RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Tamo gdje je naše prezime

Napisano 27.09.2012. 15:18

Bosna Srebrena: Matica Hrvatska i Franjevci u Srebrenici

Tamo gdje je naše prezime

Odavanjem počasti žrtvama genocida u Memorijalnom centru Potočari, obilaskom obnovljene kapele na ostacima franjevačkog samostana i crkve sv. Marije, te podsjećanjem na utjecaj franjevaca u našoj, ali i europskoj kulturi, Matica hrvatske u Tuzli obilježila je 130-u godišnjicu svoga postojanja. U okviru šestog festival ogranaka Matice hrvatske u Tuzli je 20. rujna održan koncert Sevdalinka u glazbi i književnosti Hrvata u BiH. Na festival, koji je održan krajem prošlog tjedna po šesti put u Bosni i Hercegovini, okupljaju se osim članova Matice hrvatske iz Tuzle i predstavnici ogranaka iz Pečuha, Osijeka i Subotice, gdje su franjevci otišli nakon što je u 16. stoljeću iseljen samostan kod Tuzle 
 
Piše:: Duška Jurišić, Dani

Iako je po njoj franjevačka provincija nazvana Bosna Srebrena, u Srebrenici prije rata 1992.-1995. nije živjelo mnogo katolika. Mada nacionalno ne mora označavati i vjersko opredjeljenje, prema popisu iz 1991. u Srebrenici je živjelo svega 38 Hrvata. U Potočarima je sahranjen jedan od njih. Rudolf Hren je imao 35 godina. Ostao je sa svojim Srebreničanima i ubijen je u genocidu u srpnju 1995. godine.
„Mi nismo političari. Ovdje su uglavnom sveučilišni profesori. Mi se svi bavimo više duhovnom nego materijalnom sferom i jasno nam je koliko su ovakva mjesta bitna. Pitanje je časti doći ovdje, a ne priče i nekih novih spoznaja. Što čovjek uopće može spoznati ovdje gledajući ovu nevolju”, kaže predsjednica Matice hrvatske u Tuzli Marica Petrović.

Katarza

„Ako je igdje moguće pomirenje, onda je baš na ovim prostorima moguće, jer razgovarao sam s mnogim ljudima koji dolaze ovdje. Oni se čude da nakon ovako teškog rata kojeg smo imali prije 15-20 godina, da praktično nemate snažnih odmazdi, nemate snažnih zavada. Primjetno je kako mladi ljudi i dalje stupaju u mješovite brakove itd. Tako da što se tiče ljudi, moj je dojam u onoj mjeri u kojoj nisu zavedeni, u onoj mjeri u kojoj ih ne zavode ovi moderni političari, koji na tezi da ne možemo zajedno grade svoju političku karijeru, čini mi se da bi se praktično obični ljudi lako pomirili. Oni su već na svoj način i pomireni. U tom smislu mi koji nastojimo to svjedočiti u praksi, mislim da nismo dovoljno glasni. Pitanje je političke filozofije, prisutne na ovim prostorima, a koja dolazi i sa istoka i sa zapada, i unutar same Bosne. Ti političari ne nalaze pravi put da nam nešto novo ponude, pa da ostanu na vlasti, mislim da jako koriste i ovu tezu da je ovdje nemoguće pomirenje, da smo osuđeni na podjele. A pogledajte svi se opet kunu u budućnost Europe i svi kao žele u Europsku uniju, a s druge strane tu Europsku uniju ruše među nama. A ona je već ovdje u mentalitetu našeg čovjeka prisutna. Moj je dojam da nemate ekstremnih događanja među ljudima kao što se ekstremno govori”, kaže fra Petar Matanović.

On ističe kako u Bosni i Hercegovini još uvijek vlada politička filozofija makijavelizma, te da se ne biraju sredstva kako interes „jednog naroda ili države na prvom mjestu očuvati ili zaštititi”.
„Ima nekih pokušaja, ima političara koji su ovdje u Potočare dolazili i željeli su kazati da ‘dogodio se zločin’, a da pređe preko njihovih usta da je to i genocid i zločin nad zločinima, to jeste veliki problem, jer teško je ako vi jedan narod učite 20 godina ili imate takav jedan stav, sada da to promijenite. Ja sam uvijek tvrdio da je narod dobar, ali je narod i nepoučen. Ta igra između priznanja i nepriznanja je jako prisutna kod tih političara. Mislim da je tu neka zapreka. Na određeni način i razumijem ako gledam njihove ciljeve, a njihov glavni cilj je da ostanu na vlasti i svi na tome nešto grade. I oni koji krenu jače u neku promjenu, nemaju uspjeha. Trebati će nam puno vremena da krene od političara ta svijest da u vlastitom narodu prvo izazovemo pokajanje, čišćenje od svakoga zla, pa i od ovoga. Kad se dogodi katarza, onda će doći vrijeme u kojem će se reći ‘priznajemo’. To se slično kod Nijemaca dogodilo. Oni su uspjeli u svakom pogledu da svojim ljudima priznaju svoj grijeh, pa onda da govore o drugima”, kaže fra Matanović.

Vjernicima je važna naša nazočnost

Godine 1991. na ruševinama franjevačkog samostana u Srebrenici, zapaljenog 1690. godine, obnovljena je kapelica. Redovno, jednom mjesečno, fra Martin Antunović ovdje održava misu.

„Dolazim ovdje za vjernike, koji se nalaze u Srebrenici, Zvorniku i Bratuncu već sedmu godinu. Držim misu, a imam i jednu humanitarnu organizaciju koja pomaže održiv povratak. Ovim vjernicima jako je važno da ima neko ko se brine o njima, da imaju u gradu nekoga ko im može pomoći. Činimo koliko možemo. Zahvalan sam Matici hrvatskoj što je odvojila jedan dan da dovede predstavnike Matice iz Mađarske, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Franjevci su upravo iz Srebrenice pokrivali sve te krajeve. Srebrenica je značajan grad za sve franjevce. Kako je rekao naš pokojni provincijal fra Petar Anđelović, ona je za nas prezime. Bosna Srebrena je po Srebrenici dobila naziv”, kaže fra Antunović. Sveukupno na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika ima oko 60 porodica, u kojima žive katolici. Mnogi od njih su u mješovitim brakovima. Za vrijeme rata skoro svi su bili protjerani ili su izbjegli.

Godine 2009. je obilježeno 800 godina od osnivanja franjevačkog reda, podsjeća fra Antunović: „Više od 200 franjevaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine je došlo ovdje i imali smo misu. Zanimljivo je da su se tada ovdje okupila četiri provincijala, poglavara provincija. Ovdje su kroz povijest dolazila četiri vladara: kralj Tvrtko I, kralj Sigismund, Sulejman El-Fatih i njegov sin Bajazit II, tako da ima tu neke zanimljive podudarnosti.”

Ulica po Juraju Dragišiću

Svi naši sugovornici ponosno naglašavaju kako je u Srebrenici rođen Juraj Dragišić, jedan od najznačajnijih filozofa i teologa 15. i 16. stoljeća. 1514. Dragišić je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa Grgur XIII, poznatog kao Gregorijanski kalendar. Zbog radova i knjiga o proročanskim rješenjima, te slobodi ljudske volje, optužen je za herezu. U Srebrenici je rođen 1445. godine, gdje je i odrastao.
„Onda je otišao kao i mnogi drugi u tom vremenu na studije u Italiju. Tamo se zadržao. Nama je nepoznato iz kojih razloga se nije vratio. Neki autor će reći da se jednostavno nije imao kamo vratiti. Međutim koliko je nama poznato, ovdje je samostan djelovao duže vremena nego što je on uopće živio. Imao se gdje vratiti. Ali bile su druge okolnosti slično kao one u kojima se nađu mnogi veliki ljudi, kada se nađu u Americi, zadrže se zbog svoje genijalnosti, jer on je uspio da bude i čovjek, koji je u prvom redu studirao u Italiji, ali ne samo tamo nego i u Francuskoj u Sorboni. Bio je i savjetnik cara Maksimilijana u Njemačkoj. Bio je omiljen na dvoru Medičija u Veneciji”, kaže fra Matanović.

Matice hrvatske namjerava zatražiti od općinskih vlasti da jedna od ulica u Srebrenici dobije naziv po Juraju Dragišiću. Zamjenik načelnika Ćamil Duraković spreman je podržati ovu inicijativu. Stanovnicima Srebrenice kao da je usud život provoditi u izgnanstvu. Od bogatog srednjevjekovnog mjesta, gdje su Dubrovčani, ali i mnogi drugi hrlili zbog srebra, pa do sjedišta franjevačke provincije Bosne Srebrene, ostale su samo uspomene, nekropole, ostaci samostana. I Memorijalni centar Potočari. Život se tu i tamo u bolnim pukotinama viška povijesti tek nazire. I nada.


Nema komentara

Anketa

Ustavi