RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Umire li srednjobosanska župa Brajkovići?

Napisano 12.04.2011. 10:06

Župa Brajkovići je prije proteklog rata imala 5.600 župljana, danas ih tu živi svega 470

Samo je dvoje djece kršteno

Umire li srednjobosanska župa Brajkovići, prije proteklog rata s 5.600 župljana, uz vitešku i busovačku, najveća na ovom području? No, rat je u ovoj župi, kao uostalom i u drugim travničkim, novotravničkim i susjednim zeničkim župama, ostavio pravu pustoš. Jer, u samo dva-tri dana početkom lipnja 1993. godine u naletu daleko nadmoćnijih i brojnijih snaga Armije BiH svi župljani su prognani, deseci njih su ubijeni, a njihova imanja opljačkana ili uništena.

Proces povratka

Nakon rata, 1996./97. godine počeo je proces povratka prognanih, sporo i s brojnim poteškoćama i preprekama, no ipak na kraju 2002. godine, prema crkvenom popisu, u župi su živjele 192 povratničke obitelji s ukupno 753 člana. I tada se s određenom dozom optimizma gledalo na budućnost ove župe, činilo se i opravdano. Međutim, od 2002. godine povratak je usporen, broj župljana se nije mijenjao godinu - dvije, a onda se počeo polako smanjivati, pa sada, kako nam kaže župnik fra Pero Oršolić, po crkvenom popisu za 2010. godinu, u župi je 470 Hrvata katolika, što je skoro 300 osoba manje nego 2002. godine, ili 8 - 9 posto predratnog broja.

Trenutno je u ovoj župi 15 učenika u tri razreda mjesne osnovne škole i 25 učenika u višim razredima u Novoj Biloj i u KŠC-u "Petar Barbarić" u Travniku, 15 srednjoškolaca i osmero studenata. A ilustracije radi, reći ćemo da su, prema podacima iz brošure "Župa Brajkovići", autora Ladislava Fišića, u školskoj godini 1981./82. u brajkovićkoj župi bila 1.023 osnovca i 350 srednjoškolaca. Usporedba je bolna i iznad svega zabrinjavajuća, opominjuća...!

,,U proteklih pet godina povratka i nije bilo, a razlozi bi se mogli tražiti u nestabilnoj političkoj situaciji, nemogućnosti zapošljavanja, u lošoj infrastrukturi, nedostatku potpore u obnovi (donacije), a tu je i upitan socijalni status, zdravstveno osiguranje, obrazovanje..., ali i u, bar kod mladih, nedostatku i neizgrađenosti ljubavi i osjećaja za zavičaj, nedostatku spremnosti na žrtvu za bolje sutra za sebe i svoju obitelj na rodnoj grudi", kaže fra Pero. A u takvoj situaciji kada povratka nema, kada su u prošloj godini 23 župljanina umrla, samo dvoje djece kršteno (još 7 djece je kršteno, ali njihove obitelji ne žive u župi Brajkovići), kada su bila samo 4 vjenčanja..., onda i nije teško zaključiti da je situacija više nego alarmantna. Istina, zna se vrlo često reći da i kroz medije treba više i češće „sijati" optimizam. I to je istina, ali taj optimizam ipak bi morao imati pokriće, a takvog pokrića, barem za sada, unatoč velikom angažmanu župnika Pere Oršolića i prethodnika mu fra Ive Brezovića, za optimizam u gledanju budućnosti župe Brajkovići, zaista nema. Jer, ovoj župi treba pomoć, brza i učinkovita, u protivnom će upit s početka ove priče - „Umire li župa Brajkovići" - dobiti potvrdan odgovor.

Bogata povijest

A ova župa i ovaj kraj, kao malo koji u Bosni, ima dugu i bogatu katoličku i hrvatsku povijest. Župa je osnovana 1879. godine odvajanjem od župe Guča Gora. Crkva je izgrađena 1897. godine, posvećena je svetim Petru i Pavlu, a prvi župnik je bio Ivo Đabić Marušić. Međutim, život na ovom području, između Travnika (zapad), Zenice (istok) i Lašvanske doline (jug) seže u daleko mlađe kameno doba, brojni su tragovi iz rimske vladavine, a katolička groblja Vinišće, Bogduša..., prema nekim tvrdnjama, podacima i zapisima, među najstarijim su u Bosni, a i sada su aktivna. U njima se ističu još uvijek dobro očuvani nadgrobni spomenici - stećci podignuti plemićkim obiteljima, recimo, Plavičića (groblje Bogduša) i grob Mihovila Grahovčića (groblje Vinišće), praoca sela Grahovčići u župi Brajkovići. Na spomeniku, jedinom iz tog vremena, i zato poznatom i znamenitom, izričito je spomenuta pripadnost pokojnika ,,viri rimskoj". Način pisanja (bosančicom), kako u brošuri „Župa Brajkovići" kaže poznati i cijenjeni autor fra Ladislav Fišić, upozorava da je spomenik podignut u 17. stoljeću.

■ U proteklom ratu poginulo je 127 župljana ove župe

U proteklom ratu poginulo je i svirepo ubijeno 127 župljana Brajkovića, među kojima je bilo i ranjenika, žena i staraca. Njima u spomen na prijevoju Ovnak izgrađeno je spomen-obilježje, rad akademskog kipara Zdenka Jurišića iz Novog Travnika. Pripadnici Armije BiH oštetili su i devastirali župnu crkvu i župnu kuću u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo jedne njihove postrojbe. Župna kuća je opljačkana, a ozbiljno je oštećena i vrijedna slika svetih Petra i Pavla, autora Gabrijela Jurkića.

■ Župnik fra Pero Oršolić za svoje župljane je bez mana

Župnik fra Pero Oršolić rodom je iz Bosanske Posavine, iz župe Tolisa. U Brajkovićima je već šest godina, a borac je bez mane kako kažu župljani. U župi je poduzeo niz aktivnosti, pa je tako obnova crkve u zavidnoj fazi. Međutim, dugovi izvođačima poslova su golemi, novca niotkud, pa se njegovi „nijemi pogledi" sve češće okreću k Lašvanskoj dolini, viteškim gospodarstvenicima - ima ih s podrijetlom i iz župe Brajkovići – koji znaju i hoće u ovakvim situacijama priskočiti u pomoć.
Fra Pero se bavi glazbom, osnovao je župni bend, organizira veliki malonogometni turnir u povodu blagdana svetih Petra i Pavla, koji su zaštitnici župe, a vrstan je slikar pa je tako bio sudionik više skupnih i samostalnih izložbi, a prošle godine, za 25. godišnjicu misništva u Domaljevcu je organizirao vrlo uspješnu retrospektivnu izložbu svojih likovnih radova.

| VL | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi