RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Usta su mu snažna, duša mu je drumska, obećanja lažna, a ćud mu je šumska

Napisano 04.03.2011. 10:02
Reketar i Zubar

Piše: Igor Bašić

Hrvatska(upitno) stranka(upitno) prava(upitno) odavno ne daje sliku jedne normalne političke stranke. Inače, možemo razlikovati stranke istomišljenika i stranke koje karakterizira snažna organizacija. Danas HSP BiH ne možemo svrstati ni u organiziranu stranku a zahvaljujući istupima dopredsjednika Josipa Perića ni u stranku istomišljenika. Prije svega razlaz mišljenja se osjetio za vrijeme trajanja peticije ''Stop majorizaciji Hrvata u BiH'', gdje je jedan dio HSP-a, onaj dio iz vrha, nakon podrške peticiji istu osudio, dok je drugi dio pristaša HSP-a peticiju potpisivao na prostoru cijele BiH. Tako u jednom danu ta stranka uspije podržati i peticiju i Bakira Hadziomerovića, a onda za nekoliko dana uspije okrenuti leđa i ograditi se i od branitelja i od peticije.

HSP je stranka s najdužim djelovanjem i u Hrvatskoj i u BiH, a kako nas zanima samo BiH, treba napomenuti kako je to stranka koja je od dr. Ante Starčevića i Eugena Kvaternika spala na Zvonku Jurišića i Živka Budimira. Povijest se uvijek voli narugati, pa tako u svojoj povijesti ne kriju lik i djelo dr. Ante Pavelića, ipak nekako je ta stranka ušla u sad već bratski odnos sa SDP BiH.

Vratimo se na kontrast osobnosti Starčevića i Jurišića. Starčević je u povijesti poznat kao borac za svoj narod, pa je tako često etiketiran kao protivnik režima, zbog čega je bio i suspendiran iz Hrvatskog sabora te osuđen na mjesec dana zatvora. U Hrvatskom saboru je bio veliki zagovornik nezavisnosti Hrvatske i veliko protivnik ''Austrije i Ugarske''.

Smješten u današnjost, Jurišiću nikako ne smeta režim. Štoviše, njemu režim u potpunosti odgovara, pa na borbu za, tako reče, svoj narod nije primoran. Iako je na čelu stranke s desničarskim uvjerenjima, pokazao je kako u ovom slučaju čovjek stoji iznad stranke, a čovjek iznad čega se digne to i proda. Sada režim ima obadvije ruke i desnicu i ljevicu.

Dr. Ante Starčević je bio utamničen, što naravno nije ubilo njegov duh i želju za prava hrvatskog naroda. Nakon nastavka borbe za narod ponovno biva utamničen kao veliki protivnik Habsburške monarhije, a Stranka Prava raspuštena. Starčević je bio na udaru klerika, smatran je buntovnikom zbog neprestanog kritičkog odnosa prema kleru. Kleru je ponajviše zamijerao što se stavio u službu tuđina.

Ako izuzmemo moguću kaznu za kriminal u Zapadno-Hercegovačkoj županiji, i veliki minus u budžetu županije, Jurišiću je onda pravaška karijera tekla jako mirno od te devedeset i osme godine. Nije imao previše borbe osim s vjetrenjačama, tu i tamo preko leđa velikih stranaka ušićario je štogod sudjelovanja u vlasti. Današnji ''kler'' ne smatra Zvonku buntovnikom, baš naprotiv, Markešić, Jeleč i ostali, oduševljeni su Zvonkinim platformaškim savezom. S druge strane pak, Zvonki ne smeta današnji ''kler'' iako se stavio u službu tuđina. Zvonko i ne zna šta je kritički odnos, za takve stvari ima Milića.

Jedno je sigurno u cijeloj ovoj priči, a to je da Zvonko Jurišić nikada neće dobiti svoj spomenik, kao ni svoj naziv ulice. Kad malo bolje razmislim, tko bi se i želio preseliti u Ulicu Zvonke Jurišića!?

Eugen Kvaternik se zalagao za samostalnu Hrvatsku, na kraju i poveo narodni ustanak u Rakovici. Živko Budimir se ne bori, umirovljeni je general s invalidninom iz prometne nesreće i kratkotrajnim generalskim stažom, ali s dugotrajnim foteljaškim ambicijama, sve to na štetu Hrvata u BiH.

Teško prave stranke pod vodstvom ovakvih ljudi, pravaštva nigdje, a hrvatski predznak sve upitniji.

Da se razveselimo jednom glazbenom ovdašnjom, pravaškom pjesmicom, tu je pjesmica o jednom vuku kojeg je lako prepoznati:

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi