• Povratničke tegobe Hrvata (190318)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165884)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95498)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92627)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9788
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Sarajevska mimikrija: Tri priče o Jovanu D.

Sarajevska mimikrija: Tri priče o Jovanu D.

■ Zagi zapovijeda pakao u Dobrovoljačkoj ■ Ne pucaj! ■ Jovo piše Aliji

■ PRIČA PRVA: ZAGI ZAPOVIJEDA PAKAO U DOBROVOLJAČKOJ

"Ja sam branio sebe i svoju državu. Ja nisam iz Sarajeva otišao nijednog koraka. U Sarajevo su dovedeni neki koji su nas ubijali. Ja se ponosim, ali mogu me uhapsiti i ovdje, ne samo vani. Takva nam je država", kazao je Zaim Backović na tribini Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, koja je održana u nedjelju, 6. ožujka. Međutim, upravo zahvaljujući neopreznosti, ili bolje rečeno gluposti Zaima Backovića Zagija, dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici postala su SLUČAJ. Naime, prema izjavi Željka Lovrića JNA je radio vezom presrela poruku ZAGIJA (Zaim Backović, op.a.) da će iz komande Druge vojne oblasti izaći samo Alija Izetbegović i Milutin Kukanjac, a da će ostali biti pobijeni.

Prema transkriptu presretnutog razgovora radio vezom, ZAGI je na zahtjev PRENJA da se odobri napad na komandu, naredio: "Naređenje od Zagija za sve jedinice! Sva pokretna vozila neprijatelja uništiti. Pripremiti zapaljive smjese i sve spaliti. Ponavljam, sva pokretna vozila od neprijatelja uništiti i paliti sve. Blokirati ulicu i odmah po njima. Obarajte stabla da se ne mogu milimetar pomaknuti. Nema prolaza UNPROFOR vozilima dok predsjednik ne bude u Predsjedništvu. Odmah, odmah, zarobiti sve. Neka sve jedinice koje su blizu Dobrovoljačke dejstvuju po vojsci", naredio je ZAGI.

Backović je svoju naredbu, navodno, kasnije obrazložio rekavši da je znao da ga JNA prisluškuje pa je spornu naredbu izdao samo da ih prepadne. Ne znamo je li Backović uspio prepasti nekoga ili ne, ali ova njegova naredba ušla je u spis slučaja Dobrovoljačke ulice.

| Dani od 10. ožujka 2011. |

Ministarska fotelja nagrada za zločine
Zaim Backović Zagi, kao demobilisani brigadir poslije rata izabran je za predsjednika Jedinstvene boračke organizacije (JOB), obavljao je dužnost direktora u "Unioninvestu", zatim ministra privrede u Sarajevskom kantonu. Trenutno je poslanik u Predstavničkom domu Federacije BiH i nalazi se među najuglednijim rukovodiocima Stranke za BiH, čiji je predsjednik Haris Silajdžić.

| Fokus od 10. ožujka 2011. |

■ PRIČA DRUGA: NE PUCAJ!

Riječima o čuvenom snimku -  Jovo Divjak na transporteru JNA 3. svibnja 1992. godine

Trećeg ožujka prošle godine, neposredno nakon što je na aerodromu u Londonu na osnovu srbijanske potjernice uhićen ratni član Predsjedništva BiH Ejup Ganić, Jovo Divjak je ispričao svoju ulogu u događajima u Dobrovoljačkoj, 3. svibnja 1992.
Divjakove riječi tada nisu bile objavljene na njegovu molbu. "Znaš kakvi su ovi u Beogradu, mogu nešto izokrenuti pa upotrebiti protiv Ganića. Bolje je da malo sačeka...", obrazložio je.
Evo te Divjakove priče: "Kolona je najednom zastala i ja nisam znao o čemu se radi. Popeo sam se na transporter u kome je bio Kukanjac da bih uspostavio vezu sa Alijom Izetbegovićem. Predsednikova prva reakcija bilo je pitanje: 'Divjak, šta se to radi, zbog čega smo zaustavljeni?'. Rekao sam: 'Pojma nemam.' Kaže: 'Treba pustiti, sve je dogovoreno da prođe bez ikakvog incidenta...'. Tada nailazi Zoran Čegar i viče na mene: 'Silazi, ko si ti, ovo je moj predsednik!' Tog momenta čujem da se puca negde duž kolone, prema Drveniji. Čegar me skida s transportera, penje se, otvara vrata, Kukanjac skupljen, nekako baš manji od makovog zrna. Čegar s njim raspravlja, razdrljio svoj kombinezon i pokazuje tufere na svojim grudima, bio je ranjen. Kaže Kukanjcu: 'Ako se desi nešto predsedniku, tvoje ću seme četničko zatrti!'

Odatle ja odlazim napred, do malog transportnog vozila u kome je sedeo Lewis MacKenzie, bio je i Lagumdžija.

Tada sam ja na jedan mutav način kanadskom generalu na francuskom rekao da će sve biti uredu, da neće biti problema...

Posle pola sata kolona je krenula prema Skenderiji, a ja sam ostao na ćošku Dobrovoljačke ulice prema Čobaniji, blizu Pozorišne kafane. Krenuo sam u Predsedništvo da bih sačekao predsednika Izetbegovića. Ono što mi nije bilo jasno desilo se kada je nedugo potom Alija prošao pored mene i nije me ni pozdravio. To je ta priča. Ne znam koliko je vojnika JNA ubijeno, kasnije sam video da je negde sedam, osam. Po priči, ubijeni su posve nepotrebno. Tad sam tvrdio i uvek ću tvrditi da nije bilo nikakvog razloga za to što se desilo u Dobrovoljačkoj. To su bila ubistva Ijudi koji su bili u vozilima."

| Slobodna Bosna od 11. ožujka 2011. |

■ PRIČA TREĆA: PISMO JOVANA DIVJAKA PREDSJEDNIKU ALIJI IZETBEGOVIĆU

Jovan Divjak
Logavina 6
Sarajevo

Sarajevo, 2-12-1997

Predsedavajućem Predsedništva BiH
Gospodinu Izetbegoviću,

Obaveštavam Vas da vraćam čin brigadnog generala AR BiH u koji ste me proizveli decembra 1993. godine.

Razlozi:

1. Javno iznošenje sudskih dokumenata iz kojih se vidi da su pojedini pripadnici AR BiH brutalno ubijali civilno stanovništvo u Sarajevu, kao i svedočenje pojedinaca u zločinima koja su vršena u Grabovici, Uzdolu, Doljanima i dr. direktno dotiču moju savest i moral.
Svedokom sam kako su vojne formacije JNA, dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, paravojne jedinice bosanskih Srba i Vojska Republike Srpske ubijali, klali, silovali, palili i rušili sve što nije srpsko. O genocidu nad bošnjačkim narodom govorio sam na desetak međunarodnih skupova u Evropi i SAD i u preko pet stotina intervjua koje sam dao novinarima sa svih kontinenata. Kada sam govorio o blokadi Sarajeva iznosio sam podatke o poginulih oko deset hiljada i pet stotina građana i među njima oko hiljadu i šest stotina dece od snajperskih hitaca do granata najvećih kalibara.

Za čitavo vreme agresije na Bosnu i Hercegovinu odbijao sam svaku pomisao da pripadnici AR BiH mogu učiniti zločin. Tako ste i Vi govorili, kao i ljudi iz političkog vrha, verske zajednice, komandnog vrha i dr.

Pitam Vas, kako treba da reagujem kada npr. u sudskoj izjavi jednog od pripadnika AR BiH, koja je bila multinacionalnog i multireligijskog ustrojstva, pročitam sledeće: "...uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako što je (navodi se ime) uzeo u obje ruke sablju, te je zabio u vrat Nikolića... a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi (navodi se ime) nožem odvojio glavu Nikoliću od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana".

Podsećam da sam Vam uputio 27.05.1993 godine pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugroženi životi njenih građana. Između ostalog iznetu su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su se desila u zoni odgovornosti 10.bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini; to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. godine ne da su obustavljeni zločini, nego su se i uvećali.
Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mušana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i između ostalog napisali: "Ti si Cacinu dženazu doživio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio".
Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin.

Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. 1993. godine, pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralno obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH.

2. U zadnjih nekoliko meseci proizveli ste u čin brigadnog generala još nekoliko oficira AR BiH, odnosno Vojske Federacije BiH. Kao i u prethodnim slučajevima jedan broj oficira to nikako ne zaslužuju, jer ne poseduju vrhunske vojno stručne, moralne i ljudske kvalitete. Njihov odnos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu nije takav da ih treba nagraditi generalskim činom. Naravno, to je samo moje mišljenje. Među njima ima i onih koji su "posedovali" privatne zatvore (treba pročitati izveštaj MKCK), kršili Ženevsku konvenciju HV o zaštiti žrtava rata i profitirali u ratu. Zato sam uveren da meni nije mesto na spisku sa takvim ličnostima.

3. Znam da ste upoznati sa postupkom u vezi novogodišnjeg (1996/1997) penzionisanja sedam generala Armije BiH čiji ste bili Vrhovni komandant. Ali, ne znam da li Vam je još u svežem sećanju: da sam dobrovoljno pristupio TO RBiH (mislim čak i na Vaš poziv!) pre mnogih koji sada rukovode Armijom; da sam bio aktivni učesnik događanja u Dobrovoljačkoj ulici dana 3. maja 1992. godine; da sam u najsudbonosnijim danima za odbranu Sarajeva od maja do septembra 1992. godine obilazio prve linije odbrane tri do četiri puta i pružao moralnu podršku starešinama i vojnicima; da sam predstavljao trn u oku srpskim nacionalistima jer sam ostao u "Alijinoj vojsci"; da ste me vodili u Njujork septembra 1992. godine i pokazivali kao "primer" multinacionalnosti AR BiH; da sam u petnaestak zemalja sveta govorio o agresiji na BiH, o genocidu, etnocidu, urbicidu, o čemu sam govorio i pred Haškim Tribunalom, a da me niko tome nije podučavao, i tako dalje i tome slično.

Znam da Bosnu i svoje ideale nisam izdao niti prodao.
Za sve to i drugo očekivao sam Vaš poziv - ljudsko hvala, na kraju vojničke karijere u Armiji. Za tri i po godine zvali ste me samo dva puta da tražite moje mišljenje u vezi sa odbrambeno-oslobodilačkim ratom! Znate da nikada nisam adekvatno angažovan u AR BiH s obzirom na posedovanje primernih vojno stručnih kvaliteta i sposobnosti.

Ni danas nisam siguran da li ste mi ikada verovali !?

U takvim okolnostima deplasirano je nositi zvanje brigadnog generala AR BiH. Ponosan sam što sam aprila 1992. doneo najvažniju životnu i jedino ispravnu odluka da se borim za Bosnu i Hercegovinu onako kako je to Platforma Predsjedništva RBiH trasirala. Za tu i takvu ideju boriću se do kraja života. Sebe i Bosnu nikada neću izdati.

                      Sarajevo, 18.11.1997. godine

PS
Gospodinu Izetbegoviću,
Skoro sam bio pokoleban da odustanem od ovog pisma kada ste mi u razgovoru u Vašem kabinetu u četvrtak, 27.11.1997. godine, a pošto sam Vam predočio vraćanje čina, rekli: "Razmislite, ne bih volio da mi ga pošaljete!"

Međutim, Vaše izlaganje na VKBI u subotu, 29.11.1997. godine, kada ste između ostalog rekli: "Ja to pismo imam i u njemu se ne spominju nikakva ubistva. Spominju se maltretiranja ljudi, ali se vidi da to maltretiranje nije nikako samo nad Srbima, dakle nije na nacionalnoj osnovi, nego i nad Bošnjacima i nad Hrvatima, jer ima imena i jednih i drugih i trećih", uverava me da ne treba da odustanem od nauma da Vam vratim čin. Pa, poštovani gospodine Izetbegoviću zajedno sa Vama borio sam se za Bosnu i Hercegovinu i jednako za Bošnjaka i Srbina i Hrvata, za svačiji pojedinačni život, za ČOVEKA.

Vi se pozivate na Kur'an pa kažete: "Ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio čitav svijet". Tu ste potpuno u pravu, a to su i moji životni principi. Ali, ne znam šta znači Vaša misao koju ste izrekli da ta poruka znači "da brojanja nema", a da se ipak Vi odlučujete da nabrojite cifru "do sto ljudi na duši". Za mene to znači manipulisanje adetom iz Ku'rana. Zbog brojke, koju ste spomenuli u Vašem izlaganju, podsećam Vas da imate informaciju CSB Sarajevo iz decembra 1992. godine u kojoj se navode do tada izvršena ubistva civila u gradu i to: 32 Srbina, 10 Bošnjaka i 5 Hrvata, kao i ranjavanje 10 građana Sarajeva od pripadnika OS RBiH. U izveštaju u 80% slučajeva navode imena počinioca zločina. Zar ova brojka nije stravična ?! Za nju se znalo decembra 1992.

Posle Vašeg izlaganja na VKBI pojača se, nažalost, stranačko-verska propaganda protiv onih kojima je stalo do celovite Bosne i Hercegovine. A za vreme Vašeg izlaganja u vezi sa zločinima u Sarajevu u sali je bilo komentara:  "Opet četnici rovare među nama !". Da li su možda pojedinci pogrešno shvatili Vaše reči ? Dobro znate da za Bosnu i Hercegovinu nisu oni iz Republike Srpske i onog dela Federacije pod uticajem vlasti iz Hrvatske, a mi koji smo ostali ovde sa Bošnjacima jesmo. U to ne treba niti želim da Vas uveravam.

Verujte, očekivao sam da ćete reći rečenicu, dve da je BiH opstala i da jedino može preživeti sa onim Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Jevrejima, Albancima, Romima i onima iz mešanih brakova, kojima je Bosna i Hercegovina jedna i jedina. Nažalost, u onome o čemu ste govorili i Vašim porukama nisam osetio da računate na mene, na nas ostale.

To je još jedan razlog više da Vam vratim čin generala Armije Bosne i Hercegovine. Do kraja života ostajem veran sebi i Bosni i Hercegovini.

Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli, uzmete li mi čast, moj život niste spasli. (Shakespeare)

| S poštovanjem, Jovan Divjak |