Što čeka Hrvate i BiH u 2011?

Piše: Vera SOLDO

Što čeka Hrvate i BiH u 2011. za Republiku pišu Mišo Relota, glasnogovornik HDZ-a BiH; Martin Raguž zamjenik predsjednika HDZ 1990; Željko Asić, izaslanik HSP-a u Domu naroda Parlamenta F BiH; Jerko Ivanković Lijanović, dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak; Ivan Musa, predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske unije BiH; Ante Čolak, zamjenik predsjednika HSS-NHI-ja; Petar Milić, predsjednik Glavnog stana HSP-a; dr.sc. Milenko Brkić, dopredsjednik HSP-a BiH; i mr. Vladimir Šoljić, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Osim novih podjela i razdora u hrvatskom političkom biću ova, 2010. nije donijela ništa novo. Cijela godina potrošena je na pripremanje izbora, a izbori su donijeli i poražavajuće rezultate, općenito, za cjelokupnu hrvatsku, političku scenu. Po drugi put, Hrvatima su legalno izabrali hrvatskog člana Predsjedništva iz SDP-a, predizborna koalicija HDZ 1990-HSP BiH razvrgnuta je potpisivanjem Sporazuma s HDZ-om BiH od strane HDZ 1990. Među Hrvatima ništa nova – i dalje su podložni međusobnoj svađi dok ih ostali, i Srbi i Bošnjaci, „razvlače“, prvenstveno zbog svojih interesa. Već 20 godina traje hrvatski početak kraja u BiH. Što donosi 2010. kada je riječ o bh. Hrvatima, a što donosi njihovoj zemlji, Bosni i Hercegovini? Na to pitanje, za Republiku, pokušali su odgovoriti najznačajniji akteri hrvatske politike u BiH. I naravno, dokazali dobro znanu činjenicu – malo je dodirnih točaka oko kojih se slažu.

Zato će i 2011. samo produžiti bolnu istinu za najmalobrojniji, konstitutivan narod u BiH – nastavak njihove političke marginalizacije.

Ante Čolak, zamjenik predsjednika HSS-NHI-ja

Sve će biti isto, samo novi datum i novi ljudi

U 2011. bit će samo drugi datum i drugi ljudi, a sve ostalo će ostati isto u sustavu, čija je jedina funkcija da ne funkcionira. I dalje će nas pokušavati održati u nekoj, virtualnoj stvarnosti, nametat nam neke nove teme, kao što nam sada nameću u stolnim gradovima, federalnim jedinicama, entitetima...

„Bez obzira kako ove kombinacije, više matematičke, a manje političke završile, realnost je potpuno nešto drugo, nego ono što nama vrli političari, s legitimetom ili bez legitimeta, stavljaju u glavu. Radi se, naime, o sljedećem: mi smo pod aranžmanom MMF-a, znači ove dvije godine i sljedeću, treću. I opet smo u Federaciji BiH uspjeli imati oko 500 milijuna maraka deficita, nismo ispunili ništa iz pisma namjere, kao što su primjerice strukturne promjene i obveze koje smo preuzeli da bi vukli tranše u tom stand by aranžmanu. Već 2012. trebamo nešto manje o milijardu maraka pripremiti za povrat. To je cijeli jedan federalni proračun. RS je u još gorem stanju, oni su prodali telekom i potrošili novce, uspjeli napraviti 240 milijuna maraka deficita i za jedno tri mjeseca, imati će kolaps njihovog mirovinskog fonda jer, pošto su potrošili novce, nemaju odakle dotirati ta davanja, jer su od prodaje telekoma financirali isplate redovnih, a kamoli povlaštenih mirovina. O tome nitko ne govori, a vrlo brzo će to, nažalost biti tema, a da ne spominjem zdravstvo, obrazovanje itd. U 2011. bit će samo drugi datum i drugi ljudi, a sve ostalo će ostati isto u sustavu, čija je jedina funkcija da ne funkcionira. I dalje će nas pokušavati održati u nekoj, virtualnoj stvarnosti, nametat nam neke nove teme, kao što nam sada nameću u stolnim gradovima, federalnim jedinicama, entitetima...

Primjerice kao temu Čovićevog trećeg entiteta, jednu podvalu i prijevaru sa nesagledivim posljedicama, jer je to oživljavanje Miloševićevog projekta. Ovaj put se to pokriva hrvatskim imenom. Na kraju krajeva, kada bi mi i imali tri entiteta, opet ovo mora biti država, kad bi imali federalne jedinice, također ovo mora biti država. S regijama također. To je trošenje naših vremena i života, što je protivno našem interesu. Isto kao aranžman s MMF-om, da bi se oni ove dvije godine dovukli do izbora, zadužili nas i našu djecu za dvije milijarde i 400 milijuna maraka, da mi od svoje bijede i sirotinje i svih ovih stradanja u ovoj zemlji održavamo sustav o svom trošku koji je izravno okrenut protiv naših interesa. Budući da je dvoentitetska BiH veselje međunarodne zajednice, onda neka ga ona i plaća. A, sljedeće godine – što više pameti, to više života, to su davno rekli stari Grci. Ovdje je to obrnuto proporcionalno. Ovdje, što ste pošteniji pravite veću metu od sebe i ako niste u „nekom talu – nema vas na mapi“. Takva politika je osmišljena u nekim drugim centrima, koji se bave globalnim pitanjima. Ta politika isključuje narod iz politike, a rad i radnike iz ekonomije. Načelno, mi ćemo podržati svaku kombinatoriku koja će na programskom sadržaju pokušavati rješavanja pitanja, a ne na nekoj glupoj matematici kojom se razdvajaju neki parcijalni legitimiteti i kvazilegitimiteti, jer bi onda bilo upitno kako su uopće došli do tih legitimiteta, s obzirom kako su do njih došli u tom izbornom kriminalu. Neki će pričati da oni imaju hrvatski legitimiteti, iako ja to nisam vidio u Ustavu ili Izbornom zakonu o nekakvom hrvatskom, bošnjačkom ili srpskom identitetu i da se na taj način ovdje konstituira vlast. Ovdje ima ono što se zove Aneks 4, što se pretenciozno zove Ustav, gdje su opisane procedure za konstituiranje vlasti i bilo koja kombinacija, koja bude sukladna tim procedurama, je legalna.

Ivan Musa, predsjednik HKDU-a BiH

Zbog bošnjačke elite BiH i dalje u neizvjesnosti

„HKDU očekuje konačno političko pozicioniranje Hrvata u BiH prema temeljima Washingtonskog sporazuma, kao i dosljedno implementiranje izbornih rezultata. Zbog konfiguracija bošnjačke političke elite, koja treba shvatiti da Hrvati u Federaciji nisu njihov klijent, već konstitutivan narod koji je, temeljem Washingtonskog sporazuma, u F BiH „unio“ Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu, teško je ocijeniti razvoj političke situacije u zemlji u nadolazećoj godini. Svaka druga priča Bosnu i Hercegovinu sve će više udaljavati od EU-a. Što se tiče godine na izmaku, protekli izbori dali su neku novu dimenziju, za razliku od proteklih godina, a osim ukidanja viza za građane BiH, na žalost, nikakav značajniji pomak nije ostvaren.“

Jerko Ivanković Lijanović, dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak

BiH čekaju blage ali sigurne promjene

BiH bi se, uz potporu naših europskih partnera, partnera u Federaciji,  kao i partnera iz Republike Srpske, iz zemlje konflikta trebala okretati ka zemlji suradnje i dogovora

„Hrvati će u 2011. napokon, zahvaljujući koaliciji SDP-SDA-HSP-NSRZB, popraviti svoj nepovoljan položaj. Osigurali smo platformu da se u federalnoj vladi ne mogu donositi odluke bez najmanje jednog glasa iz reda hrvatskog naroda. Nakon Daytona, to je prva pozitivna stvar u poboljšanju položaja hrvatskog naroda.  Od dva HDZ-a očekujem vrlo važnu ulogu u klubovima hrvatskog naroda u Federalnom parlamentu i Domu naroda, odnosno, da budno prate cjelokupni ciklus donošenja važnih propisa te pravodobno reagiraju za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Što se tiče cjelokupnih političkih zbivanja u BiH u sljedećoj godini, očekujemo blage, ali sigurne promjene. BiH bi se, uz potporu naših europskih partnera, partnera u Federaciji,  kao i partnera iz Republike Srpske, iz zemlje konflikta trebala okretati ka zemlji suradnje i dogovora, iz zemlje ekonomskog siromaštva u zemlju ekonomskog uspona.  Vjerujem u upravo takvu BiH.“

Martin Raguž, zamjenik predsjednika HDZ 1990

2011. bit će presudna

Čvrsto vjerujem da dolaze bolja vremena za Hrvate u BiH kao i za sve građane u kojem će krenuti jedan novi ciklus odnosa u BiH temeljen na dijalogu, konsenzusu i kompromisu, a ne na daljem konfrontiranju

„U 2011. godina bit će izuzetno značajna, da ne kažem presudna, kada je u pitanju ukupna opstojnost hrvatskog naroda i njegova perspektiva u BiH. Bez obzira na sve opstrukcije i blokade i pokušaj konzerviranja postojećeg stanja dvoentitetske podjele BiH, morat će početi proces ustavnih reformi kao temeljni preduvjet stabiliziranja BiH i njenog integriranja u EU i NATO. Hrvati u BiH i njihovi legitimni politički predstavnici, te sve relevantne institucije hrvatskog naroda, trebaju spremno dočekati početak ustavnog raspleta i iskoristiti taj momentum, kako za izjednačavanje hrvatske pozicije u ustavnom i institucionalnom smislu, tako i u pogledu preuzimanja ključne uloge i inicijative u rješavanju najvećih problema i izazova koji stoje pred BiH. Čvrsto vjerujem da dolaze bolja vremena za Hrvate u BiH kao i za sve građane u kojem će krenuti jedan novi ciklus odnosa u BiH temeljen na dijalogu, konsenzusu i kompromisu, a ne na daljem konfrontiranju. Naredna godina bit će prekretnica kad je u pitanju revitaliziranje hrvatskog političkog subjektiviteta u BiH. Također, definitivan poraz dva stereotipa, prvi da Hrvati u BiH ne znaju što točno žele i drugo da su podijeljeni i na taj način će biti moguće staviti sadržaj na fokus problema, a to je nepravedna ustavna pozicija hrvatskog narod i njeno izjednačavanje, te usmjeravanje BiH na put stabilnosti i integriranja. Što se tiče BiH u okviru europskih zbivanja, 2011. za BiH će nakon pozitivnog završetka 2010. i liberalizacije viznog režima za građane BiH, a nakon u cjelini četiri godine krize i neracionalnog trošenja vremena, biti godina snažnijeg iskoraka kad su u pitanju unutarnji odnosi, te pokretanje razvoja i korištenja resursa kao temeljnih pretpostavki za bolji život u ovoj zemlji.

Očekujem da, nakon što se postigne konačan dogovor u uspostavi vlasti, nova vlast krene rješavati goruće probleme koji će podrazumijevati gospodarski rast i razvoj, kapitalne investicije u infrastrukturi, energiji, poljoprivredi, turizmu, korištenju ljudskih potencijala, što će konačno početi smanjivati nezaposlenost i stvoriti preduvjete da razvoj dobije prednost u odnosu na dominantno socijalnu komponentu. Odgovornost ključnih institucija u BiH (Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara BiH, Parlamenta BiH) te partnerstvo sa EU i SAD u strateškim prioritetima poput članstva u NATO-u i EU u 2011. trebaju početi dominirati u pristupu institucija i ključnih čimbenika u BiH, ali najvažnije pitanje s kojim treba otvoriti 2011. jesu ustavne reforme. Bez obzira na različit pristup i otpor korjenitim ustavnim reformama kao i razlike koje postoje oko pristupa Ustavu BiH, 2011. će značiti početak ustavne reforme, te osiguranja pravednog rješenja u kojem će na isti način biti riješena i individualna i kolektivna prava u BiH.“

Dr.sc. Milenko Brkić, dopredsjednik HSP-a BiH

Napredak BiH će ovisiti o volji svjetskih moćnika

Nažalost, ostat ćemo još neko vrijeme zemlja visoke korupcije i niskog javnog morala, velikih apetita i malih mogućnosti, a mlade generacije još uvijek neće moći koristiti kapacitete ovog društva ni izbliza koliko bi trebalo

„Hrvati će u 2011. ostati skoro na istoj poziciji kao i u prethodnih desetak-petnaest godina. Na poziciji Pepeljuge. Metaforičkim jezikom rečeno, ni maćeha (međunarodna zajednica) ni polusestre neće htjeti razumjeti da zajednička kuća neće moći napredovati dok nam svima ne bude jednako dobro ili jednako loše. A hrvatski narod, čini mi se, baš kao i Pepeljuga, čeka neku dobru vilu i čarobni štapić, ne bi li se dogodilo čudo. Ali čuda nema. Odnosno, čudo bi jedino bilo kad bismo mi Hrvati odustali od kukanja, povlačenja za rukav nazovi-prijatelja, radili na vlastitoj izgradnji: na školovanju svojih kadrova za najvažnije pozicije, obuci političkih, ekonomskih i duhovnih lidera, izgradnji stabilnih resursa koji će nam omogućiti da se razvijamo iznutra, vlastitim snagama, a ne da čekamo manu s neba, pomoć od onih koji nam ne mogu pomoći, ili još opasnije, od onih koji nas obmanjuju da nam pomažu, a istodobno to vrlo skupo naplaćuju. Naravno, takvo se čudo može dogoditi samo ako oni najodgovorniji među nama pokažu hrabrost i vizionarstvo. Iako ju mnogi proglašavaju presudnom, ja 2011., nažalost, vidim kao još jednu u nizu propuštenih prilika.

Bosna i Hercegovina će u 2011. napredovati onoliko koliko budu htjeli svjetski i europski moćnici, a ključni problemi će, bojim se, ostati nezahvaćeni. Puno energije trošimo za trzanje u mjestu. Nažalost, ostat ćemo još neko vrijeme zemlja visoke korupcije i niskog javnog morala, velikih apetita i malih mogućnosti, a mlade generacije još uvijek neće moći koristiti kapacitete ovog društva ni izbliza koliko bi trebalo. Unatoč lošim prognozama nekako se nadam da će nam Providnost i u sljedećoj godini otvoriti šanse da sami odlučujemo o svojoj sudbini. A onda, sve je u našim rukama.“

Mišo Relota, glasnogovornik HDZ-a BiH

Pred BiH su dva puta: sigurna stabilnost ili propao eksperiment

Kraći i kao jedini ispravan i nužan put jeste žurno konstituiranje vlasti uvažavajući legalnu i legitimnu volju sva tri konstitutivna naroda u BiH, iskazanu na posljednjim općim izborima.

„Kao odgovor pitanja, što čeka BiH u 2011. te kako ju vidim u okviru vanjskopolitičkih zbivanja, mogu kazati kako postoje dva puta – kraći i duži. Kraći i kao jedini ispravan i nužan put jeste žurno konstituiranje vlasti uvažavajući legalnu i legitimnu volju sva tri konstitutivna naroda u BiH, iskazanu na posljednjim općim izborima. Time dobivamo jednu stabilnu vlast zasnovanu na volji sva tri konstitutivna naroda. Ta vlast bi imala dvotrećinsku većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH i time otvorena vrata za ključne nužne reforme u BiH. Prije svega, tu mislim na izglasavanje novog ustava, kojim bi se osigurala istinska ustavna jednakost hrvatskoga naroda s druga dva konstitutivna naroda u BiH. To bi značilo konačno stabiliziranje političkih prilika u BiH, a samim tim i oporavak zemlje u svakom pogledu te ubrzaniji put ka euroatlantskim integracijama. Drugi, duži, neizvjesniji, pogubniji i, u startu osuđen na propast, put je želja SDP da sa nekim minornim strankama, koji nemaju legitimnost predstavljanja hrvatskog naroda u BiH pokuša praviti nekakve propale eksperimente, grubo izigravajući volju preko 90 posto hrvatskog naroda u BiH. Ustraje li se na ovom pogubnom putu, nećemo imati vlasti, dobit ćemo dodatnu destabilizaciju političkih prilika i neizvjesne godine pred nama.“

Petar Milić, predsjednik Glavnog stana HSP-a

2011. morat će rezultirati poboljšanjem, sada je gore nego u Libiji

Za rasplet ove situacije moguća su dva scenarija. Ja sam spreman na oba scenarija.

Najvjerojatnije je da će se u 2011. morati nešto promijeniti što se tiče položaja hrvatskog naroda, a čiji institucionalni nedostatak svi priznaju. Držim da će se promijeniti i sadašnji ustroj Federacije BiH, koji je potpuno neučinkovit, što će također morati rezultirati poboljšanjem položaja hrvatskog naroda. Drugačije ne može rezultirati, jer je HDZ 1990 razotkrio svoj put da, kroz krinku hrvatskog zajedništva, zadrži nastalo stanje i prikrije kriminal i nadzor nad ono malo gospodarskih resursa što je ostalo. Ovakva situacija gora je nego u diktatorskim zemljama, poput, primjerice Libije. Upravo je HDZ BiH uspostavio takvu mrežu. Po meni je značajnije da se to raskrinka, jer su upravo na takav način „poklopili“ sve strukture moći. Za rasplet ove situacije moguća su dva scenarija. Prvi, da određene nekriminalne stranke, uz pomoć vanjskog čimbenika, uspostave vlast, a drugi – revolucija. Ja sam spreman na oba scenarija.

Mr. Vladimir Šoljić, predsjednik HZ HB

Vrijeme je da tri bh. naroda budu izjednačena, bez toga BiH nije samoodrživa

Smatram da je za to sazrelo vrijeme i da bi se nova vlast trebala konstituirati tako da je čine stranke iz sva tri naroda, koje su unutar svog naroda dobile većinsku podršku. Tako konstituirana vlast uz pomoć Međunarodne zajednice, u prvom redu EU, Rusije i SAD-a, mogla bi napraviti rješenja na dugi rok.

„Kad se pokušava predvidjeti budućnost BiH, mora se poći od sadašnjeg stanja, a bar dijelom i od prošlosti, najmanje od vremena kada su okupacijske sile napustile ovaj prostor. U prvoj Jugoslaviji BiH kao administrativna cjelina nije postojala. U tijeku Drugog svjetskog rata KPJ je odlučila da se BiH utemelji kao zasebna federalna jedinica, kako se to govorilo, kao „ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego kao i srpska i hrvatska i muslimanska“. Kako u BiH žive ova tri naroda, drugačije zapravo ne može ni biti. Problemi nastaju kad se postavi pitanje kako urediti odnose ova tri naroda, odnosno kako napraviti unutarnji ustroj BiH da je sva tri naroda doživljavaju kao svoju državu? Polazište za to može biti jedino ravnopravnost sva tri naroda. Jedino to može otkloniti mogućnost dominacije s jedne i separacije s druge strane. Unutarnji ustroj BiH je bilo osnovno, ali nažalost i sporno pitanje i nakon prvih demokratskih izbora i ubrzo u vrijeme raspada Jugoslavije. Upravo ovaj unutarnji ustroj bio je povod otvorenih međunacionalnih sukoba, a kasnije i rata između ova tri naroda, a dijelom i uzrok tog rata ili bar dobar izgovor za prenošenje rata iz Hrvatske u BiH.

Ovo pitanje već 20 godina stoji na „mrtvoj točci“ i ono je u osnovi razlog što BiH, ni 15 godina nakon rata, nema vlastiti Ustav, kao temeljni akt svake države. Ako se na ozbiljniji i odgovorniji način ne pristupi rješavanju ovog problema, onda će se nastaviti serija neuspješnih pregovora od tzv. travanjskog paketa, Pruda, Butmira …Zbirni rezultat naprijed navedenog, sadržan je u činjenici da BiH nije samoodrživa niti može to postati, dok se ne uredi tako da njena tri konstitutivna naroda budu ustavnopravno izjednačena. Smatram da je za to sazrelo vrijeme i da bi se nova vlast trebala konstituirati tako da je čine stranke iz sva tri naroda, koje su unutar svog naroda dobile većinsku podršku. Tako konstituirana vlast uz pomoć Međunarodne zajednice, u prvom redu EU, Rusije i SAD-a, mogla bi napraviti rješenja na dugi rok. Prema informacijama iz medija i drugih izvora u tijeku su brojne vrste manipulacija vezano za izbor izaslanika za Dom naroda F BiH kako bi se dodatno izigrala volja hrvatskih birača i u vlast, u ime Hrvata, uključili oni koji nisu dobili potporu hrvatskih birača. Sramno je od onih koji ovo rade, a jadno od onih koji su zbog osobnih interesa i taštine, spremni prihvatiti ovakve nemoralne ponude bez obzira što su svjesni da nemaju izborni legitimitet hrvatskog naroda. Vlast, koja bi bila konstituirana na sili ili prijevari vodi BiH u propast. Vjerujem da će ipak razum i odgovornost nadvladati“.

Željko Asić, izaslanik HSP-a u Domu naroda Parlamenta F BiH

Kakve šanse su za dobru 2011.? Male, ali realne!

Ma kako to grubo zvučalo, ono malo nade da baš neće sve biti po scenariju tandema „stožernog vožda“, daje matematika (račun). Može se i bez njih, i vrijedi pokušati. Preuzimamo odgovornost za sudbinu svog naroda.

„2011. će biti godina neupitnog izlaska iz krize za većinu članica EU. Tek nekoliko njih će dobiti striktne upute kako uz obilatu pomoć bogatijih prevladati aktualne teškoće, a samo će Bugarska i Rumunjska imati spe status, što drugim riječima rečeno, znači da se požurilo s njihovim ulaskom u EU. Naši najbliži susjedi redom će biti u žiži događanja, planiranih i nadziranih iz Bruxelessa, s krajnjim ciljem ispunjavanja nužnih uvjeta za njihovo primanja u punopravno članstvo u EU. BiH će pak i 2011. potrošiti, kako sada stvari stoje, stojeći u mjestu i očekujući da se dogodi nešto samo od sebe. Nakon „demokratskih izbora“ i rezultata koje su vodeće političke stranke u zemlji protumačile kao još jednu u nizu pobjeda, našli smo se u situaciji da ne možemo ne formirati vlast na svim razinama, nego usuglasiti se oko toga što bi se trebali dogovoriti. Da stvari bude još gore, ne možemo se dogovoriti tko se uopće treba dogovarati. U takvom okružju, pozicija Hrvata je krajnje deprimirajuća. Kada više nitko ne dvoji da su Hrvati u BiH politički neravnopravni, kada lideri nacionalnih stranaka druga dva naroda ističu kao neodrživ politički sustav, koji generira hrvatsku neravnopravnost, lideri hrvatskih „stožernih“ političkih stranaka imaju nešto za dodati. To je teško, ali je najvažnije da jedna jedina pozicija u cijelom političkom sustavu BiH bude pokrivena na jedan način. Naravno, radi se o čelnoj poziciji u izvršnoj vlasti na razini BiH koju može obnašati samo „pravi“ Hrvat iz „stožerne“ stranke ili BiH neće biti.

Dok o izboru člana Predsjedništva BiH, o funkcioniranju Federalne vlade, o zastupljenosti Hrvata na svim razinama vlasti, koga briga. Umjesto da Hrvati budu integrativni faktor i da posebno motivirani predvode aktivnosti oko formiranja vlasti, jer im se ukazuje prilika da isprave pogreške sustava iz kojih proizlazi njihova neravnopravnost, oni se hvataju u koštac međusobno i ugrožavaju sve oko sebe. A sebe ponajviše. Naravno da ovaj sukob unutar hrvatskog korpusa nailazi na reakcije u Banja Luci i Sarajevu, što dodatno usložnjava situaciju. Indikativno je da „vožd srpskog dela“ BiH, koji je jamac ne povratka Hrvata u Posavinu, bezrezervno podržava svog hrvatskog kolegu i  ohrabruje ga u namjeri da ne dopusti konstituiranje vlasti u F BiH i BiH, te rješavanje hrvatske pozicije kroz sve oblike i razine vlasti. I dok je banjalučki „vožd“ barem iskren i priznaje da mu do BiH nije stalo, te ju smatra nužnim zlom, teško je razumjeti zašto „stožerni hrvatski političar“ pristaje biti i dalje glavni akter destabiliziranja BiH i nerješavanja problema Hrvata. Ma kako to grubo zvučalo, ono malo nade da baš neće sve biti po scenariju tandema „stožernog vožda“, daje matematika (račun). Može se i bez njih, i vrijedi pokušati. Jer oni ništa ne nude, nego samo traže; inzistiraju – dvije čelne pozicije ili ništa. Nažalost, imaju taoce - svoj narod. Pa kakve su onda šanse da 2011. donese nešto dobro BiH i bh. Hrvatima? Male, zaista male, ali realne. A što se tiče „stožernog političara u Hrvata“, otkud mu toliko snage i hrabrosti da prkosi cijelom svijetu i da se igra sudbinom svog naroda? Je li moguće da je zaista do te mjere opterećen željom za vlašću te ne preže ni od čega? Ili je nešto drugo u pitanju? Možda strah? Strah da će, ako izgubi političku moć i ako BiH postane dovoljno funkcionalna i ako se Hrvati ugledaju na braću u matici, proći kao bivši neprikosnoveni lider susjedne nam države koji mu je očito po mnogo čemu sličan? HSP BiH učiniti će sve što je u njezinoj moći da ne dopusti realizaciju crnog scenarija, te će unatoč svim prijetnjama, medijskom linču, raznim etiketiranjima, preuzeti na sebe odgovornost za sudbinu svog naroda, tako što će prihvatiti ponudu za formiranje koalicijske vlade, prije svega na federalnoj razini, a ovisno o razvoju događaja, moguće i na državnoj.

Anketa