RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Tjerali lisicu, istjerali vuka

Napisano 21.09.2016. 18:53

Mainstream politiku bošnjačke elite i sarajevske čaršije nemoguće je opisati konciznije i tačnije negoli ovom starom poslovicom: pokazuje to i slučaj referenduma, ali i Ivana Šušnjara.

Jedan prijatelj, američki (jugo)slavista voli da kaže da ako Južni Slaveni prije dvadesetog stoljeća i nisu, uz eventualni izuzetak Njegoša, imali umjetnike pisane riječi koji bi mogli da se porede sa Shakespeareom, Danteom, Goetheom ili Tolstojem, ipak zauzvrat jesu imali neusporedive usmene genije koji su stvorili “Banović Strahinju”, “Mrak zateče po gori svatove”, “Ženidbu Maksima Crnovjevića”, “Zidanje Skadra”, “Hasanaginicu” te silne sevdalinke i narodne poslovice. A te su narodne poslovice zaista posebno čudo. Ja evo već godinama hvatam samog sebe u razmišljanju kako je mainstream politiku bošnjačke elite i sarajevske čaršije nemoguće opisati konciznije i tačnije negoli starom poslovicom “Tjerali lisicu, istjerali vuka”.

Lijepa je to poslovica već na nivou forme, skoro kao stih; savršen dvanaesterac, sa cezurom poslije šestog sloga. Opisuje situaciju u kojoj se čovjek u namjeri da se riješi “sitnog” neprijatelja nađe u situaciji da mora da se suoči sa “krupnim”. Da nije bilo odlučnosti u ideji da se obračuna sa lisicom, na vuka barem tada ne bi ni naišao. A lisica i vuk nisu ni za poređenja. Ona je opasnost samo za perad, a dohakaće joj svaki pošten pas. Vuk, međutim, udara i na mnogo krupnije životinje, a u frci može da nasrne i na ljudsku čeljad. Oni što tjeraju lisicu, a istjeraju vuka jesu pomalo baksuzi, ali im s druge strane ni pamet baš nije jača strana.

U svom prigodnom tekstu, pisanom povodom dvadesete godišnjice Dejtonskog sporazuma, Nino Raspudić priziva ovu poslovicu u kontekstu pojedinih poteza međunarodne zajednice: “Dogodilo se da se glavna politička investicija međunarodne zajednice u RS-u, rušenje ratne SDS-ove strukture i instaliranje Dodika, kao čovjeka Zapada, takvoj politici, prema onoj - tjerali lisicu, istjerali vuka, obila o glavu. Dodik se pokazao još žešćim u obrani ovlasti RS-a, a za razliku od SDS-ove ratne ekipe nije bio ucjenjiv Haagom”. Na donekle sličan način, cijela ujdurma oko referenduma uklapa se u sličan okvir. Još od presude o konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, što će reći u oba entiteta, bošnjačka politika oslanja se na pravne mehanizme u dosezanju sopstvenih ciljeva. To je, naravno, posve legitimno. Problem nastaje kad se vjera u pravne mehanizme pokuša izdvojiti iz opšteg konteksta. Uostalom, i način na koji je sprovedena presuda o konstitutivnosti pokazuje koliko su tu pravo i opšti politički kontekst nerazdvojivi.

Federacija je s jedne strane dobila Dom naroda u kome uz klubove Bošnjaka i Hrvata postoje i klubovi Srba i ostalih, dok je Republika Srpska dobila tek Vijeće naroda, kao mehanizam uz pomoć koga se u praksi mogu usporiti inicijative koje predstavnici nekog od nesrpskih naroda osjećaju kao diskriminatorne, ali se suštinski ne mogu spriječiti. U teoriji je rješenje za FBiH bolje, ali znamo li kako se pune klubovi u Domu naroda, ni tu u praksi prave zaštite nema. I takvo nesavršeno sprovođenje odluke Ustavnog suda bilo je, međutim, moguće samo u pogodnoj geopolitičkoj situaciji kakve više nema. Da je razmišljao o geopolitici, Bakir Izetbegović bi znao da priču o devetom januaru kao entitetskom prazniku ne može okončati uz pomoć Ustavnog suda, a da tjerajući lisicu, ne istjera vuka. Sada je, međutim, kasno i tek treba da se vidi kakvu će vuk tačno štetu da načini.

Na nekom malo nižem nivou, ali ne i nezanimljivom tjeranje lisice uz istjerivanje vuka palo mi je na pamet i kada me prijatelj, državljanin Češke Republike bosanskohercegovačkog porijekla, pozvao telefonom da me upita ponešto o novom bh. ambasadoru u Pragu, Ivanu Šušnjaru, jer je, eto, čuo da je ovaj kontroverzan, a guglajući je pronašao i onaj moj tekst iz Oslobođenja u kome kritikujem skupinu sarajevskih “angažovanih intelektualaca” koji su pisali američkoj ambasadi u Sarajevu s ciljem da spriječe imenovanje Šušnjara na mjesto bh. generalnog konzula u Chicagu. I ja mu kažem: “Tako ti to ide, tjerali lisicu, istjerali vuka.” Hoću reći, nije im Šušnjar bio materijal za generalnog konzula, pa su od njega instantno napravili ambasadora. To otprilike kao da na nekom fakultetu pokušaš nekoga spriječiti da magistrira, tako da mu “našteliš” odbranu doktorata. Čudili se ljudi što čovjek bez imalo diplomatskog iskustva biva konzul, pa udesili da odmah bude ambasador, i to u važnoj članici EU.

Ne ulazeći uopšte ovdje u pitanje koliku je ulogu famozno pismo igralo u Šušnjarevom nekonzulovanju, ne ulazeći čak ni u njegove diplomatske kompetencije, valja primijetiti da je bilo nečeg blesavog u ideji da će Dragan Čović odustati od svog “kadra”, naročito nakon dvostrukog mandata Željka Komšića čiji je izbor u Predsjedništvo BiH, posebno u svojoj drugoj varijanti još jedan slučaj tjeranja lisice i istjerivanje vuka. Prije toga se izbor članova Predsjedništva ni u jednoj potencijalnoj varijanti reforme ustava nije nametao kao problem, a sada Hrvati ne odustaju od ideje svoje sopstvene izborne jedinice u formi trećeg entiteta na jedan dan. I mogli bismo ovako nizati primjere danima i nedjeljama. Da nije bilo raznih tjeranja lisica, gdje bi napretku bio kraj...

Muharem Bazdulj/Oslobođenje


Nema komentara

Anketa

Ustavi