• Povratničke tegobe Hrvata (195464)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166423)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95941)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93127)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9814
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Tko je trebao na vrijeme zaustaviti i kazniti Specijalnu postrojbu za posebne zločine?!

Odred „Zulfikar“ - ratni put

Tko je trebao na vrijeme zaustaviti i kazniti Specijalnu postrojbu za posebne zločine?!

Piše: Senad Avdić, Slobodna Bosna

„Rasim Delić nije zločinac, naprotiv, on je komandant koji je spriječio zločine, spriječio osvetu onih Bošnjaka kojima su najbliži pobijeni, poklani, silovani...“, kazao je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović na obilježavanju druge godišnjice Delićeve smrti. Delić je u Haagu osuđen na tri godine zatvora zbog „nesprečavanja“ zločina.

Istog dana, istovremeno, u Trusini je obilježavana dvadeseta obljetnica ubistva dvadeset i dvoje Hrvata. Istovremeno je obilježavano dvije decenije od masakra 120 Bošnjaka u Ahmićima, ali neka mi bude dopušteno, budući da sam o tom pokolju prvi pisao istoga dana kada se desio s lica mjesta, i mnogo, mnogo puta nakon toga, da se u ovom članku njime ne moram baviti.

Na suđenju koje se odvija pred Sudom BiH pripadnicima postrojbe „Zulfikar“ optuženim za taj zločin, nekoliko svjedoka kazalo je da je pokolj nad Hrvatima naredio dozapovjednik te postrojbe Nihad Bojadžić.

Ko je, ako ćemo slijediti Izetbegovićevu logiku motiva za zločine, od Bojadžićevih najbližih, rodbine prijatelja „ubijen, zaklan, silovan“, da bi se on svetio trusinskim Hrvatima? Kada sam ga upoznao, u prvim danima 1993. na Igmanu, Bojadžić mi je kazao da je rodom iz Sandžaka, da mu je familija dobrostojeća, čini mi se da je pominjao oca koji ima lanac mesara u nekom sandžačkom gradu.

„Mogao sam ostati kod kuće, biti bogat, uživati, ali ja sam došao da pomognem Bosni i njenom narodu u odbrani“, tako mi je kazao.

Zaobići ću i masovni zločin nad Hrvatima u Trusini, i o njemu se manje-više sve zna nakon dosadašnjeg toka suđenja pripadnicima odreda „Zulfikar“. O tome je detaljno govorila Rasema Handanović Zolja, pripadnica tog odreda koja je potanko opisala likvidacije, uključujući i svoju neposrednu ulogu u njima. Svjedočio je o tim zvjerstvima i zaštićeni svjedok-insajder.

U iskazu ovog potonjeg pronađoh potresnu priču koja me dotukla. Priču u djevojci Milici Marković. Nešto sam i prije ovoga, prilično bezuspješno i načelno, pokušao saznati o tragičnoj sudbini ove djevojke.

Saznao sam da je Srpkinja rodom iz Hadžića. Da ju je rat zatekao negdje na Jadranu. Da se po svaku cijenu željela vratiti u Bosnu. Da je na autocesti na makarskoj rivijeri ustopala automobil Zulfikara Ališpage kojim se odvezla na Igman. Da je ostala u „Specijalnoj postrojbi za posebne namjene“, „Zulfikar“ i da je bila Zukina ljubavnica. Pa da je promijenila ime i zvala se Elma Omerović. Da je poginula tokom rata.

Ono što nisam znao je da je Milica-Elma ubijena, odnosno zaklana, po nalogu Nihada Bojadžića, što su u Sudu BiH nezavisno jedno od drugog potvrdili i zaštićeni svjedok i Rasema Handanović Zolja.

Kakav zločin, kakav strašan, podmukao, kukavički, zvjerski zločin! Od koga je Bojadžić branio ljubavnicu svoga komandanta, koga je osvećivao kada je naredio da se Milica-Elma zakolje?! Kako je na taj zločin reagirao njegov komandant i ljubavnik nesretne djevojke Zulfikar Ališpago? Ako je već, po Izetbegovićevim objašnjenjima, osveta bila motiv za „bošnjačke zločine, zar ne bi bilo viteški da se, na bilo koji način, Ališpago osveti ubici svoje ljubavnice?

Ima tu još jedna jeziva, krvava storija: kako je po istom zločinačkom scenariju likvidiran još jedan „nepravovjerni“ pripadnik ove postrojbe Ivica Čavlović Ivek. I o tome se svjedočilo ovih dana pred Sudom BiH.

Postoji mnogo indicija da je u istom zločinačkom tornadu na Igmanu život izgubio mladić koji se prezivao Hošić, sin proslavljenog fudbalera Idriza Hošića, Prijedorčanina koji je slavu stekao u beogradskom Partizanu, bio i reprezentativac Jugoslavije, karijeru nastavio u Njemačkoj.

Mladić je napustio studije, došao iz Njemačke na Igman da se bori i tu biva likvidiran, vjeruje se od istih počinilaca kojima se sudi na Sudu BiH za zločin u Trusini.

Nije bogzna kakva cvjećka bio Samir Kafedžić Kruško, „Jukin vuk“ sa Alipašinog Polja, daleko od toga, ali kakav bio da bio, nije zaslužio da ga se ustrijeli ko pseto, metkom u sljepoočnicu, na Igmanu u prvim mjesecima 1993. godine.  I u tom slučaju su „pravdu“ u svoje ruke preuzeli pripadnici „Specijalnog odreda za posebne namjene“, a, pričalo se, da je taj poslić obavio Bojadžić, lično i personalno.

Priznajem da za mnoge od ovih zločina prije ovoga suđenja nisam znao. Ali neko je morao znati. Specijalna postrojba za posebne namjene „Zulfikar“ nije bila izvan sistema rukovođenja i komandovanja Armije BiH. Bila je unutar njega. Nisu to bili odmetnuti, bijesni  „psi rata“, nego legalna postrojba u „jedino legalnoj vojsci - Armiji BiH“. Za to postoje mnogi materijalni dokazi, dokumenti, presretnuti razgovori od kojih su mnogi već predočeni na Sudu Bosne i Hercegovine.

Svjedočili su u predmetu Trusina, pred Sudom BiH najodgovorniji ljudi Armije BiH, bezbjednjaci, moralisti, general Fikret Muslimović, koji je morao biti o svemu informiran. Muslimović se „vadio“ kako je postrojbom „Zulfikar“ zapovijedao osobno general Sefer Halilović, a činjenicu da on kao načelnik bezbjednosti ništa nije znao o zločinima objasnio ovako: „Godinama se šutjelo jer se sprečavalo da informacije o tome odu iz 'zone odgovornosti', jer da se pustilo da sve bude spontano, one bi sigurno procurile u javnost“. O čemu general Muslimović govori, o kakvoj javnosti, pa nije riječ o skandalu nekakve estradne zvijezde, pa da informacije „procure u javnost“! Te je informacije o zločinima trebala prikupiti služba na čijem je čelu on bio tokom cijelog rata, a možda je još uvijek! Pa ih proslijediti tužiteljstvu na daljnje procesuiranje.  

Sefer Halilović, kojem je „Zulfikar“ svakodnevno referisao o „borbenim aktivnostima“, također ništa nije znao o zločinima, pa stoga nije ništa poduzeo da se zaustavi višegodišnji,  kontinurani, dakle, krvavi pir razularene bande zločinaca „za posebne namjene“. Bivši načelnik SDB-a Sarajeva Munir Alibabić na Sudu BiH podastro je zavidnu količinu presretnutih razgovora Halilovića i Ališpage iz kojih je lasno iščitati postojanje lanca subordinacije.  

Ne zna vjerovatno ni Bakir Izetbegović da je u prvim mjesecima 1994. Zulfikar Ališpago iz Bosne i Hercegovine izašao u avionu u pratnji njegovog oca Alije. Kako bi on to mogao znati? Niko o ratnoj prošlosti Nihada Bojadžića ništa nije znao kada ga je predložio na visoku dužnost u Zajedničkoj komandi oružanih snaga Bosne i Hercegovine, gdje je sretno i bezbrižno, baš onako brigadirski, djelovao  i na visokoj nozi živio sve dok nije uhapšen!

Mogu me svi oni ubjeđivati, dok se ne useru, da ništa znali, nikad čuli za strašne zločine Specijalne postrojbe za posebne zločine... Nemoguće, nemoguće!