la-la!

Oduševljenje brzinom kojom su se, doduše, uz njegovu medijaciju, šefovi diplomacija susjednih ex-YU zemalja dogovorili, bio je i sam domaćin Füle. A zadovoljni mogu biti i oni obični Bosanci (a i Hercegovci) koje nije impresioniralo to što je Alija Izetbegović Bosnu ostavio Turskoj, pa i dalje tvrdoglavo idu na, prije svega, bosansko more - od, otprilike, Gradca do Tučepa. Pusićka je, pred europskim jamcem, prisegnula Lagumdžiji kako Hrvatska kada 1. lipnja ove godine postane dio europske obitelji neće zaboraviti siromašne rođake koji će ostati tamo daleko, daleko od mora. Moći ćemo, ako joj je vjerovati, na naše more s ličnom kartom, ali i osobnom iskaznicom.

Piše: Josip Vričko. BH Dani 

Prošloga su petka Zlatko Lagumdžija i Vesna Pusić pred europskog komesara za proširenje Štefana Fülea izašli ostavljujući kod kuće brojne probleme, od kojih gotovo nijedan nije nevažan Bruxellesu. Šef naše diplomacije (ali i vicepremijer), slijedom njegove znane navade, još je i lider, jedan od šest - navodno! - vladajućih bosanskohercegovačkih stranaka, pa mu je, vjerujem, bilo malo i nezgodno Füleu pogledati u oči, budući kako ništa od onoga što Unija očekuje od Sarajeva nije ispunjeno. A kada će... eh, to, vidjeli smo nakon subotnjih razgovora u tornju, dakle, na visokoj razini, nitko ne zna.

Čak niti europski specijalac Petar Sorensen, koji, nakon što je subotnjim akterima održao kraći roditeljski sastanak, znatiželjnim novinarima, a i bh. javnosti nije znao kazati ni Ovo ni Ono, vezano za, prije svega, usklađivanje Ustava BiH sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Samo joj je Janša pred očima

S druge strane, šefici je hrvatske diplomacije put u Bruxelles, u kojem je, inače, u posljednje vrijeme više negoli u rodnom Zagrebu, pao u najnezgodnije vrijeme; Taman je, naime, sa svojim slovenskim kolegom Karlom Erjavcom dogovorila način rješavanja višemjesečne hrvatsko-slovenske krize, kad mu se slovenski premijer zahvalio, te, nakon što je već preuzeo financije, sada, eto, kontrolira i vanjske poslove. (Nešto gotovo kao Lagumdžija u danima nezaboravne Alijanse...)

Slijedom čega će se odmah poslije Dana žena, 10. ožujka sučeliti sa Zoranom Milanovićem - a Pusićku ko da Bog (više) nije ni dao! U hrvatskoj javnosti, koja, dakako, zna sve o, gdjekad i živopisnom Janši, ovaj je potez primljen sa nevjericom. Istina, šefica diplomacije, baš, uostalom, kao i ini hrvatski dužnosnici, pokušavaju ostaviti dojam kako se, zapravo, nije dogodilo ništa što bi trebalo izazvati zabrinutost. Jer, prihvatili su Janšinu matricu, pregovori su u završnoj fazi pa ih treba dignuti na višu, premijersku razinu. Malo je, međutim, onih koji doista vjeruju kako je slovenska ratifikacija hrvatskog pristupnog (europskog) ugovora - gotova stvar. A rokovi pritišću.

Dakle, hrvatskoj ministrici vanjskih poslova susret s Lagumdžijom nije pao baš u najbolje vrijeme. I, vidjeli smo, obratno. Ipak, već u petak poslije podne iz Bruxellesa su stigle kratke, ali zato i ohrabrujuće vijesti. Oduševljenje brzinom kojom su se, uz, doduše, njegovu medijaciju, šefovi diplomacija susjednih ex-YU zemalja dogovorili, bio je i sam domaćin Füle, koji, mogli bismo zaključiti, nije morao rabiti svoje komesarske ovlasti.

A zadovoljni mogu biti i oni obični Bosanci (a i Hercegovci) koje nije impresioniralo to što je Alija Izetbegović Bosnu ostavio Turskoj, pa i dalje tvrdoglavo idu na, prije svega, bosansko more - od, otprilike, Gradca do Tučepa, a možda čak i Brela, koja, istina, u posljednje vrijeme kontroliraju braća Rusi.

Idemo na more, idemo na more!

Pusićka je, pred europskim jamcem, prisegnula Lagumdžiji kako Hrvatska, kada 1. lipnja ove godine postane dio europske obitelji, neće zaboraviti siromašne rođake koji će ostati tamo daleko, daleko od mora. Moći ćemo, ako joj je vjerovati, na naše more s ličnom kartom, ali i osobnom iskaznicom.

Usto, kao u kakvoj bajci, tandem Pusić & Lagumdžija su Ploče, taj starostavni prijepor Sarajeva i Zagreba, riješili čekajući kave koje je ljubazni Füle naručio kada je vidio da pred sobom ima dvoje razumnih diplomata, pa će Bosna imati poseban režim u luci koja, inače, bez bh. gospodarstva nema gotovo nikakva smisla. Prosto, dakle, da čovjek ne vjeruje... kada se sjeti rane jeseni prošle godine. Vremena, dakle, kada je hrvatski premijer Zoran Milanović odlučio u Saboru ratificirati ugovor Tuđman - Izetbegović iz '99. godine., kojim je utvrđena granica.

Budući je u to doba bila aktualna i izgradnja Pelješkog mosta, na hipotetskom pregovaračkom stolu, žurno su se našli i Veli i Mali Školj, te vrh Kleka, što je zaprijetilo hladnim ratom Sarajevo - Zagreb. Javno se, s obje sukobljene strane, propitivalo tko će bolje proći. Zanimljivo, najjača hrvatska oporbena stranka HDZ je listom ustala protiv Ugovora, a neodgovorni pojedinci su čak tvrdili kako je njihov, ali i prvi hrvatski predsjednik u to doba bio već, kazali bi Dalmatinci, otišao na kvasinu. (Baš kao da je Izetbegović bio u cvijetu mladosti!)

Za svakog ponešto

Bilo, kako bilo, Milanović se ubrzo predomislio, tako da je ugovor što su ga potpisali pokojni predsjednici ostao bez parlamentarne ovjere. Uzgred, BiH ni ne pomišlja, svih ovih godina otkako su si Franjo i Alija stisnuli junačke desnice, propitati njihov dogovor u Skupštini.

Tako da bi se, ne ingnorirajući stanoviti domet briselskoga dogovora Pusić - Lagumdžija, moglo kazati kako je, uz Füleovo ravnanje, prošloga petka dogovoreno samo ono što je bilo, u biti, lako dogovoriti. Ulazak bosanskohercegovačkih turista - najboljih, po sudu domaćina, potrošača - u Hrvatsku, na Jadran posebice - hrvatski je interes, korištenje Luke Ploče pod povoljnijim režimom - bh. je interes.

Usto, Zagrebu, dok muku muči sa Ljubljanom, nikako nije trebao još jedan problem, nego, u trenutku kad broji dana do ulaska u EU, poruka kako se sa susjedima, ipak, može dogovoriti. Ta vrsta kooperativnosti, bez obzira što nas tisuće milja dijeli od Bruxellesa, dobrodošla je i BiH - kao neka vrsta investicije u budućnost. Ali, i našem šefu diplomacije, koji je prošloga petka pokazao ono što nije mogao u prošlu subotu u tornju. Da zna pregovarati.

Šteta samo što, kao u nogometu, bod (ili gol) na strani znači kao dva kod kuće.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi