RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Urednik Poskoka Ivan Šušnjar: Poznatiji kao kolumnist Nikola Zirdum - III. dio

Napisano 04.08.2010. 14:52
Poskok

III. DIO: Komšić krši osnovne postulate socijaldemokracije, on je čovjek bivšeg sistema i s demokracijom nema ništa....

Pred Vama je, na naše zadovoljstvo i treći dio ovog maratonskog intervjua s kolumnistom portala Poskok Nikolom Zirdumom.

O pozadinskim igrama oko izbora zajedničkog kandidata za hrvatskog člana predsjedništva i o tome tko je doista trebao biti zajednički kandididat, o fenomenu bosanskih daidža i oportunim pozicijama lažnih patriota koje zastupaju, o lažnoj socijaldemokraciji Željka Komšića i praksi preglasavanja Hrvata, o nedoraslosti hrvatskih lidera u vremenu koje je pred njima i o tome što od njih čine federalni mediji, o neumitnom zbližavanju Srba i Hrvata u BiH kao buduće političke većine te o srbofoboji kao dijelu dnevnopolitičkog folklora koju širi službeno Sarajevo preko podobnih Hrvata, pročitajte u završnom dijelu ovog trodijelnog intervjua...

Razgovarao Crovata

Posavski-obzor: Kakav je vaš stav na sve češće protuhrvatsko soliranje pojedinih franjevaca ili tzv. daidžanaca, koji se politički odredjuju suprotno stavovima kardinala Puljića i zašto Crkva ne reagira makar priopćenjem u kojem bi obznanili da se ne slažu sa daidžanskim stavovima?

Apsolutno nemam ništa protiv bilo čijeg soliranja bilo kojeg pojedinca iz bilo kojeg klerikalnog reda van svoje redovničke službe pa tako načelno nemam ništa protiv javnih istupa tzv. bosanskih daidža sve dok to čine u svoje osobno ime. Kao društveno osviještena bića oni su čak i pozvani na to. Problem je kada to svećenstvo čini na oltaru. Oltar ne smije postati politička govornica. Iako je, na žalost, bio nebrojeno puta. To čak i sama Crkva zabranjuje.

U odnose daiža i kardinala Puljića ne pada mi na pamet ulaziti. Kao što ne želim da se Crkva, kao institucija, petlja u svakodnevna svjetovna pitanja isto tako smatram da nije u redu nama laicima docirati Crkvi o njenim unutarnjim odnosima.

I svećenici, ma kojoj god ideologiji bili naklonjeni, su ljudi od krvi i od mesa i jednako kao i drugi imaju potrebu u javnom prostoru reagirati po svim mogućim temama iznoseći stavove za koje smatraju da su ispravni. Ja, a niti tko drugi nema pravo na poziciju prosuđivača apsolutne istine niti si smijem dozvoliti takav luksuz da drugome određujem je li njegov stav dopušten ili nije, ili koliki je taj netko dobar Hrvat ili nije. Isto kao što niti oni ne bi smjeli to činiti drugima. Sve što pišu i rade je njihovo pravo i rasprava o tome je bespredmetna.

Medjutim svaki takav istup iz klerikalnog u profano okruženje za sobom nosi i pravo bilo kog pojedinca, udruge ili grupe da tom svećeniku ili daidži uputi odgovor na svjetovnoj, vancrkvenoj razini. Crkva nema apsolutno ništa s tim i odgovor koji svećenik dobije na toj razini treba shvatiti kao javnu polemiku u svjetovnom okruženju.

Pravo Crkve je da svojim članovima zadaje nekakve kodekse ponašanja ali mislim da im ne smije zabranjivati pravo na iznošenje vlastita mišljenja. Bez obzira koliko se ja ne slagao sa daidžanskim načinom razmišljanja, a ne slažem se niti promila, vazda ću braniti njihovo pravo da vlastito mišljenje iznose. To je osnova demokracije i liberalnog načina razmišljanja. Inače bih bio totalni licemjer.

Posavski-obzor: Mislite li da takav odobravajući stav imaju oni o vama?

Sumnjam. U Svijetlu Riječi mi smo već nazivani portalom zmijskog imena. Čak i sotonskim. Jako burno reagiraju otkada su se na sceni pojavili i drugi tumači položaja Hrvata u BIH osim njih koje su mediji zamijetili.

Oni su valjda mislili da je tumačenje položaja Hrvata u BiH njihovo ekskluzivno pravo koje im po ukazu neke nove suvremene baščaršijske Ahdname pripada. Ali ne pripada. Jer nema više sultana koji bi im dao to pravo.

Posebno ih, kako vidim po reakcijama, pogađaju istupi prof. Lučića i Raspudića. Konkretno zadnji Lučićev tekst u Statusu u kojem raskrinkava ulogu udruge “Dobri pastir” kroz povijest. Lovrenovićeva reakcija na njega nešto je najžustrije što sam do sada od Lovrenovića pročitao. Ivan je inače pisac mirnog i staloženog pera a ovdje se poprilično strastveno obrušio na Lučića. Stilom koji graniči s krajnjim šovinizmom. Svakako preporučam pročitati taj Lučićev tekst u “Statusu” kao i Lovrenovićevu reakciju. Vjerujem da će i nastavak polemike biti zanimljiv. Poslije tih rasprava fenomen daidžanstva bit će vam jasniji.

Daidže neistomišljenike ne pokušavaju razuvjeriti kontrargumentima nego degradacijama i prizemnim etiketiranjem. Ne zanima ih što je napisano nego tko je napisao. I pri tome se služe najmizernijim generalizacijama i imputacijama kakve se ne pamte još od komunizma, pa čak i širenjem otvorenog rasizma prema Hercegovini. A sve u cilju jačanja što većeg animoziteta između Posavaca i Hercegovaca a u krajnjoj liniji i Hrvata Srednje Bosne.

Ako npr. iziđeš s najnormalnijom građanskom inicijativom, na koju kao građanin imaš pravo, koja je potpuno demokratska i potpuno legitimna te kažeš da si za jedinstvenog hrvatskog kandidata za člana predsjedništva oni ti kao krvopije skaču za vrat te isti tren napakuju Dretelj, Gabelu, Tuđmana, Šuška.

Usput te kao kakve babe tračare otračaju da živiš u hladovini i da si član fantomske udruge. Čak ti oduzimaju pravo na stav i mišljenje ako ne živiš u Sarajevu. Zaboravljaju da je prošlo vrijeme kada je uska grupa partijskih članova određivala kad tko i u kojim uvjetima ima pravo na iznošenje javnog stava.

Problem je što to sve, na jedan perfidan način čine ogrnuti svećeničkim haljama i sakriveni iza institucija Crkve sramoteći i zloporabeći časnu instituciju koju predstavljaju. S takvima treba drito i u glavu i bez imalo respekta prema lažnim habetima kojima mimikrijski mašu. To je najefektniji “egzorcizam” za njih.

Posavski-obzor: Interesantno, Pravoslavna crkva i njeni svećenici, uopće se politički ne eksponiraju u BiH za razliku npr. od IZ i daidža?!

To je posve logično. Srbi imaju autokefalnu srpsku pravoslavnu Crkvu. Srpska pravoslavna crkva i njeno djelovanje oduvijek su od pojave Svetog Save i njegovog "ustoličenja" kao vrhovnog srpskog sveca bili promotori srpskih nacionalnih ideja i njihov integrativni faktor.

Srpski patrijarsi nisu nikada ni morali biti korektivi ili kritičari srpske politike. Oni su njeni suštinski ideolozi i pomoćna poluga u ostvarivanju srpskih nacionalnih ciljeva. U jednom od svojih povijesnih ogleda Ivo Pilar ali i recentni Noel Malcolm govore o tome kako se srpska država konstantno širi od kada su Srbi “dobili” Svetog Savu.

Širenjem pravoslavlja širila se paralelno i ideja srpske nacije. Iako se Antisrbi vesele vicu o Srbiji kao Nokiji koja postaje sve manja, stvarnost je zapravo potpuno suprotna. Srbi u povijesti nikada nisu imali veću državu. Mislim na stvarnu kontrolu teritorija. Pustimo povijesne hegemonije i osvajanja u kojima su kao manjina držali tuđa područja. Koliko znam jedanput su ušli čak i na sjever Grčke. Povijesno gledano Srbi nikada nisu sa srpskim življem kontrolirali veći teritorij od ovog kojeg danas imaju i u kojem su većina. Tako da priče o tome kako je Srbija izgubila rat treba odbaciti. Srbi su jedini pravi pobjednici prošlog rata. Izgubili su Kosovo koje etnički ne kontroliraju već stoljećima i taj gubitak će masno politički kapitalizirati. To već i čine.

Srbima iz Krajine pacificirali su Vojvodinu te su, iako su poraženi dočekali kraj rata, nagrađeni s pola BIH. To nije poraz nego strateški i diplomatski mudro odigrana igra. A tu je ključnu ulogu odigrala i siva eminencija srpske nacionalne ideje – Srpska pravoslavna crkva.

Hrvati i Bošnjaci za razliku od Srba nemaju autokefalne religije, pripadaju svjetskim religijama čiji su centri izvan države pa stoga interesi katoličanstva ili islama i njihovih predstavnika vrlo često dolaze u koliziju s nacionalnim interesima pojedinih naroda.

Cerić bi tako htio da su Bošnjaci malo manje sekularni a malo više Muslimani. Nekad bi čak volio da su i Turci. "Naše" daidže bi opet htjele da smo malo manje Hrvati a malo više bosanski katolici poptuno predani Bosni, da lajemo na genocidnu Srpsku a šutimo o genocidnoj Federaciji. Talasanje na toj religijskoj liniji nikada nije prestalo.

Zanimlljiv je jedan detalj kod Pavelića po ovom pitanju. On sam odmah pri uzimanju vlasti Crkvu i merhamet u NDH odmah je stavio pod strogu kontrolu države a namjeravao je napraviti i autokefalnu hrvatsku Crkvu. Što mislite zašto?

Posavski-obzor: Hrvati po Vama dakle nisu pobjednici u prošlom ratu?

Ne. Hrvati su najveći gubitnici u prošlom ratu. Hrvati su se, da bi ostvarili svoju nacionalnu državu, odrekli nacionalnih interesa i nacionalnih teritorija u BIH. To je porazno. Daješ svoje u BIH da bi dobio svoje u Hrvatskoj. Ono što ti ionako pripada. Srbi su dali tuđe - Krajinu u RH, da bi dobili ono što im povijesno nikad nije pripadalo - pola BIH. A Bošnjaci "ni krivi ni dužni" , i iako su sve bitke izgubili, dobili su na begovanje pola BIH. Tumači rata namjerno ne žele pogledati istini u oči.

Posavski-obzor: Ako bi se ukinula R. Srpska, osim Bošnjacima, bi li Hrvatima bilo bolje i da li međunarodna zajednica razmišlja o ukidanju R. Srpske?!

Uopće se ne slažem da bi Bošnjacima bilo nešto naročito bolje. Kada bi se ukinula Republika Srpska Hrvati i Srbi bi u takvoj građanskoj BIH postali politička većina. Tako da bi na taj način Hrvatima donekle bilo bolje jer bi se uz pomoć srpskih glasova na razini države uspjeli rješiti bošnjačke majorizacije. Bošnjaci bi onda izgubili utjecaj na većinu institucija koje danas drže. Srbi bi prirodno kao politička manjina išli na savez s drugom političkom manjinom u BIH - Hrvatima, kako bi zajedno preglasali Bošnjake i na taj način zadržali utjecaj u državnim institucijama.

Ovo je sve uvjetno kazano jer je scenarij u kojem se ukida RS a Srbi to mirno gledaju zapravo nemoguć. Nemoguće je ukinuti RS a da to promtno ne izazove referendum o odcjepljenu i blokadu BIH pa čak i uvod u nove nerede. Ko ne vjeruje u to nek se sjeti 91-e kada je primjenjen građanski princip u BIH po načelu jedan čovjek jedan dok su u praksi dva naroda preglasala treći.

no bez obzira ukine li se RS ili ne, uslijed velikobošnjačkih mantranja o 100% BIH te konstantnih optužbi u kojima su Banjaluka i Mostar uvijek krivi a Sarajevo uvijek nevino neumitna je pojava srpsko-hrvatskog političkog zbližavanja. Što Halal-Hrvati poput recimo Jurišićevih pravaša odmah proglašavaju izdajom Posavine.

Kako se može izdati nešto što nemaš? I tko kaže da se radi o izdaji? Zašto približavanje srpske i hrvatske politike u BIH ne bi bio prvi korak u njenom povratku? Ili je mislimo vratiti uzastopnim napadima o genocidnoj RS? Time samo odgađamo svaki povratak u Posavinu. Činimo kontraefekt.

Jenodstanim ukidanjem RS-a nacije bi se samo dodatno homogenizirale i kod Srba i kod Hrvata i kod Bošnjaka nestalo bi višestranačja. Vratili bi se u vrijeme kad su državom drmali SDS, HDZ i SDA.

Republika Srpska koliko je god netko mrzio bila je preduvjet pluralizacije kod Srba isto kao što će hrvatska federalna jedinica donijeti suštinski pluralizam Hrvatima. Ne znam jeste li primjetili ali Republika Srpska je jedini dio BIH u kojem je dominantna ratna stranka izgubila vlast i ostala debelo potučena u oporbi u nekoliko mandata. Kod Hrvata i Bošnjaka na poziciji su još uvijek ratne stranke. I to je vrlo jak argument zašto je hrvatski entitet potreban Bosni i Hercegovini. Upravo zbog relaksacije društva i zbog razvoja suštinskog višestranačja i kod Hrvata i kod Bošnjaka.

Jedanput smo na Poskoku objavili prijedlog preuređenja BIH, koji koindicira sa Vašim pitanjem a kojeg su BH Dani proglasili "opasnim prijedlogom" iako se radilo o provokaciji. U tom prijedlogu predlažemo uređenje BIH sa dva entiteta. Jedan entitet činila bi sama za sebe hrvatska federalna jedinica a drugi entitet činila bi srpsko-bošnjačka federacija.

Teza koju smo izijeli je ta da bi time svi bili zadovoljni . Srbi bi proširili "vjekovne srpske zemlje" na još 25% teritorija BIH a Bošnjaci bi mogli reći da nemaju još 100% BIH ali se šire na dodatnih 49% BIH. Hrvatima kao najmanjem i najstarijem narodu u BIH nudi se entitet kao instrument opstanka.

Iako se radi o provokaciji primjetite da taj prijedlog otkriva svo licemjerje srpske a posebno tek bošnjačke politike. Bošnjaci nikada takvu BIH ne bi prihvatili jer bi bili u istom entitetu s narodom koji brojno nije tako malen i ne da se majorizirati kao Hrvati.

Kada bi se Bošnjaci doista držali svojih načela taj prijedlpog isti dan bi morali prihvatiti. Prijedlog je, kako sam kazao, u BH Danima označen kao vrlo opasan a niti jednom hrvatskom političaru nije palo na pamet da ga u parlamentu iznese ako ništa kao argument kojim bi i Sarajevu i Banjaluci začepio usta o lažnim pozicijama na kojima stoje. Jedino Hrvati u BIH imaju iskrene stav prema BIH. Ono što zagovaraju, federaliziranu BiH s hrvatskom federalnom jedinicom i diskontinuitetom teritorija , to i žele u budućnosti dobiti.

Svi ostali su na potpuno lažnim pozicijama i s figom u džepu.

Posavski-obzor: Ovisi li hrvatsko-srpski dogovor o Posavini samo o Dodiku ili je to ipak nešto o čemu se pita veći broj srpskih političara pa čak i Beograda?!

Pitanje Posavine ovisi isključivo o nama. Preduvjet za priču o povratku Posavine je povratak Hrvata u Posavinu. I to u znatnom broju. Tu međutim priča staje.

Kada bi se danas npr. proglasio Posavski entitet u koji bi ušli Brčko i Posavska županije te dio RS-a nekada većinski nastanjen Hrvatima taj entitet bi bio debelo većinski srpski.

Srbi nikada tek tako neće pristati na razmjenu Posavine za Drvar i Glamoč sve dok je Posavina većinski srpska. Tek kad bi ona bila u hrvatskim rukama o tome bi se dalo razgovarati. To će vam potvrditi i većina srpskih političara u Banja Luci.

Što bi oni mijenjali srpsku Posavinu za Drvar koji je i onako srpski i naslonjen na Srpsku? To je činjenica koju teško podnosimo ali je na žalost činjenica.

Plakati nad Posavinom nema smisla ako se ljudi iz Posavine ne žele niti birokratski prijaviti na svoje adrese u BIH iz nekog nametnutog straha kako će izgubiti prava u RH. Straha koji im je netko podvalio.

Hoće li hrvatski političari biti toliko umjesni pa reći Dodiku da je uvjet podrške njemu nekakav dogovor o budućem povratku značajnog dijela Posavine teško je vjerovati. Mi jednostavno nemamo taj rang političara.

Posavski-obzor: Iako u zadnjih 20 godina u Posavini redovito pobjedjuju stranke sa hrvatskim predzankom i iako su Hrvati u Posavini većinom pravi domoljubi, ipak i zbog njih samih ali i onih Hrvata “građanski” orijentirane manjine, bilo bi interesantno čuti vaše viđenje je li Posavina izdana ili je u BiH sve diktat međunarodne zajednice na onaj način na koji je npr. Srbiji oduzeto Kosovo. Odnosno ima li logike ako bi sad Srbi sa Kosova za izdaju optužili Srbiju kao što npr. prosarajevska struja za pad Posavine optužuje Tuđmana i Hercegovinu?!

Ajmo konačno završiti tu priču o izdaji Posavine. U njoj je pregršt nelogičnosti. Znam mnoštvo Posavaca u Zagrebu koji Tuđmana naprosto obožavaju. Pad Posavine smatraju vojnim padom. Ne govore o izdaji i svjesni su da je Posavina Srbima bila strateški najbitniji dio teritorija na prostoru ex Jugoslavije i da su za nju bili spremni ginuti nemilice.

Oni koji šire teoriju o vojnoj izdaji trebali bi konačno posložiti priču. Jer im priča škripi. Prvo bi se trebali konačno odlučiti je li Posavina izdana od strane Hrvata ili je vojno osvojena od strane Srba.

Ako su je izdali Hrvati onda trebaju reći koji su je Hrvati izdali, oni iz službenog Zagreba ili oni iz Hercegovine. Ako su je izdali Hrvati zašto onda naspadaju Srbe i "genocidnog" Dodika ? Jer po toj teoriji nisu im krivi oni nego Hrvati koji su ih izdali.

Ako je pak vojno osvojena od strane Srba zašto pakuju izdaju Hrvatima?

Ako su je izdali Hrvati iz Zagreba zašto onda ne iznesu teze koji je bio razlog da to Zagreb učini? I zašto su jako dobri s Mesićem koji je u to vrijeme "izdaje" bio jedan od glavnih ljudi u vrhu RH Vlade.

Je li Posavina pala kao koridor kroz koji je trebalo proći kasnije 200.000 Srba ili je pala čisto onako jer je Šušku i Tuđmanu bila nezanimljiva, kako kaže Denis Latin?

Ako su je izdali pak Hercegovci iz BIH koji je to interes Hercegovine da Posavina padne pogotovo ako se zna da je pola Posavaca u svježim rodbinskim vezama s Hercegovinom? Je li moguće da smo izdali najbliže rođake?

Ako su ju ipak izdali Hercegovci, zašto sad od nas traže da ju vraćamo? Kojeg smo ju vraga izdavali ako ćemo ju sad vraćati?

Vidite li koliko ta priča smrdi.

Nadalje, kad se govori o izdaji Posavine , ako je stvarno bilo izdaje, zašto je to samo unutarhrvatska izdaja?

Zašto se ne govori o izdaji Posavine od strane Bošnjaka? Recimo Tuzlanskog korpusa koji je mirno gledao pad Posavine.

Zašto se ne govori o postratnoj izdaji Posavine od strane službenog Zagreba koji je sve činio da raseljene Posavce slično kao i Hrvate Srednje Bosne trajno naseli na nekadašnjim područjima Krajine?

Ako tome pridodate činjenicu da RH nikada nije tražila recipročan program povratka – Srbin u RH za Hrvata u BIH onda Vam slika postaje jasnija. Dodate tome i deset godina Mesićevanja i Mesićevih napada na genocidnu Srpsku, genocidiranje Dodika i sl. čime je zamrznut svaki proces povratka u RS uslijed loših odnosa sa Banja Lukom i sve će vam biti jasnije tko je izdao Posavinu ako je ona uopće izdana i tko je nakon pada Posavine radio na tome da Posavina ostane u srpskim rukama.

Ako je ikome cilj da se Posavci vrate u BIH onda je to cilj Hrvatima koji su ostali u BIH jer želimo da nas je što više. Prema tome imputacija krivnje nama koji smo ostali, žalosna je.

S druge strane ako imate u RH oko 150.000 Posavaca koji su manje-više naseljeni u okolici Zagreba i ako dopisno u BIH glasuje njih tek par tisuća možemo li govorit o Posavcima koji su nakon rata posthumno izdali već izdanu Posavinu?

Sramotno je , ne samo od njih nego od svakog Hrvata iz BIH koji ima pravo na BH državljanstvo da se ne potrudi niti izvaditi BH osobnu iskaznicu u BIH a kamo li glasovati na BH izborima. Naša dijaspora nema svijest o BiH kao hrvatskoj zemlji i ponaša se poprilično baš ono izdajnički.

Svi mi trebali bi poraditi na tome da svu svoju rodbinu u RH prijavimo na njihove adrese u BIH. Oni nisu odselili u prekooceanske zemlje. Oni su tu na par sati vožnje. I ako su etnički očišćeni ne moraju dozvoliti i da budu birokratski očišćeni.

Crkva tu može napraviti ogromnu stvar ako samo za blagdane apelira na sve koji dođu u BiH da izvole izvaditi BH dokumente. Svaka CIPS osobna znači veći povratak novca s entitetske i državne razine u matičnu općinu. A s organiziranim dopisnim glasovanjem mi više ne moramo biti manjinski narod u BIH nego faktor koji se itekako pita.

Josipović je pokrenuo taj proces i on na idućim izborima mora biti znatno snažniji. Ja sam svoj svojoj rodbini u Zagrebu poručio da za Veliku Gospu u mom selu nema ručka ni konaka bez da prije toga odu u općinu izvaditi CIPS iskaznice. I složili su se.

Jedini kontekst u kojem se može govoriti o izdaji Posavine je Dayton. U njemu se moglo i moralo drugačije postaviti. A Hrvati iz BiH u Daytonu se nisu pitali.

Posavski-obzor: Isti oni koji optužuju Hrvatsku za agresiju na BiH, istovremno optužuju Hrvatsku zato što nije snažnije intervenirala u Posavini. Kakvo je Vaše vidjenje i nisu li ovako oprečni stavovi u totalnoj koliziji?!

To je istina. To je najbolja ilustracija licemjerja koje dolazi iz Sarajeva. Krivi smo što smo slušali Hrvatsku, krivi smo što nismo slušali Hrvatsku, kriva je Hrvatska što je pomagala, kriva je što nije pomagala… Nametanje krivice drugima konstanta je bošnjačke politike još od 1992. i ona se nastavlja do danas. Mene ne brinu te priče, jer Hrvati ipak nisu toliko retardirani koliko u Sarajevu misle. Mene više brine HSP koji također forsira tu priču, kao neka produžena ruka SDP-a.

Posavski-obzor: S obzirom da su sva tri naroda izgubila neku svoj teritorij i teško će im biti u cijelosti vraćen – npr. veliki broj Srba izgubio je svoja naselja oko Sarajeva i u Središnjoj Bosni a muslimani-Bošnjaci izgubili su teritoriji u Istočnoj Bosni, Hrvati su najviše izgubili u Središnjoj Bosni, Usori, Rami i Posavini - i teško je povjerovati u cjelovit povratak izgubljenog, kako Vi vidite rješenje za Posavinu?! Odnosno, kako je vratiti makar većim dijelom u hrvatske ruke?!

Bez znatnijeg povratka, opet ponavljam, od tog neće biti ništa. Kada bi se bar donekle naselila danas opustošena sela Posavine koja zjape prazna, područje Modrana i pojas oko njega, hrvatski dio općine Derventa, hrvatski dio Bosanskog Broda, u nekoj bližoj budućnosti dvije federalne jedinice srpska i hrvatska, mogle bi dogovoriti promjenu granica. Da se Hrvatima proširi područje oko današnje Posavske županije a da se Srbima da Drvar i okolica.

Udruga Prsten koliko pratim godinama radi na tome da se poljoprivrednim i poduzetničkim projektima vrati u Posavinu jedan dio mladih Hrvata ali taj proces je jako spor.

No vidite, preduvjet za taj dogovor oko povratka Posavine je postojanje hrvatske federalne jedinice. Ali oni koji su protiv te jedinice upravo njome plaše Posavce i indirektno rade protiv samog povratka Posavine.

Drugi način je Dayton2 koji bi bio kudikamo pravedniji i na kojem bi se puno poštenije uredila BIH iznutra. Treći način je rat.

Prvi način mi se čini jedini moguć. Daytona 2 iskreno se bojim. Mislim da bi Hrvati tek u Daytonu 2 bili dodatno marginalizirani i da bi se u njemu posebno pogodovalo Bošnjacima.

Rat je znanstvena fantastika. NATO je u susjedstvu a previše stranih banaka i uloženog kapitala iz crnih europskih fondova je u BIH da bi si međunarodna zajednica koja cijelo vrijeme kontrolira kaos u BIH to dozvolila.

Posavski-obzor: Imaju li Hrvati šansu za ravnopravan položaj sa druga dva naroda u BiH bez trećeg entiteta?!

U kontekstu ovakve entitetske BIH apsolutno nemaju. Entitetskim vetom Bošnjaci i Srbi mogu blokirati svaki prijedlog zakona koji im se ne sviđa. Hrvati ne mogu blokirati ništa. Tu je ta suštinska neravnopravnost. Kada bi Bošnjaci u FBIH pristali na paritet i konsenzus neko vrijeme bi stvar mogla funkcionirati. Međutim oni ne pristaju čak ni na to.

Hrvatski entitet je realnost i on će sam po sebi nastati prostom injercijom i raspadom FBIH koja je preskup aparat. Ne dakle zaslugom naših mudrih političkih elita nego kao posljedica neodrživog stanja. Na jedan apsurdan način svi političari koji kradu Federaciju BIH, bili oni Hrvati ili Bošnjaci ubrzavaju nastanak hrvatskog entiteta. Zato je šteta što je Branković smjenjen. Čovjek je baš radio na hrvatskom entitetu. Isto tako je šteta što je Jurišić poptisao ugovor s MMF-om. ZHŽ je mogla oboriti taj sporazum na razini Federacije i ubrzati njenu smrt. Jurišić joj je udahnuo novih par godina života. Pitajte njega zašto.

Posavski-obzor: Što je za vas treći (hrvatski) entitet i koje su po vama njegove granice?!

Hrvatski entitet/megakanton/federalna jedinica, nazovite ga kako hoćete, jeste najljepši i najprosperitetniji dio BIH. Multietnička federalna jedinica koja se pruža od Ravnog na jugu preko Kreševa i Kiseljaka u sredini do Orašja na sjeveru i koja nije teritorijalno povezana niti ima pravo na odcjepljenje od Lijepe naše BIH.

U toj multietničkoj jedinici prisutna je relativna dominacija hrvatskog naroda. Jedinica je to u kojoj caruje dobra glazba, kojom hodaju nazgodnije trebe, nasmijani ljudi i kojom vlada odlična zajebancija. Federalna jedinica je to u kojoj je do kraja provedena lustracija, u kojoj su istraženi zločini kako iz ovog rata tako iz onog prije, u kojoj je osnovan USKOK, u kojoj se konačno razvija višestranačje i u kojoj društvo konačno kreće naprijed.

Kad me pitate za granice mislim da su one već iscrtane. Najtočnije povijesne granice federalnih jedinica u BIH imate na minskim kartama Bosne i Hercegovine. To su one minske linije koje su narodi i narodnosti BIH devedestih godina ocrtavali kako bi proslavili veliku obljetnicu hiljadustoljetnog suživota i multikulturalnosti.

Oprostite na sarkazmu al to vam je manje više tako. Granice je iscrtao rat. Kao i sve ostale međuetničke granice u Europi.

Posavski-obzor: Kako komentirate brigu onih koji su inače potpuno nacionalno neopterećeni i ne baš naklonjeni Hrvatima kada kažu da bi formiranjem hrvatske federalne jedinice bili izdani Hrvati van nje?

To je jedna od najsmiješnijih i najneutemeljinijh podvala kada se govori o hrvatskoj federalnoj jedinici. Također je fabricirana u daidžanskim i SDP-ovim ćelijama i jedini cilj joj je zastrašivanje i zbunjivanje Hrvata u Bosni. Teza se temelji na pitanjima “što će biti s Hrvatima koji ostanu izvan nje, otkud nam pravo njih ostavljati na cjedilu”. Misli se pri tome na Hrvate Tuzle, Zenice, Sarajeva, Banjaluke...

Odgovorit ću protupitanjem – Hoće li Hrvatu iz Tuzle, Sarajeva, Banjaluke, biti lošiji život ako se oformi hrvatska federalna jedinica ili će im život biti isti ili možda bolji? Bit će im sigurno ili isto ili bolje. Ako ništa, njegov narod će dobiti pravo na entitetski veto koji sada nema pa će preko tog veta imati pravi blokirati svaku odluku koja bi tom Hrvatu koji živi van hrvatske federalne jedinice mogla pogoršati politički status.

Kada bi teza koja se provlači u tom pitanju bila točna onda bi recimo Srbi iz Drvara, Mostara i iz cijele Federacije tražili ukidanje RS-a budući da je "dosta njih" , kako kažu daidže, ostalo van RS-a.

Bošnjaci koji žive u RS-u trebali su već tražiti ukidanje FBIH jer je puno njih ostalo izvan tog bošnjačkog entiteta “na cjedilu” a Hrvati Boke , Vojvodine i BIH trebali bi tražiti ukidanje hrvatske države RH jer nas je "puno nas" ostavljeno van RH također “na cjedilu”.

Teza je dakle bespredmetna i vrlo podla. Kada bi se danas u BIH oformila hrvatska federalna jedinica sa općinama u kojima Hrvati predstavljaju većinu, manje od 10% Hrvata bi ostalo živjeti van nje a njihov položaj bi mogao biti samo bolji, nikako lošiji.

S druge strane licemjerno je od onih koji se hvale sarajevskom i tuzlanskom tolerancijom da istovremenu postavljaju pitanje što će se dogoditi s Hrvatom u Sarajevu kada Hrvati proglase entitet. Zašto bi se s tim Hrvatom išta dogodilo. Zar on ne uživa u čarima sarajevske multietnićnosti? Nije vrag da će ga preko noći pojesti multietnićarski mrak?

Posavski-obzor: Je li grijeh suradjivati sa najvećom hrvatskom strankom i kako je moguće rješenje hrvatskih problema bez suradnje sa njom ali i drugim strankama u BiH?!

Grijeh je kad si netko daje ulogu Boga pa određuje što je grijeh a što nije. Govorim o uskoj medijsko-interesnoj klici koja nastoji Hrvate u BIH uvjeriti kako je kava s Dodikom izdaja Posavine a koalicija sa Silajdžićem nije izdaja Vareša, Kaknja, Travnika. Konjica....

Suradnja sa SNSD-om u Livnu kad ju naprave pravaši je ok, a kad to učine drugi onda je izdaja.

Pa je potom suradnja sa “sotonom” Čovićem opet izdaja Hrvata u BIH a poticaji Lijanoviću nužnost bez koje se ne može. Takvo poigravanje činjenicama je grijeh protiv vlastite savjesti.

Svaka realna suradnja je dakle poželjna. Ako utemeljena na realnim političkim programima koji ju opravdavaju. Pogotovo suradnja svih hrvatskih stranaka na razini države po pitanju nacionalnih interesa. Opet se vraćam na Lovrićevu ali to je ona prva i jedina predložila svim hrvatskim strankama. Na taj apel gotovo sve stranke nisu na žalost niti reagirale jer su već zauzele svoju blokovsku poziciju.

Posavski-obzor: Koji je Vaše mišljenje o Zubakovom pokušaju puča u stranci HSS-NHI i svrgavanja Ljiljane Lovrić sa položaja predsjednika stranke?!

Zubak je shvatio da ukoliko ne sruši Lovrićevu do početka izbora neće uhvatiti zadnji vagon za opstanak na političkoj sceni i da će njeno daljnje jačanje značiti i njegovu političku eutanaziju budući da ona stranku vodi u smjeru iz kojeg je on, par godina prije, pobjegao.

Zato nije imao izbora i išao je na sigurno : Naštetiti maksimalno HSS/NHI-u do izbora i onda to honorirati preko HDZ90 nakon izbora koji bi mu trebao osigurati kakvu ugodnu funkciju i pregovaračko mjesto u slučaju ustavnih promjena.

U tu svrhu je iskoristio neotesance poput Čolaka i sličnih koji su nasjeli na priču o Lovrićevoj kao ubačenom igraču. Zubak je u cijeloj priči donekle i uspio. Poljuljao je stranku. No pravna pobjeda Lovrićeve te pojava pokajnika koji se vraćaju nakon što su shvatili koju pravnu rupu im je "veliki pravnik" ostavio Zubaku se vratila kao bumerang.

Zubak je kapitalna zvjerka. Ne zvuči niti malo loše da Lovrićeva na početku svoje karijere nosi Zubakov politički skalp na remenu. Pobjedu nad njim ona će tek kapitalizirati i mogla bi se nametnuti kao čelična lady hrvatske politike u BiH.

Posavski-obzor: Kako doći do hrvatskog zajedništva i da li bi tome pridonijelo smanjenje broja hrvatskih političkih stranaka npr. u tri bloka – hrvatski desni i lijevi blok na jednoj strani i treći blok prosarajevski orijenitranih Hrvata koji bi mogli natupati u SDP-u ili sa njima u koaliciji?!

Ovo pitanje trebalo bi biti bespredmetno da su kojim čudom Hrvati u BIH odgovorna nacija. I da naše stranke poznaju nešto što se zove nacionalna strategija. Kada su u pitanju krucijalna nacionalna pitanja hrvatsko zajedništvo na razini države moralo bi biti neupitno.

No gotovo po svim pitanjima hrvatski prvaci iz ove ili one stranke javno iznose potpuno drugačija viđenja. Kao da nisu svjesni naše malobrojnosti i matematičke nebitnosti. Ali i činjenice da mi nemamo pravo na toliki politički luksuz na razini države.

Ne mogu Hrvati u BIH imati tri viđenja uređenja BIH u situaciji kad Srbi guraju jedan jedinstven projekt - RS i dok Bošnjaci govore o potrebi regionalne i građanske BIH. U takvoj situaciji prepucavati se oko modela uređenja BIH preko FTV ravno je samoubojstvu.

FTV koristi naivne hrvatske prvake međusobno ih konfrotirajući i igra se s njima kao s najobičnijim početnicima. A oni na tu igru za malo medijske pažnje pristaju misleći da su na FTV-u zato što su lijepi, pametni i politički važni.

Posavski-obzor: Ne zalažete se znači za jednoumlje?

Ne dao Bog. Toga smo se jedva rješili. Kada je u pitanju državna razina svi Hrvati trebaju biti u jednom bloku. A na nižim razinama, kantonima, gdje to situacija dopušta poželjan je pluralizam.

Ne treba tu izmišljati toplu vodu. Nek samo pogledaju kako se Srbi ponašaju u Banjaluci a kako u Sarajevu. Ili kako se Bošnjaci ponašaju u Tuzli gdje su većina a kako u Mostaru.

Samo Hrvati imaju dva potpuno različita politička koncepta na razini države i međusobno neusklađenu politiku a najmalobrojniji su narod. Druga dva veća naroda i ne pomišljaju da si priskrbe hrvatski luksuz.

Posavski-obzor: Što mislite o predsjedničkim izborima, odnosno o žalosnoj cinjenici da Hrvati opet nemaju zajedničkog kandidata?!

Imate tu, oko cijele te priče jednu vrlo kontradiktornu činjenicu. Naime, veći interes od samog izbora hrv. člana predsjedništva jeste potaći Hrvate na maksimalnu izlaznost budući da u idućem mandatu slijede krupne ustavne promjene pa je od suštinske važnosti u parlamentu imati što više autentičnih hrvatskih ruku.

Zajednički kandidat Hrvata sigurno bi bio generator referendumskog odziva jer bi ljudi masovno izišli glasovati protiv Komšića.

Međutim, kandidaturom dvoje kandidata hrvatske političke elite su tako očito pokazale kako im nije u interesu masovan odziv Hrvata na izbore nego samo onih glasača koji su njihovi sigurni birači.

Koalicija HSP/90 strahuje od osvete ogorčenih birača iz 2006-e koji bi u tom slučaju podržali ili HDZBIH ili neki treći blok a HDZBIH strahuje od osvete dugogodišnjih apstinenata koji za HDZBIH ne glasuju još od Daytona a da iziđu glasovali bi protiv njih.

Posavski-obzor: Mislite li da više ne postoji šansa da se dogovore oko jednog kandidata?

Zbog infantilne im, gotovo groteskne taštine, vrlo teško. Kada bi pogledali preko obzora vlasitith noseva niti sada ne bi bilo kasno da jedno od dvoje kandidata odustane. Pod jasnim uvjetima da diplomatska mjesta nakon izbora stranke dijele po uspjehu na izborima i da taj zajednički član simbolički istupi iz stranke i postane kandidat cijelog naroda.

Dovoljno je provesti jednu poštenu anketu prije samih izbora koja će pokazati koji kandidat ima veće šanse a onda da ga svi podrže. Niti jedna stranka tu ne bi ništa izgubila. To se međutim neće dogoditi iz gore navedenih razloga. Njima jednostavno nije cilj masovnost Hrvata nad kutijama.

Posavski-obzor: Nije li za Hrvate BiH rješenje npr. američki način biranja predsjednika države?! Jedna vrsta predpredsjedničkih izbora više hrvatskih kandidata i onaj koji dobije najviše glasova onda za njega glasuju svi Hrvati, s tim da hrvatskog kandidata mogu kandidirati samo hrvatske stranke?!

To je bilo svakako jedno od najzgodnijih rješenja. Međutim naši politički naduvenci, potpuno neopravdano prozvani čak i kao "Lideri" nisu se, u ovako ozbiljnoj situaciji, pošteno potrudili niti popričati kao ljudi a kamo li dogovoriti model izbora zajedničkog kandidata.

Čović je Ljubiću bahato u jednom neformalnom razgovoru ponudio desetoricu svojih da izabere a ovaj je još bahatije odgovorio mantranjem o načelima i uvjetima. Ljubić je inače gospodar načela kojih se u praksi ne drži. I tu je stala sva priča. Taj kandidat trebao je narodu a oni su i tu stvar potpuno isprostituirali.

Hrvati u BiH su na jedan način žrtve privatnih sujeta nekoliko nezrelih političkih karijerista koji su nesretnim spletom okolnosti zasjeli u mitsku poziciju " izabranih vođa naroda" koji kroz svoe političko djelovanje igraju stolnog tenisa sa sudbinom tog istog naroda međusobno se natječući.

Treba ih biti stid da jedna tridesetogodišnja Lovrić pokazuje više mudrosti, odgovornosti i političke zrelosti od njih.

Posavski-obzor: Dakle prvo osobni interesi, interesi stranke pa tek onda naroda, iako tvrde da im je nacija iznad svega?

Na žalost je tako. Živimo u vremenu trule partitokracije. Od prvog dana i HDZBIH i HSP/90 koalicija namjerno su išli sabotirati dogovor.

HDZ-u BIH to treba kako bi kasnije optužio suprotni blok za nacionalnu veleizdaju ako Krišto osvoji više glasova i ako bude falilo tek nešto hrvatskih glasova za pobjedu Komšića a HDZ90/HSP blok razmišlja slično, s tim što će oni ukoliko osiguraju još jedan mandat Komšiću biti nagrađeni pozicijama u novoj Alijansi koju Europa priprema bez obzira što će s obzirom na katastrofalnu 4-godišnju vladavinu osvojiti manji dio hrvatskih glasova.

Tada HDZ90/HSP, kao stranke s manjinskim hrvatskim legitimitetom i neće moći smjeti prigovarati Komšiću jer ih načelno od njega neće razlikovati apsolutno ništa. I oni će kao i on sjediti na stolicama koje će osvojiti zanemarivim dijelom hrvatskih glasova.

Bitno im je tek da na razini države prijeđu prag i da SNSD u RS-u ne osvoji onoliko koliko je planirao i nova Alijansa preuzet će državu u iduće 4 godine a u njoj će Jurišiću i Ljubiću kao dovoljno bezopasnim Hrvatima biti namjenjena ista uloga kao onomad u onoj prvoj Alijansi Zubaku. Prokletstvo Hrvata s halal certifikatom ponavlja se.

Ključnu ulogu u formiranju te nove Alijanske imat će nova britanska Vlada i Paddy Ashdown koji je u zadnjem intervjuu već najavio takav angažman.

Posavski-obzor: Željko Komšić se opet kandidirao kao hrvatski kandidat za predsjedništvo BiH...

On je Hrvat ima skoro pet godina. I od kada je Hrvat pravo ga dobro ide u životu. Tako da vjerujem da je u ovih pet godina interesnog pohrvaćivanja čak donekle i zavolio svoju novu naciju. Iako to Željkovo novokomponovano hrvatstvo nikada neće nadići njegovo korijensko bosanstvo.

Problem bi jedino mogao biti kada mu završi mandat a on u “tolerantnoj” sarajevskoj čaršiji ostane upamćen kao Hrvat. To bi moglo biti nezgodno. Čvoke primati u mirovini i slušati kako ti viču "Ustašo" nije baš neka lijepa svakodnevnica.

Posavski-obzor: Je li on po Vama Hrvat?

Nije moje da o tome paušalno sudim. Ali znam da se Komšić može početi deklarirati i kao Eskim kada mu završi mandat. I Haris Silajdžić ako želi može od ove godine deklarirati kao Hrvat i izboriti hrvatsku fotelju u Predsjedništvu s obzirom koliko glasačko tjelo ima. U tome i jest sva apsurdnost izbornog sustava BIH.

Posavski-obzor: Smatrate li Komšićevu politiku prohrvatskom?

Komšićeva politika nije ni prohrvatska ni prosrpska ni tipično probošnjačka. Nego propartijska. On je čovjek partije. A njegova partija puše u leđa velikobošnjačkom nacionalizmu kroz krinku građanske BIH.

Ako je za ljubav partiji počeo hrvatovati iako mu je nacionalno potpuna nepoznanica, što tek nije u stanju učiniti?

Komšić je bio i ostao sluga komunističke partije BIH. SDP BIH sa suvremenom socijaldemokracijom nema apsolutno ništa. SDPBIH je eufemizam za KPBIH, oni su i pravni nasljednici svih komunističkih nekretnina po FBIH.

Nasljedili su materijalne povlastice, no odbijaju na sebe preuzeti odgovornost za komunističke zločine u 45 godina „bratimljenja“.

Europskim socijaldemokratima odbojna je i sama pomisao da bi njihova stranka mogla sudjelovati u preglasavanju malobrojnijih. I gaženju kolektivnih prava. Zaštita malobrojnijih jedno je od osnovnih načela socijalističke internacionale Europe. Tako da me čudi da ta asocijacija u svojim redovima drži bosanske komuniste.

Oni su po svemu komunisti. Po prepotentnom političkom ophođenju i samodopadnosti. Po idolopoklonstvu kojeg javno ispoljavaju. Tko još normalan drži dvometarske portrete političkih idola u uredu osim bosanskih komunista?

Posavski-obzor: Što sa Komšićem u Predsjedništvu dobijaju Hrvati a što Sarajevo?!

Zvučat će Vam apsurdno ali s njegovim izborom u trojno predsjedništvo Hrvati dobivaju snažan i očit argument kada govore o institucionalnoj majorizaciji. Tko je žmirio na položaj Hrvata u BIH nakon slučaja Komšić je progledao.

Zato bi bilo jako bitno da Hrvati delegiraju jednog kandidata za člana predsjedništva i da plebiscitarno glasuju za njega.

I to ne da taj neki pobjedi Komšića nego da od njega baš izgubi. To bi bio kraj Federacije.

Međutim gotovo sve političke opcije u Hrvata, osim Lovrićeve koja je pozivala na razboritost, zdušno rade na tome da Komšić poslije izbora može kazati – sami ste si krivi. Komšić je čak otvoreno pozvao na plebiscitarno glasovanje protiv njega rječima – Hajde Hrvati dogovorite jednog kandidata pa da i tu priču završimo.

Posavski-obzor: Kako komentirate tu izjavu?

Ta izjava pokazuje o kakvom se komunističkom fundamentalistu radi. On, koji otima fotelju cijelom jednom narodu, i isti taj narod poziva na politički dvoboj već sutra će sjediti u fotelji koja mu prema zakonu propisuje borbu za interese svog naroda kroz instituciju Predsjedništva.

Štoviše on će iz te fotelje provoditi birokratsku majorizaciju istog tog naroda. Komšić može tvrditi da je legalno izabran, što je točno, no pristajanjem na vršenje te funkcije on prestaje biti legalist.

Jer funkcija predsjednika države ima i obveze. A obveze hrvatskog člana predsjedništva pored brige o državi i građanima općenito jest i skrb o partikularnim hrvatskim pitanjima u BIH koja on jednostavno nije u stanju artikulirati. Prisezanjem na tu funkciju on zapravo krši zakon jer javno jamči da će se boriti za prava Hrvata u BIH o kojima zapravo nema pojma nit ije u stanju to učiniti. Tu prestaje njegov predizborni legalitet.

Drugim rječim on se prijavio na natječaj za radno mjesto za koje zna da ga nije kvalificiran obavljati. I to je ono što je većina antikomšićevaca zaboravila primjetiti.

Komšić nema legitimitet ali nema ni postizborni legalitet jer kao legalist nikad ne bi prihvatio obnašati taj posao. Ne tvrdim da je on loš privatno kao čovjek ili slično ali on jednostavno sa autentičnim hrvatskim interesima u BIH on nema apsolutno ništa.

Primjerice ako ga neki strani ambasador upita – G. Komšiću što zapravo želi hrvatski narod u BIH? Kako uređenu državu? Što će im Komšić odgovoriti?

Hoće li on prema svojoj službenoj dužnosti tom ambasadoru dati odgovor koji reflektira stvarne interese hrvatskog naroda? Neće.

A po opisu svog radnog mjesta dužan je dati pravi odgovor. Tu je glavni apsurd Komšićeva mandata.

Nije sporno da SDP sutra ponovno predloži Hrvata ali da bi taj imao postizborni legalitet on mora dobiti povjerenje znatnog dijela BH Hrvata. Tek s tim legitimitetom može se govoriti o postizbornom legalitetu.

Posavski-obzor: Postoje teoretičari koji kažu da je upravo zato Komšić najbolji predsjednik BIH jer za njega glasuju svi građani.

To su gluposti. I pokušaji bježanja od činjeničnog stanja. Neosporno je to kada bi neki Hrvat, ma koja ga stranka kandidirala, dobio povjerenje znatnog dijela hrvatskog biračkog tijela i ujedno privukao mnoštvo drugih birača iz drugih nacija , da bi onda taj imao čast prozvati se takvim boljim i kvalitetnijim BH predsjednikom. Međutim u slučaju Komšić brutalno je pogažena legitimna volja cijelog jednog konstitutivnog naroda a da to socijaldemokrate koji su to učinili uopće ne brine.

Posavski-obzor: HDZ je zatražio podršku Srba iz Federacije za potporu njihovoj kandidatkinji, branitelji Komšića kažu da je to čisto licemjerje jer sada srpski glasovi HDZ-u valjaju dok bošnjački ne.

Još jedna naručena glupost po narudžbi SDP kuhinje na koju je nasjeo i onaj daidža Jeleč.

Jasna je naime etička distinkcija između prakse kad ti jedan narod odabere i nametne tvog predstavnika bez da te išta pita i kad ti za svog autentičnog predstavnika tražiš podršku drugih naroda.

Ovo prvo što čini SDP je majorizacija i stvaranje raskola među nacijama. Ovo drugo šti je pokrenuo HDZBIH je suradnja čak i zbližavanje među BH nacijama. Koliko znam HDZBIH je tražio i potporu cazinskih Muslimana. Ne da se preglasaju Hrvati nego da se kandidatu koji ima legitimitet u hrvatskom narodu da potpora i drugih.

Ako to etičku distinkciju čak ni državni mediji ne žele vidjeti onda opravdano govorimo o institucionalnom teroru drave BIH nad BH Hrvatima.

Posavski-obzor: Koji bi po vama bio idealni hrvatski kandidat za Predsjednistvo BiH?!

Idealan kandidat bi bio netko van političkih struktura, prihvatljiv svim političkim opcijama, netko tko ima ugled i obraz ali i srce i u stanju je lupiti šakom od stol umjesto glumiti učtivog i tihog Hrvata. Imali smo mi do sada nekoliko nazovimo ih autentičnih Hrvata u Predsjedništvu i bilo me je stid gledati tko me predstavlja.

Posavski-obzor: Na koga mislite?

Pa uzmite Ivu Miru Jovića ili Jelavića npr.. Taj idiotski dvojac je zorni dokaz koliko su se HDZBIH i HDZ1990 (namjerno navodim obje stranke) u prošlosti prostituirali s interesima vlastitog naroda. Ne možeš kukati kako smo ugroženi a onda nam na čelo isturititi onu tetkicu Jovića ili jednog poluinteligentnog klauna Jelavića koji potpuno diletantski gurne narod u projekt Samouprave bez ikakve suvisle i lucidne strategije.

S druge strane imali smo poslovično ozbiljnog Zubaka kojeg danas neki mediji nastoje predstaviti kao moralnu vertikalu i pravog borca za hrvatske interese a upravo je on pristajući na Petritscheve amandmane, koji btw nikada nisu potvrđeni u parlamentu ali se provode, u mandatu Alijanse od Hrvata napravio manjinu u Federaciji i potvrdio status manjine Hrvatima u RS-u. Gard dakle često vara.

Posavski-obzor: Dobro možete li navesti neko ime koje bi po Vama bilo prihvatljivo svima?

Ako hoćete baš imena recimo Radoslav Dodig mogao biti idealan nestranački kandidat ispred hrvatskog naroda. Zamislite papinski nuncij dođe u posjetu Sarajevu kad tamo neki čiko kojeg zovu hrvatskim predsjednikom nuncija dočeka na latinskom. Dođe patrijarh a on ga pozdravi na starogrčkom. To bi bilo prejako. Dodig se odlično rimuje i s Dodik. Bila bi to fina predsjednička kombinacija.;)

Imena dakle ima. I nije Dodig jedini. I ne mora nužno biti Hercegovac. Štoviše volio bih da se pronašao kandidat koji nije iz Hercegovine kao zajednički kandidat svih stranaka.

Posavski-obzor: Je li postoji takav?

Pa realno gledano, ne dakle idealistički, možda i jedino moguće rješenje za zajedničkog kandidata bio je g. Mate Franjičević, to je jedan ugledan gospodin iz Livna, predsjednik je kluba zastupnika HDZBIH u fed. parlamentu ali je izdignut iz lokalnog strančarenja tako da se nije zamjerio drugim strankama i sigurno je bio prihvatljiv i Devedesetci.

Franjičević ima dosta veliko iskustvo u parlamentu i samosvjestan je čovjek koji ima stav. To je dokazao u nekoliko medijskih istupa. Dakle ne bi tek tako bio lutka o koncu Dragana Čovića pogotovo ako bi dobio mandat od naroda. Nije lignja. I nije Borjana Krišto.

I on bi sigurno sutra u svom mandatu bio neutralan i izdignut iznad strančarenja.

Sjetite se Mesića. Nakon što mu je narod dao povjerenje vrlo brzo je otpepao HNS. Kad te izabere narod digne ti se i cijena.

Posavski-obzor: Zašto onda Franjičević nije kandidiran?

Iz privatnih sujeta Bože Ljubića i Dragana Čovića koji su zbog vlastite taštine hrvatskom narodu u BIH ponovno oduzeli pravo da ga u iduće 4 godine predstavlja autentičan predstavnik. Ja sam ovaj prijedlog za Franjičevića jedne prilike u Mostaru predložio prvim grlima 90-ke kada su me pitali tko je po mom sudu najbolji kandidat kojeg bi oni trebali podržati. Tada sam im predložio taj plan koji bi im priskrbio imidž odgovorne stranke koja razmišlja prvo u nacionalnom interesu a tek onda stranački. I taj plan bi bio šah mat Čovićevom odugovlačenju.

Ljubić je poštujući činjenicu da je HDZBIH ipak jača stranka trebao Draganu poručiti sljedeće: Ok, mi sutra izlazimo s našim prijedlogom za hrv. člana predsjedništva i nakon što ga Čović optuži za izdaju onda mu prebaciti lopticu i predložiti mu njegovog kolegu, čovjeka iz njegove stranke, uz uvjet da ga najave svi zajedno, da se na njegovom izboru ne trijumfira, da on formalno iziđe iz stranke i postane kandidat naroda i da se raspodjela diplomatskih pozicija nakon izbora vrši ovisno o uspjehu stranaka na izborima.

Ljubić je to bez problema mogao napraviti i dići popularnost HDZ-u 90 ali u toj stranci tolika je ograničenost i opsjednutost Čovićem da bi oni prije podržali Komšića nego bilo kog iz HDZBIH. Naknadna priča o Vrankiću samo je predizborni spin. Oni doista vjeruju kako njihov kandidat može pobjediti Komšića i Krišto zajedno. Cijenu za to platit će nakon izbora.

Posavski-obzor: Na koju cijenu mislite?

Kada nakon izbora ponesu teret glavnog krivca za ponovni neizbor autentičnog predsjednika tada će te optužbe opet odbaciti kao Čovičevo podmetanje. Oni zapravo ustaju i liježu s mislima na Čovića. I od te opsesije nisu u stanju strateški razmišljati. Čović je na žalost postao njihovo i jutro i dan i noć i mislim da političari s tolikom patološkom opsesijom trebaju ići na psihoterapiju a ne voditi narod. Ista dijagnoza vrijedi i za tzv. pravaše.

Posavski-obzor: Vi ste zagovarali i Lovrićevu kao srednji put prihvatljiv svima?

Još jedno vrlo realno rješenje bila je opcija Ljiljane Lovrić. No to je za preduvjet imalo da HDZBIH odustane od svog kandidata. Što je uz poznatu bahatost HDZBIH bilo gotovo nemoguće.

Međutim kad vidim što su sve Lovrićki podmetali prošlih tjedana drugovi iz HDZ1990 i HSP kao po nekoj kazni što nije htjela koalirati s njima onda shvatiš da niti jednima niti drugima nacionalni interesi ne predstavljaju apsolutno nikakav ideal. I da se tu radi o jednodnevnim sitnim ribicama. Na sreću su prolazna kategorija.

Posavski-obzor: Kada bi vi bili najmoćniji političar svijeta, kako bi vi uredili BiH?!

Ja bih ju uredio na principu izravne demokracije. Po principu koji je zagovarao Joseph Boys i koji se danas najčešće primjenjuje u Švicarskoj i to po najbanalnijim pitanjima. Dakle građanski model odlučivanja. Ali ne “građanski” onako kako to “građansko” tumači službeno Sarajevo.

Raspisao bi referendum na kojem bi konačno završili s pričom kakvu BIH građani žele, da li unitarnu koja funkcionira na principu jedan čovjek , jedan glas ili pak etnofederalnu u kojoj se poštuju sva građanska prava. Time se jednadžba s tri nepoznanice svodi na dvije. Primjerice ako građani na referendumu odbace ideju BIH uređenu na principu ekonomskih regija o tom modelu više ne bi bilo razgovarao.

S još nekoliko referenduma vrlo brzo biste dobili sliku moderne BIH. Do zadnjeg detalja.

Poprilično sam uvjeren da bi rezultat bio Federalna BIH sa nekoliko multietničkih federalnih jedinica sa diskontinuitetom teritorija koje ne bi imale pravo na odcjepljenje.

U referendumu se može postaviti kao neminovan uvjet da pored natpolovične većine krajnji prijedlog mora osvojiti barem 15% glasova u svakom od tri naroda. Taj uvjet je potreban da nam se ne bi ponovila 91-a. Izravna demokracija uz poštivanje kvoruma nacije. Nakon popisa stanovništva ovo bi moglo biti najzgodnije rješenje. Zato je šteta što se popis nije davno napravio.

Posavski-obzor: Mnogi štovatelji lika i djela fra daidže Petra Jeleča, spočitavaju vam to što ste ga nazvali "pederkom". Po vama, što hoće daidže?

Što hoće daidže stvarno ne znam. Javnost samo zna i vidi šta oni moraju činiti. Čine sve da zadrže dobro honirirane pozicije Sarajevu podobnih Hrvata. Taj krug puno je širi od daidžanskog i pomalo se širi prema Hercegovini tako da sad već možemo govoriti i o hercegovačkim daidžama. Recimo praksa u kojoj Jurišić govori o genocidnoj RS a šuti o genocidnoj FBIH koja je kudikamo bolje popunjena hrvatskim jamama daje mu zasluženi epitet hercegovačkog daidže.

Vrhunac licemjerstva i podaništva bosanskih fra daidža je čašćenje svečanosti u u Milodražu kod Kiseljaka krajem petog mjeseca u godini kada Društvo bosansko-turskog prijateljstva organizira obilježavanje Dana Ahdname pred džamijom Mehmeda II El Fatiha osvajača Bosne i ubojice Stjepana Tomaševića, koja je izgrađena nakon posljednjeg bošnjačko-hrvatskog rata. Tada se skupe okolni muslimani i nekoliko fra daidža. I dok muslimani klanjaju fra daidže čekaju. Katolika nema.

Da stvar bude apsurdnija Ahdnama uopće nije predana tu u Milodražu, nego u Milima kod Visokog, ali fra daidže svjesno podilaze obilježavanju u Milodražu, kao da se rugaju katolicima župe Brestovsko, koja je najviše stradala od svih kiseljačkih župa.

Da ti oportuni patrioti doista iskreno vole Bosnu nikada ne bi častili džamiju onog koji je Bosnu ubio i prvi bi tražili ukidanje imena El Fatiha na njoj. Ja to recimo tražim. Oni ne. Jer to baš i nije oportuno. Tko je sad tu patriot a tko kvisling?

Pederko je u kolokvijalnom rječniku karakterna lingvistička figura. Jeleča sam tako nazvao u kontekstu njegovog poprilično malicioznog teksta u kojem je ignorirao sve postulate etike.

Zloporabivši svoju poziciju dobrog pastira i tumača iste te etike on je, iz samo njemu znanog razloga, išao obmanjivati hrvatsku javnost u BiH izjednačavajući SDP-ovu i bošnjačku praksu preglasavanja malobrojnijih Hrvata sa praksom u kojoj isti ti malobrojniji traže pomoć većih, kako bi izborili svoje pravo koje im pripada.

Biblijskim jezikom kazano taj pederko Jeleč se rugao Davidu što je za pobjedu protiv Golijata zatražio pomoć treće strane ne osuđujući uopće silu Golijata kojom kao jači godinama tlači nejačeg.

Kad to čini netko kome je etika kao znanost u opisu zanimanja i tko se kiti doktoratom rimskog etičara onda se kod nas, u ovom "primitivnom, tuđmanovom, bobanovom, dreteljastom, ustašoidnom, separatističkom, i duhovno zapuštenom kamenjaru" kakvim nas je već dotični kroz svoje tekstove okrstio, takve zove šupcima, pederkama i obmanjivačima javnosti.

Riječ pederko mi se za njega, njegov pojavni medijski stil i način djelovanja, nekako učinila najprikladnija. I smatram da je poprilično blaga riječ u odnosu na sotonski epitet koje daidže odavno upakovaše Poskoku. Žao mi je što su neki ljudi tu riječ shvatili doslovno. To je njihov problem. Ne moj.

Posavski-obzor: Čitate li posavski-obzor i što mislite o tom hrvatskom portalu iz Posavine.

Posavski Obzor redovno pratim, prenosim zanimljive kolumne s Obzora i na Poskoku i ujedno ga marketinški podupirem sa željom da bude što posjećeniji. Čestitam svima koji se trude oko njega.

Kao najčitaniji, aktivistički i možda jedini autentični posavski portal, Obzor poprima vrlo bitnu ulogu u vremenu koje je pred nama, budući da je trenutno na sceni propaganda koja nastoji Posavce potpuno okrenuti protiv ostatka ostataka Hrvata u BiH.

Stoga je baš taj autentični glas Posavine, makar on opstao samo na Obzoru bitan više nego ikada prije.

Posavski-obzor: Gospodine Šušnjar, Posavski-Obzor vam se zahvaljuje na ovako iscrpnom intervju i želimo vam sve najbolje u privatnom i poslovnom životu kao i što više čitatelja vašem portalu Poskok. Što bi za kraj poručili čitateljima Posavskog-obzora ali i svim Hrvatima?!

Hvala Vama na lijepim željama i još više na ukazanom vremenu i prostoru.

Svim Hrvatima iz BIH i onima koji se tako osjećaju ;) poručio bi da drže glavu gore. Bez obzira jesu li u BIH ili van nje. Ali i da budu plemeniti i skromni u svojoj veličini. Jer mi itekako imamo na što biti ponosni.

Preživjeli smo najgore. Dolaze nova vremena i novi ljudi. Učili smo na najlošijima. To nas obvezuje gotovo na perfektnost.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi