Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9775
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Tko je ovdje lud?

Tko je ovdje lud?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 21.02.2010. 16:08

Pokušajte zamisliti slijedeću scenu. Ma koliko groteskno djelovala.

Predsjednika Republike. Kako u trenucima u kojima nacija očekuje bistrinu i visinu, misao i potez vjeru u pravilnost svog odabira, govori. Govori u pero onima koji su tu odabrani da vjerno prenesu misao koju bi cijela nacija trebala slijediti. Jer odlučili smo tako. Dali smo mu svoje povjerenje. I govori tako kao predstavnik svih nas. Kao onaj čija bi misao trebala u svakom trenutku biti načelo, osnovni sadržaj oko kojega bi se mi, koji smo odlučili tako, trebali usuglasiti.

Objasni nam tako on kako bi trebali saditi koprive jer koprive daju sok koji podmazuje strojeve, i to one koje još nitko nije vidio ali koje smo dali izraditi i radi izrade kojih smo se zadužili još jedan cijeli BDP. Kad iskopamo na dubini na kojoj se šetkara samo zemlja sama, u tekućem obliku, čudesni kamen runokvarc koji je čvršći od bilo čega poznatog i kojega ćemo zamjeniti za opšiš, čudesnu tvar u usporedbi s kojom nuklearni pogon djeluje kao pogon na mokra drva i koji ne prlja zrak niti zemlju bome niti vodu, dok se kao pogonsko gorivo troši, nego koji se kad se potroši u svom osnovnom svojstvu daje sivkasti prah od kojega i blato postaje zlato.

Sve on to zna jer je sve usuglasio sa bratskim Harulanskim narodom iz susjedne galaksije, zapravo malo šireg regiona, čiji predstavnici upravo dolaze u prijateljski posjet....

U početku vjerojatno muk ali vrlo brzo bi se i taj muk povukao pred glasnim zavijajućim zvukom stanovitih vozila, predviđenih za prijevoz ljudi mimo njihove volje, sa par snažnih momaka u bijelom koji stežući u svojim čvrstim rukama naopaki odjevni predmet, imaju zadatak svoju pošiljku u što kraćem roku prevesti do određenih ustanova što su se smjestile u zapadnim dijelovima grada Zagreba.

Sutra ili možda već u predvečerje istoga dana bi muk bio zamijenjen natjecanjem raznoraznih novinarskih spadala u davanju dijagnoze planeru gospodarskog preporoda koji u ovom slučaju nije imao priliku naći svoje istomišljenike tamo gdje ih je očekivao ali bez sumnje u činjenicu da će ih naći tamo kamo ga snažni momci odvedoše.

I svi bi se tada složili u ocjeni. Kakva budalaština! Ludost! Nedostatak i mrve pameti!

Pa tko nas je to vodio? Tko je to imao ovlast zapovjedanjem oružanih snaga? Tko je to dogovarao obveze ove zemlje i nedaj bože čime li nas je mogao obvezati u svojim specifičnim trenucima? Oni smireniji bi zapakirali sve te izjave u jedan paket i odložili ga na policu rezerviranu za potpune gluposti i nedostatak pameti a koja polica u skladištu političke gluposti Republike Hrvatske ima divovske dimenzije.

Naš odlazeći predsjednik doduše nije predlagao tako radikalne gopodarske ideje niti je vršio kontakte sa bratskim nikada viđenim narodima ali je u svojih desetak godina poprilično napunio spomenutu policu toliko da se pomislilo da na njoj više nema mjesta. Ipak našlo se. Za kraj.

Kako protumačiti smisleno, ako ta riječ uopće stanuje u područjima na kojima je traži dosadašnji predsjednik, tvrdnju da u jednom području susjedne nam države, nazovimo ga tuzlanski bazen, nazvan tako ne po vodi nego po geografski kolokvijalnom nazivu, živi više pripadnika hrvatskog naroda nego na području koje takvi poput njega kolokvijalno nazivaju Hercegovinom iako je više od polovice predmetnog područja geografski raspoređeno na druge geografske regije.

Zar nikada nije išao u školu iako se diči titulom diplomiranog pravnika?

Zar nikada nije pročitao novine ili pogledao televiziju iako na plaći drži svu silu učenih savjetnika od kojih bi barem jedan morao znati nešto više o zemljopisu susjedne nam države. Prosječna hercegovačka općina a takvih ima nemalo, ima više stanovnika, pripadnika hrvatskog naroda nego što pripadnika hrvstkog naroda ima taj tuzlanski bazen.

Prostor Hercegovine, koji odlazeći predsjednik voli tako nazivati a koji se u naravi sastoji od prostora i Bosne i Hercegovine, na kojemu većinu stanovništa imaju Hrvati i na kojem području ti isti Hrvati, gotovo u plebiscitarnim brojevima, žele ostvariti svoje pravo konstitutivnosti u obliku svoje teritorijalne političke jedinice, broji otprilke 10-15 puta više stanovnika nego za predsjednika nam verbalno zanimljiv pojam, tuzlanski bazen.

I to, da se razumijemo, stanovnika pripadnika hrvatskog naroda, 10-15 puta više nego spomenuti tuzlanski bazen, za kojega poslije predsjednikove izjave imamo slobodno pravo sumnjati da bi uopće bio nađen na karti kad bi se tko vragolast i drzak našao s kartom u rukama i postavio je pred odlazećeg nam predsjednika. Ta činjenica je toliko poznata i stvarna da se prosječno umno biće, koje još i nazivamo čovjekom, subjektivno buni protiv ikakve daljnje rasprave na tu temu isto kako bi se pobunio protiv trošenja vremena na raspravu koje je boje mlijeko jer bi sve preko te izjave predstavljalo teže gubljenje vremena.

Ali dobro. Nećemo mu zamjeriti ako ne zna. Nikada doduše nije ni odavao dojam osobe koja nešto zna, pa ćemo prijeći preko suštog neznanja, ali sa ipak zebnjom u srcu pri pomisli što li je taj čovjek bio u stanju sve potpisati ili ne daj bože vojsci zapovjediti.

Kako nesreća nikada ne dolazi sama tako ni glupost nije usamljena.

Komentirajući želje hrvatskog naroda za rješenjem svoga statusa u susjednoj nam državi, odlazeći predsjednik, ovoga puta želeći ispasti oštrouman, neuspješno naravno, upozorava da se ne može sreća jednog dijela naroda graditi na nesreći drugog dijela. I kako bi ta jedinica obuhvaćala manje Hrvata sadržano u sebi nego što bi ih ostalo izvana a koji bi u tom slučaju u potpunosti nestali.

Preskočivši zemljopisne pojmove kao opće poznate brojke, s kojima odlazeći predsjednik ipak nije na "ti" ne možemo a ne uočiti još jednu neshvatljivu misao.

Dapače još goru, još opasniju jer ako odlazeći nam predsjednik već nije potkovan znanjem ni općome kulturom u što smo se svakodnevno uvjeravali zadnjih deset godina, ubio nam je i nadu, istina davno još, da ima barem ono što se zove zdravoseljačke inteligencije ili da nas nove generacije razumiju, da imalo "street smart" koji bi mu pomogao u supstituiranju očajne podatkovne bazu smještene negdje ispod obrva i čekinjast kose.

Jer, pitamo se, u čemu se sastoji korelacija, uzročno posljedična veza između stvaranja teritorijalno-političke jedinice konstitutivnog naroda na prostoru na kojemu čini većinu i propasti ostalih dijelova tog istog naroda?

Misli li odlazeći nam predsjednik, da bi time druga dva naroda time dobila legitimitet da oduzmu nacionalna i građanska prava hrvatskom narodu, na području Bosne i Hercegovine?

Misli li odlazeći predsjednik da se to tako radi pod normalno?

Da Škoti u Engleskoj ne smiju biti Škoti ili da se Flamanci u Liegeu ne mogu zaposliti u javnoj upravi?

Misli li da se Donald ili Duncan novčano kažnjavaju ako u Montrealu kažu naglas "Shit" kad uslijed nepažnje ugaze u pojam kojega je upravo izgovorio?

Nije li upravo teritorijalna jedinica jednog naroda garant sigurnosti dijela tog naroda koji obitava u nekoj drugoj jedinici?

I što bi rekao da je slučajno netko 1974 godine rekao "ne stvarajmo republike, stvorimo li republike nestat će svi pripadnici drugih naroda koji se ne nalaze na području tih republika"?

Ovo zapravo i nije priča o odlazećem predsjedniku Stipi Mesiću. O njemu je toliko puta sve rečeno. Ovo je priča o nama. svima nama. ovo je priča o novinaru koji na očiglednu glupost ne nađe volje ili snage da javno ispravi baljezgajućeg odlazećeg predsjednika.

Ovo je priča o svim onim pravnicima, učenim glavama koji su godinama slušali kako predsjednik države do srži sramoti pravnu znanost svojim neznanjem dičeći se titulom pravnika. Ovo je priča o svim onim ekonomistima, koji su šutili na godine besmislenog lupetanja čovjeka čije ekonomsko znanje stane na polovicu papira istrgnutog iz notesa i to napisanu velikim slovima. Ovo je priča o školovanim vojnicima o koji su godinama šutili na sustavno uništavanje hrvatske vojske, potezima koje bi i s godinama provedenim verglajući i držeći limenu šoljicu za sitniš, traumatizirani kapucin postavljen na čelo države, kvalitativno nadmašio.

Ovo je priča i o povjesničarima, knjiškim crvima koji su godinama šutili na idiotske navode koji se tiču povijesti a u usporedbi s kojima bi i slavni "broj jedan" iz kultnog stripa Alan Ford mogao biti akademik iz područja povijesti.
ovo je priča o svima nama, nekima koji su glasovali uslijed nečega i još više o nama koji su zbog njegove pojave izgubili volju boriti se kada je najviše trebalo.

Ostaje međutim još jedna kvaka. Zna Stipe gdje žive Hrvati. I zna dobro da se stvaranjem hrvatske teritorijalne jedinice ne bi pogoršao položaj Hrvata u drugim dijelovima BIH. A zašto onda to ne podrži?

E to je već pitanje za neku drugu analizu.

Furio GBK/HercegBosna.org