RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Suđenje za Trusinu otkrit će istinu

Napisano 11.04.2011. 10:51

Reagiranje Ivana ANĐELIĆA Oslobođenju

Suđenje za Trusinu otkrit će istinu

U Oslobođenju od 27. ožujka objavljen je tekst "Odbio sam biti bošnjački Sejdo Bajramović" potpisan od novinara pod inicijalima A. B. koji iznosi događaje potkraj 1992. u Konjicu prenoseći više neistina vezanih za moje ime. Radi informiranja javnosti i potpune istine i temeljem Zakona o tisku, molim da se objavi slijedeći tekst.
U tekstu novinar navodi iskaz dr. Rusmira Hadžihuseinovića po kome sam ja kao tajnik HVO-a Konjic krivotvorio njegov potpis na "Priopćenje za javnost" sa sastanka hrvatskog i muslimanskog vodstva Općine Konjic održanog 16. studenog 1992. godine, na kojem je navodno Općina Konjic pristupila Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna.

Zlokobni nemir

Pošto me ovaj akt prati još od njegovog sastavljanja do danas pun proizvoljnosti i izmišljenih insinuacija, osjećam potrebu da iznesem potpunu istinu. Također moram u cilju iznošenja istine istaći da smo dr. Hadžihuseinović i ja bili i ostali i pored ratnih strahota prijatelji. Naime, zajedno smo odrasli i išli u isti razred od prvog osnovne do završetka gimnazije, prijateljevali čitavo predratno vrijeme i u osvitu formiranja višestranačja učestvovali u stvaranju SDA i HDZ BiH, zajednički formirali prvu skupštinsku vlast i učestvovali u organizaciji otpora velikosrpskoj agresiji svaki na poziciji na kojoj se nalazio. Pošto su Hrvati općine Konjic pristupili Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna, našao sam se u ulozi tajnika i u Konjicu pored dvovlašća pokušavali sačuvati mir i izbjegavali otvorene sukobe. To je bilo teško vrijeme i ja sam kao njegov prijatelj često bio ovlašten u ime HVO-a pregovarati o mnogim problemima. Polazilo nam je za rukom izbjeći mnoge teške situacije, a obojica smo strahovali zbog ratne situacije koja je bila dirigirana iz Sarajeva i Gruda. On se nalazio u velikim teškoćama oko organizacije proizvodnje, snabdijevanja stanovništva hranom, funkcioniranja bolnice jer nije imao nikakve, ama baš nikakve pomoći iz Sarajeva zbog srpskog obruča niti je Sarajevo moglo pomoći u bilo čemu, a pogotovu oko funkcioniranja vlasti. Sva hrana, logistika, medicinska pomoć je dolazila preko Splita i Mostara. Kao tajnik sam razumio njegove teškoće i pomagao sam mu na mnogo načina i slobodno mogu reći Konjic nije oskudijevao u hrani, odjeći, odobravanjima za putovanja njegovih dužnosnika u Republiku Hrvatsku, a veliki broj civila se na početku agresije već odavno preselio u hotele i odmarališta na Jadranu. Kada sam iz dobro formatiranih izvora saznao da će biti potpisan Wance-Owenov plan po kome je Konjic ušao u provincije sa hrvatskom većinom, shvatio sam to kao olakšanje i mogući brzi kraj rata. Predložio sam mu da sastavimo jedinstvenu vlast i dalje olakšamo život građanima Konjica koja je trebala biti formirana na paritetnoj osnovi. On je to prihvatio i sazvali smo sastanak koji se održao u restoranu Radešine 16.11.1992. na kojem su nazočili predsjedništva SDA i HDZ-a BiH, bošnjački članovi Ratnog predsjedništva i predsjedništvo izvršne civilne vlasti HVO-a. Nakon rasprave sastavljeno je priopćenje za javnost čiji nacrt sam izradio zajedno sa jednim članom iz Ratnog predsjedništva Konjic koje su potpisali dr. Hadžihuseinović kao legalno izabrani predsjednik Skupštine općine i Ratnog predsjedništva i Ivan Azinović u ime HVO-a. Ovaj dokument je pročitan na Radio Konjicu i izazvao olakšanje kod svih građana. Isti sam uputio Predsjedništvu HZ-HB u Grude. On se vjerojatno čuva u arhivima u originalu. Napominjem da prva točka priopćenja glasi: "Sva rješenja oko ustrojstva jedinstvene izvršne vlasti su privremena, do konačnog uređenja države Bosne i Hercegovine".
Od toga dana počinje usložnjavanje političke i vojne situacije u Konjicu, a držim da okruženje određenih političkih i vojnih osoba oko dr. Hadžihuseinovića je ovo protumačilo kao izdajnički čin i počele su njegove muke koje traju do danas. Nedvojbeno potvrđujem da dr. Hadžihuseinović niti ja nismo imali nikakvu nakanu uvoditi muslimansko-bošnjački narod općine Konjic u politiku Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i da on uopće nije imao ni u primisli izdati politiku svoje stranke niti je ikada pomislio bilo što aktivno učiniti protiv Bosne i Hercegovine. On je čestit čovjek, izuzetan organizator i potpuno posvećen svome narodu i Bosni i Hercegovini. Nitko ga u to vrijeme nastupajućih ratnih strahota nije razumio, a rastao je neviđen otpor prema njemu kao osobi koja nije željela rat sa Hrvatima. On je bio po odluci Alije Izetbegovića smijenjen sa funkcije Ratnog predsjedništva u korist dr. Safeta Ćibe koji će biti na čelu Općine u doba kada su Hrvati Konjica doživjeli najveći egzodus u svojoj povijesti gdje će od predratnih 11.513 (26,2 posto) ostati prema procjenama nešto više od 1.500. Dr Safet Ćibo će formirati koncentracijski logor u sportskoj dvorani osnovne škole na Musali kroz koju je prošlo više od 900 civila i nešto zarobljenih vojnika i još preko 20 logora u drugim objektima u Konjicu za koje postoje potpune evidencije. Valja napomenuti da su u logoru na Musali bila 3 sina mojih sestara koji su svakodnevno dobivali proširene porcije batina i raznih drugih tortura zbog mogu učešća u HVO-u, te poslije rata im je utvrđena invalidnost od 80 posto, a nikada nisam javno progovorio o ovoj činjenici da se moji politički postupci ne bi krivo tumačili. U ovo vrijeme će se desiti jedan od najvećih zločina nad Hrvatima u prošlom ratu u Trusini. Čini se da oni koji su ga smijenili su procjenjivali da on kao čovjek, liječnik humanista iz ugledne konjičke familije neće biti pripravan izvršiti zacrtani plan progona i zatvaranja Hrvata, potpuno uništenje HVO-a kao vojne komponente i njihove izvršne
vlasti. Ta zlokobna uznemirenost je prisutna i sada kod živućih aktera iz tog doba jer
počinje suđenje skupini vojnih i političkih dužnosnika za masakr nad 18 civila i 4 zarobljena vojnika HVO-a u Trusini. Na ovom suđenju će snagom dokaza biti potpuno rekonstruirani
događaji i ukazano na aktere iz tog vremena. Preporučio bih Konjičanima da prate tijek suđenja. Uporno sam tvrdio da je hrvatsko-muslimanski rat uopće u BiH počeo u Konjicu u sklopu velike vojne akcije Armije BiH Neretva 93 o kojoj je već objavljeno nekoliko knjiga memoarske građe iz bošnjačkih izvora. Začuđujuće je da se sada, kada politička kriza
izazvana formiranjem vlasti u FBiH, ponovno reaktulira to vrijeme pa čak u čudnim okolnostima iz anonimnosti zaborava potežu ljude koji su htjeli izbjeći rat civila. U ovome ne vidim ništa dobroga. Međutim, ostaje mi nejasno zašto on ponovno inzistira na tezi da sam krivotvorio potpis kada i sam zna da je na tom sastanku bilo preko 20 osoba koje su još uvijek skoro sve žive, kada svi građani Konjica znaju da je priopćenje pročitano iz studija Radio Konjica kojeg je isključivo kontroliralo Ratno predsjedništvo kada ni tada ni poslije to javno nije demantirano.

Šuti, Ivo

Istina, vjerojatno pritisnut sumnjama i optužbama za veleizdaju 1997. godine je u intervju tjedniku Hercegovački list koji se izdavao u Mostaru izjavio isto da sam mu ja krivotvorio potpis. Nakon mjesec dana sreo sam ga u Konjicu i pitao zašto mi je to učinio. Kratko je odmahnuo i rekao "Ivo, šuti, to mi je trebalo". Opterećen njegovom sudbinom i sumnjom da je izdajnik koju nisam imao namjeru proizvesti, za koju je mogao dobiti osuđujuću presudu, pa čak i smrtnu kaznu, prešao sam preko te tvrdnje u novinama. Pošto se ta tvrdnja ponovila, odlučio sam iznijeti potpunu istinu više radi njega. U čitavom ovom poslijeratnom periodu smo se intenzivno družili koliko nam je vrijeme dozvoljavalo, a nikada nismo otvarali ovu temu. Na kraju moram istaći da sam ponosan da sam pokušao izbjeći rat u Konjicu i sve njegove strahote i gubitke od kojih se neće oporaviti desetljećima bez obzira kako će se kvalificirati i postaviti moj odnos u ratu. Uostalom, možemo, ako on to zaželi, izvršiti i grafološku ekspertizu potpisa pa ako treba i javno u bilo kojem mediju sučeliti naše navode.
Ovim je za mene ova sporna epizoda okončana i nikada se na nju neću ponovno vraćati. Mom prijatelju dr. Rusmiru Hadžihuseinoviću želim dobro zdravlje i uspješnu stručnu i ostalu karijeru, ali doba naše iskrenosti je prestalo i sumnjam da ću više ikada sa njim piti kavu na Starom pazaru, izuzev ako mi ne dokaže da je novinar inicijala A. B. to sam proizveo, u što sumnjam.

Ivan ANĐELIĆ

| Oslobođenje | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi