• Povratničke tegobe Hrvata (190514)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165889)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95502)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92631)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9789
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

U očekivanju Sorensena ili čekajući Godota

Piše: Zdenko Antunović

Svi se rado sjećamo svoje prve učiteljice kao strpljive, odgovorne i dobre osobe koja se pored obveznog nastavnog gradiva uvijek trudila naučiti nas i o mnogim stvarima s kojima ćemo se poslije uglavnom sretnog i bezbrižnog djetinjstva susresti u životu.

Kada bi nas naša dobra učiteljica poslije dugoga ljetnog odmora okupila u novom razredu mi bismo onako maleni sami sebi izgledali nekako odrasliji i veći, ako ni zbog čega drugoga, onda radi toga što su dečki bili ošišani na kratke «đačke» frizure, a djevojčice sve od reda u novim haljinicama i mašnama u kosi, nerijetko u istom desenu tkanine ljetne haljine. Bilo je primjetno i poneko razbijeno koljeno i ostale povrede nastale na ljetovanju najčešće provedenim na lokalnoj rijeci ili jezeru, jer samo su rijetki išli na more i dolazili bez bijeloga ruba na od sunca potamnjeloj puti glave ispod na kratko ošišane kose.

Tada bi, već prvih sati nove školske godine, obvezna zadaća bila uraditi pismeni uradak: «Kako sam proveo ljeto?» a u višim razredima uradak iz odabrane školske lektire. Sve što se poslije toga događalo je bilo u očekivanju konca ove, sada već nove školske godine i početka sljedećeg ljeta.

I na koncu ovoga ljeta, poslije ljetovanja, najčešće provedenim na lokalnoj rijeci ili jezeru, jer samo su rijetki išli na more, polako se okupljaju domaći i međunarodni politički predstavnici u očekivanju novoga šefa izaslanstva Europske unije za Bosnu i Hercegovinu.

Danski diplomat Peter Sorensen, gotovo bez velikih medijskih najava, formalno je početkom kolovoza u Bruxellesu imenovan i za specijalnog predstavnika EU (EUSR) za BiH, čime je ta dužnost odvojena od pozicije Visokog predstavnika, a Sorensen će tu dužnost preuzeti od visokog predstavnika Valentina Inzka već od 1. rujna 2011. godine kada se očekuje da i dođe u glavni grad BiH.

Sorensen je imenovan na mandat od četiri godine na prijedlog barunice Catherine Ashton, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost, kojoj će on biti direktno podređen.

Odluka kojom se Sorensen imenuje, detaljno precizira široke ovlasti i obveze tijekom njegova mandata i uključuje Sorensenovu obvezu da, između ostalog, vrši monitoring djelovanja vlasti, surađuje s političkim strankama i sukladno s procesom europskih integracija pomaže i procesu ustavnih promjena.

Kao i svaka dobra učiteljica s početka priče Catherine Margaret Ashton, barunica od Uphollanda mogla bi za domaću zadaću na početku mandata kako Peteru Sorensenu tako i predstavnicima i pripadnicima naroda postaviti zadaću: «Kako sam proveo ljeto čekajući provedbu izbornih rezultata?» ili opis jednoga od dijela iz obvezne školske lektire.

U očekivanju Sorensena ovoga ljeta ponovno sam pročitao dramu Samuela Becketta U očekivanju Godota. Beckettova drama je u stvari tragikomedija u dva čina u kojoj se cijela radnja vrti oko čekanja jedne osobe - Godota. Glavni likovi Vladimir i Estragon cijelo vrijeme čekaju Godota u nadi da će im njegov dolazak donijeti svijetlo u život. No Godot nije došao i Vladimir i Estragon govore da će dolaziti na to mjesto sve dok on ne dođe. Godot svaki put šalje Dječaka koji radi za Godota. Svaki dan on bi došao kod Vladimira i informirao ga da će Godot doći idući dan. Tako se njihovo beskrajno čekanje Godota nastavlja. Na kraju djela mi ne saznajemo ništa osim toga da će se oni vratiti.

Misteriozni Godot vuče se kroz cijelo djelo, a o njemu ne saznajemo baš ništa osim da ima bijelu bradu. Važne činjenice kao tko je on, kako izgleda i zašto ga Vladimir i Estragon čekaju i kako im on može pomoći ne saznajemo. Čak ni sam Beckett nije odao tajnu misterioznog gospodina Godota.

Misteriozni dolazak Sorensena je za razliku od čekanja Godota izvjestan, čak znamo i tko je i kako izgleda, ali važne činjenice načina suradnje s predstavnicima političkih stranaka i pomaganje u procesu ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini, a koje u smislu institucionalne ravnopravnosti Hrvati beskrajno čekaju, vjerujem neće završiti samo u zadaćnici na početku nove političke jeseni u Bosni i Hercegovini na temu : «Kako smo proveli još jedno ljeto u institucionalnoj neravnopravnosti?»

Vjerujem da je Catherine Margaret Ashton, kao i svaka dobra učiteljica, strpljiva, odgovorna i dobra osoba koja će jednako pomoći svima, a i hrvatskom narodu i Bosni i Hercegovini da s dolaskom Sorensena konačno dočeka i Godota u nadi da će donijeti svjetlo u život, a hrvatski narod prestati uvijek iznova čekati ustavne promjene i jednakopravnu poziciju s druga dva konstitutivna naroda i ostalim, građanima Bosne i Hercegovine.
Ili će kao u Bekettovoj drami Dječak otići, a Vladimir i Estragon se i sutra vratiti na isto mjesto.

Vitez.Info