Udbaška ubojstva nemaju zastaru

Piše: Zvonimir Despot

Idući tjedan predsjednik Ivo Josipović putuje u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih uboj­stava hrvatskih emigranata koja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih više od 20. Njemačka državna tijela ta ubojstva već ne­koliko godina ponovno istražuju, Krunoslav Prates zbog ubojstva Stjepana Đurekovića osuđen je na doživotni zatvor, istrage se ši­re, broj osumnjičenika raste, najavljuju se nove optužnice, a uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju i bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustać, koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost u neka dru­ga politički motivirana ubojstva.

Hrvatska se dosad oglušivala na sve zahtje­ve njemačkog pravosuđa, a novi zamah ci­jeloj priči dao je njemački tjednik "Der Spiegel" pisanjem o tome. Cijelu stvar podgrijao je i bivši emigrant Gojko Bošnjak koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici Davor i Zlatko Prtenjača, braća podrijetlom Hrvati, prije mjesec dana uputili su pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maiziereu u kojem traže da se Titu posmrtno oduzme najviše njemačko odličje "Izvanredni savezni križ" koje mu je 1974. godine prilikom posjeta SR Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato što je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti iz­davao naredbe za Udbina ubojstva.

Državni terorizam

Davor Prtenjača naglašava kako njemačka državna tijela neće dopustiti da ubojstva koja je na njezinu teritoriju počinila stra­na država, Jugoslavija, ostanu nekažnjena, osobito zato što su ta ubojstva bila napad na suverenitet SR Njemačke i kao takva bila su čin državnog terorizma. Kako će se Nje­mačka ponašati?

- Njemačka je već stekla iskustvo u pitanju državnog terorizma neke strane zemlje. Primjer je za to ponašanje Njemačke prema Iranu nakon "procesa Mykonos", kada je do­kazano da su iranske tajne službe u Njemač­koj ubijale "neprijatelje" režima iz Teherana samo zato što su ti ljudi imali različito mi­šljenje o iranskoj politici. U toj presudi sud jasno govori o državnom terorizmu Irana na tlu Njemačke, koja je odgovorila povla­čenjem svoje ekonomske pomoći Iranu te političkim pritiskom na vladu. Iran je tako izgubio jednog od svojih najvažnijih gospo­darskih i političkih partnera. Slično tome moglo bi se dogoditi u odnosu na državni terorizam bivše Jugoslavije. Jer hrvatska državna tijela nisu surađivala s njemačkim državnim tijelima, nego su čak i opstruirala cijeli postupak protiv Pratesa u Munchenu. Hrvatska želi u EU, a istodobno misli izigra­vati Njemačku u slučaju ovih ubojstava te otvoreno štiti ubojice nevinih ljudi - upozo­rava D. Prtenjača.

Njegov brat Zlatko napominje da će nje­mački glavni državni odvjetnik sigurno po­dići nove optužnice te će i dalje inzistirati na izručenju tih osoba. Imena novih optuže­nika nije nam mogao otkriti, ali je rekao da će ona u Hrvatskoj izazvati politički potres. On također argumentira da za ta ubojstva u Hrvatskoj nije nastupila zastara, kako se to može u nas čuti kao izgovor za nečinjenje.

- U Kaznenom zakonu RH za ubojstvo i pi­tanje zastare piše: "Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva RH ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to (dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom." Đureković je ubijen 28. srpnja 1983., a presuda protiv Pratesa donesena je u ljeti 2008. godine. Sud u Munchenu zatražio je od RH pružanje pravne pomoći već tijekom istrage koja se vodila godinama prije presude. U tom trenutku hrvatsko Državno odvjetništvo moglo je početi istragu da je postojala politička vo­lja. U Njemačkoj nadležni državni odvjet­nik u takvom slučaju vodi istragu koja bi prekinula moguću zastaru. Istu mogućnost prekida imalo je Državno odvjetništvo RH u skladu sa stavkom 3. članka 20. Kazne­nog zakona. Povreda ove zakonske obveze hrvatskog državnog odvjetnika tek će se trebati razjasniti. U demokracijama držav­ni odvjetnik učinit će sve što je u njegovoj pravnoj moći da nakon primitka dokaza za sumnju ubojstva prekine bilo koju moguću zastaru time da pokrene istragu. Njemački državni odvjetnici sigurno su preko svoga ministarstva pravosuđa nezadovoljstvo ponašanjem hrvatskog državnog odvjetni­ka prenijeli i tijelima EU. Već je to dokaz da hrvatske vlasti i temelji EU nemaju ni­šta zajedničko, a posebno se ovdje može naći dokaz kako je hrvatsko pravosuđe u potpunosti podložno političkoj kontroli određenih krugova - uvjerava Z. Prtenjača i nastavlja:

- Važno je ipak napomenuti da postoje ubojstva za koja se Perkoviću i drugima mo­že suditi još i u Hrvatskoj, poput ubojstva Ante Đapića 29. lipnja 1989. u Nurnbergu. Počinitelji su, prema dosadašnjim spozna­jama, isti kao i kod Đurekovićeva ubojstva. U skladu s Kaznenim zakonom koji kaže da se "zastara prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo" (čla­nak 20., stavak 4. Kaznenog zakona), jasno je da zastare ne može biti. No to znači da ubojstvo Đurekovića u Hrvatskoj još nije zastarjelo, budući da su Perković i ostali ubili Antu Đapića u Niimbergu 1989., "jer nakon svakog prekida zastara počinje po­novno teći" (članak 20., stavak 5. Kazne­nog zakona). U pravnom smislu trebalo bi zaključiti kako zastara za Đurekovićevo ubojstvo počinje najranije 1989., tako da danas u Hrvatskoj još nema pravne, nego samo političke zastare. Valjda zakonoda­vac u Hrvatskoj nije bio svjestan što znači "prekid zastare" kada je taj dio zakona ko­pirao od Nijemaca. Prema jednom drugom članku Kaznenog zakona RH, rok zastare za sva ubojstva počinje još kasnije: "Zasta­ra ne teče za vrijeme za koje se prema za­konu kazneni postupak ne može pokrenuti ili ne može nastaviti" (članak 20., stavak 2. Kaznenog zakona). Ovu odredbu treba tumačiti na način da progon ili suđenje Perkoviću i drugima nije bilo moguće ta­ko dugo dok je postojala bivša Jugoslavija. Zastara počinje nakon što je uspostavljena hrvatska država. Zaključak je jasan: nema zastare ni zajedno ubojstvo Hrvata u Nje­mačkoj i drugim zemljama, tako da se Per­koviču i ostalima u pravnom smislu može slobodno suditi i u Hrvatskoj - obrazlaže Z. Prtenjača.

Bajić pod pritiskom

Davor Prtenjača smatra kako bi hrvatsko Državno odvjetništvo trebalo početi istragu protiv Perkovića i ostalih ako ne misli dalje "šokirati" svoje europske prijatelje. No očito je, tvrdi, da hrvatski državni odvjetnik neće pokrenuti istragu zbog pritiska iz krugova hrvatske političke elite.

- To je s jedne strane znak da on tolerira ubojstva nevinih ljudi, a s druge dokaz da je apsolutno pod političkim pritiscima i kon­trolom određenih krugova u Hrvatskoj, što je za buduću zemlju članicu EU neprihvat­ljivo. Druga mogućnost bila bi da Hrvatska izruči Perkovića i ostale Njemačkoj, u kojoj zastare za ubojstva nema. Za to bi bilo po­trebno da Hrvatski sabor donese zakon da se ubojice povezane s političkim ubojstvima mogu izručiti zemljama Europske unije. Sa­ma činjenica da nitko u Saboru o tome jasno i javno ne govori pokazuje koliko je teško iskorijeniti komunistički rak iz društva i politike, ali i koliko straha sabornici imaju od javnog zahtjeva za izručenje Perkovića i društva - drži D. Prtenjača. Zaključno, Udbinim ubojicama i nalogodav­cima Njemačka je postala noćna mora.

Dvije nagrade za privođenje

Njemačko državno odvjetništvo ponu­dilo je inače 5000 eura kao nagradu za uhićenje i privođenje Perkovića i ostalih u Njemačku. Odnosno, bilo bi dovoljno da se Perković nađe preko granice u Sloveniji, pa bi ga tamošnja policija od­mah izručila Njemačkoj. Odvjetnici Pr-tenjače, međutim, otkrili su nam kako njihov ured upravlja fondom od 20.000 eura koji je osnovan na temelju donacija iseljenih Hrvata u Njemačkoj, te da on i dalje raste. Za isplatu tog novca vrijede ista pravila kao i za državnu nagradu. To znači, tko omogući privođenje Per­kovića i ostalih u Njemačku dobit će 20.000 eura!

Tjednik Obzor

Anketa