RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

"Sinoć, čudan san sam usnio..."

Napisano 20.03.2011. 13:09
Velika Jugoslavija

Piše: Junuz Blećina

Doba je negdje nakon početka rata u Hrvatskoj. Rat je već počeo, osim napada zajedničke nam JNA u kombinaciji sa srpskim rezervistima, lošim rezultatima na terenu doprinosi i loš kadar koji upravlja obranom, što politički, što vojnički, dok sunarodnjaci iz Bosne i Hercegovine nijemo gledaju bojeći se da ih ne snađe jednaka sudbina. "Jugoslavenska" vojska se približava zamišljenoj Virovitica-Karlovac-Karlobag granici, a masa ljudi se slijeva prema slobodnom teritoriju Hrvatske i zapadnim zemljama. Pod pritiskom izvana, hrvatska vlada pristaje na kompromis kako bi spasila ljude, a i zalaufali ratni stroj ne pokazuje namjeru zaustavljanja ni nakon što su dosegnuli željene granice. Međunarodni faktori su procijenili da je ipak bolje za njih da krnja Jugoslavija, bez Slovenije, opstane kao država, a među Hrvatima se javljaju podjele, na one kojima je dovoljna i ta polovična država te se bore da Hrvatska ipak izbori neovisnost, pa jednog dana pokušaju i ostatak integrirati, i na one koji su se našli u izbjeglištvu koji bi radije ostali i u krnjoj Jugoslaviji ako će granice biti jednake prijeratnim.

Pragmatizam u manjoj, i pritisak izvana u većoj, mjeri su ostvarili drugi scenarij, te Hrvatska ostaje cijela ali pod čizmom Beograda. Međunarodna zajednica i hrvatske savezničke zemlje pokušava kakvu takvu samostalnost izborit za Hrvatsku ali unutar Jugoslavije. Srbi, ohrabreni uspješnim zadržavanjem Hrvatske u zajedničkoj državi se vraćaju u mjesta odakle su otišli. U Zagrebu, Rijeci i Istri je podjednak broj kao i prije rata, dok povratak Hrvata u Dalmaciju i Slavoniju ne ide, ponajviše zbog toga što taj zauzeti teritorij, iako u miru, Srbi smatraju Srbijom, iako je deklarativno granica puno istočnije. Povratnici se mjestimično ubijaju a bilo što hrvatsko, osim KUD-ova i folklornih društava se zabranjuje. Doduše, zbog budnog oka međunarodne zajednice nema ni srpskih obilježja ali su jugoslavenska sveprisutna. Na prigovore ponekog hrabrijeg Hrvata redom odgovaraju: "Kome se ne sviđa neka seli! Ovo je Jugoslavija prije svega." I u pravu su - i jest. Dio Hrvata, oportunista se snašao i u novom okruženju, jednima je samo biznis bitan, na kraju krajeva mora se od nečeg živjet, a drugi su u želji za bilo kakvim opstankom u Splitu i Osijeku počeli kimat glavama jačem, brojnijem, bezobraznijem.

Tješili su se Hrvati time da su ipak bar na određenom teritoriju zadržali suverenost dok raznoraznim smicalicama nije umanjivana autonomija Hrvatske unutar Jugoslavije, da bi na kraju praktički bilo koji zakon morao proći amenovanje Beograda. Gubitkom suverenosti gubili su se i novci, odjednom su počela područja, kojih je sve više, iza (još uvijek u glavama ljudi psihološke) ratne granice u Hrvatskoj gdje su Srbi većina, a i samoj Srbiji, bolje živjet, paralelno sa sve lošijim ekonomskim stanjem u "slobodnom dijelu". U tom rasulu pojavljuju se razne mesije koje uglavnom pokušavaju iskoristit situaciju i jamit koliko se može - Hrvatima ionako neće bit bolje a njima bar hoće kad već imaju priliku. Pokušavali su Hrvati dobit pomoć, ukazat na svoje stanje ali poruka predsjednika Njemačke ih je sablaznila: "Vaš glavni grad je Beograd!" Nakon ratnog egzodusa iz "neslobodnog dijela" Hrvatske sada se diljem EU raspršuju Hrvati iz cijele Hrvatske, broj je puno manji i na "slobodnom" dijelu, a iza VKK crte ih praktički i nema, a na prazna područja se doseljavaju Srbi s Kosova i Makedonije. Politički, uz ikebane kod Hrvata, Srbi kroje kroz jugoslavensku masku i vladu kroje budućnost Hrvata. Prilagodili su i promijenili i prijeratni Ustav kako bi uz pomoć smicalica i nekoliko oportunih Hrvata lojalnih Srbima uspjeli spriječit bilo kakav institucionalni otpor kod Hrvata uz zatvorene oči i uši dobro plaćenih stranaca još uvijek sveprisutnih uokolo. Bilo koje pozivanje na poboljšanje nacionalnih pitanja odgovaraju prozivanjem za nacionalizam, šovinizam i, posebno – fašizam, usmjeren protiv Jugoslavije i ponavljaju mantru: "Kome se ne sviđa - neka seli gdje mu je bolje".

Hrvati su slabiji nego ikad i podijeljeni, i dalje, na one koji su mislili da je Hrvatska proglasiti krnju državu neovisnom, i one koji bi se patili za očuvanje Hrvatske u njenim granicama, u nadi kako će se jednog dana tektonski nešto poremetit u okruženju, i da će se izvući ispod nemilosrdnog jugoslavenskosrpskog kotača koji ih gazi. Ili se nadaju kako će se Srbi urazumit, demokratizirat, pogotovo uz pomoć, i pritisak stranaca. No, prvi su izgleda bili u pravu, sada kad je broj Hrvata dovoljno pao u Hrvatskoj, uspjeli su zauzeti uz pomoć hrvatskih ikebana vlast u cijeloj Hrvatskoj. Međunarodna zajednica je i dalje nijema, kao i susjedne zemlje koje su bile blagonaklone Hrvatima, ipak se međunarodno pravo mora poštivat: to je Jugoslavija; i (ne)svjesno jugoslavenske granice hermetički zatvaraju čime još doprinose snaženju srpskojugoslavenskih unitarističkih snaga. Ostale republike u Jugoslaviji sretne što njih ista čizma ne gazi kao Hrvate, pokušavaju Hrvatima pomoći, pogotovo na federalnoj razini, ali u strahu da i njih ne dohvati slična sudbina sve ostaje na blagim prigovorima, i eventualno na utjecaj u zajedničkim institucijama. Samo je pitanje vremena kada će broj Hrvata pasti ispod granice od 10 % u Jugoslaviji, i kad se to dogodi, i kad unitaristi beogradski osjete da će i MZ zažmirit, ukinut će Hrvatsku i proširiti Srbiju, unutar Jugoslavije. No, kad se to završi, okrenut će se i ostalim područjima zajedničke države po istom receptu, a granice su i dalje hermetički zatvorene, a MZ samo gleda i sretna je jer ljudi više ne ginu i nema ružnih snimaka iz Hrvatske na CNN-u.


Nema komentara

Anketa

Ustavi