• Povratničke tegobe Hrvata (195356)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166410)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95932)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93117)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9813
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Zaklela se zemlja raju, iliti ničija nije do zore gorila

Piše: Vicko

Ne tako davno sam preselio u novi kvart. Mislim, nije novi da je tek sagrađen nego je novi za mene. Sam kvart je inace sagrađen prije 30-ak godina. Od života u tom novom kvartu izdvojio bih kvartovsku birtiju u koju volim navratiti. Iako bi moja žena vjerojatno imala primjedbi na ono što cu reći, ja tvrdim kako je kvartovska birtija prvo i najbolje mjesto gdje upoznaš susjede, uspostaviš kontakt i saznaš gdje i kome se obratiti za sve one sitne (a i krupnije) stvari koje ti mogu zatrebati a koje neminovno donosi život u zgradi/stanu. Alkohol baš nešto i ne podnosim (sreća moja i sreća ženina!), pocesto ne znam ni šta bih narucio pa sam morao upotrijebiti neku drugu taktiku za uspostavljanje kontakta.

Kao prvo, konobaru obavezno ostavite tringlt (bakšiš), npr. ako je racun 16 kuna, ostavite mu do 20! Nije neka lova i nećete se previše pomoći tim novcem a osoba ce vas prihvatiti za početak. To će vam osigurati i da konobar prvo počne sa vama razgovarati a nakon toga ce vas početi i upoznavati sa drugima. Malo nogometa (za koji baš i nisam stručnjak ali se po tome i ne razlikujem previše od naših silnih "selektora"), malo politike (ne previše) sa drugima i konačno sam se oslobodio i doveo do situacije da kad bi se ekipa u kafiću ušutila i kad bi izgubili neku temu za razgovor, da malo podignem atmosferu ja bih glasno procitao kakav naslov u novinama pa bi metodom slobodnih asocijacija to nekako povezao i ispricao vic. Prijem je bio i više nego dobar i ja sam (skoro) svaki put pogodio kako da ih nasmijem... Inače, pazim da sa vicevima budem oprezan i po odabiru i po količini viceva jer ih mnogi pricaju a malo ih znaju ispričati. Za sebe mislim da solidno pričam viceve i da imam dobru memoriju jer se ne mogu sjetiti da sam poslije pričanja vidio kisela lica, što je znak da je vic "potrošen" tj. da su ga vec čuli a cesto i prije pričanja pitam jeste li čuli onaj o Muji i Sharon Stone.

Sad vec imam i nešto kredita kod drugih pa si mogu dozvoliti i pokoji "potrošeni". No da sad ne odem predaleko jer to nije tema...

Dakle, jedan dio svog prijateljskog imidža medu ljudima sam ustvari dužan Muji i Hasi. I hvala im na tome. Radi Muje i Hase, državu svojih roditelja sa kojom i ja osjećam jaku vezu doživljavam veselije a ne nužno samo kroz probleme i preko loših vijesti koje se mogu čuti u zadnje vrijeme. Muju i Hasu prije svega doživljavam kao dobričine. Svi znamo da su oni fizički poput svakog čovjeka (ili čak i jači) ali da su pomalo intelektualno uskraćeni. Inspiraciju da ispričam vic pronalazim u svakodnevnim događajima (spomenuo sam novinske članke) koji bez obzira koliko u stvarnosti bili bolni uvijek ih se kroz vic može ispričati na nacin da se nasmijemo toj svojoj (gorkoj) svakidašnjici. Svaki vic ima nešto i od te stvarnosti a sličnosti sa stvarnim dogadajima i likovima su počesto namjerne.

Što se tice tematike, viceve o Muji i Hasi ja bih podijelio u sljedeće
skupine:

a.) Mujo i/ili Haso ispali nesretni ili neinteligentni - najčešća varijanta

b.) Mujo i/ili Haso ispali natprirodno jaki - ovo ide u kombinaciji sa onim da ispadnu glupi, to su recimo vicevi kad izdrže udarce krvnika cekicem u glavu u nacističkom logoru pa im neugodno pred ostalim logorašima koji će umrijeti od istog udarca jer njima nije ništa pošto imaju tvrdu bosansku glavu, ili recimo kad se Mujo otima da ne želi ići u plinsku komoru jer ga je "zadnji put tamo glava tri dana bolila")

te c.) Mujo i/ili Haso nadmudre nekoga - najrjeđa varijanta ali red je da ju se spomene. Primjer je kad Mujo pošalje Ramba u p.m. pred rajom iako ga je prije toga namolio da mu dodje za stol i da ga pred svima pozdravi.

Nikad nisam pokušao sam smisliti neki vic i nisam siguran da bi bili previše smiješni ali htio bih pokušati, naravno uvažavajuci sve ono izreceno o tipu vica kad su Mujo i Haso ispali neinteligentni a koji ima veze sa stvarnim događajima:

Dakle bio Mujo televizijski voditelj i imao svoj politički talk-show. I kaže Mujo svom prijatelju Hasi koji se u stvarnom životu može zvati bilo kako, recimo Zlatko ali mu je Haso umjetnicko ime: bolan Haso, amidža me naštelijo na federalnu televiziju i imam svoj politicki tok-šou, da li se tu kako zaraditi para? Može bolan kako ne bi moglo. Naša raja ti voli slušat kako su oko njih šejtani i fašisti pa ti za kog misliš da ima para ti mu javno psuj
fašističku i lopovsku mater, što više spominji da je fašista pa kad ti da pare a ti pređi na drugoga i tako u krug.

I stvarno, stao Mujo ko lud spominjati fašiste uživo, fašisti ovo, fašisti ono, ubijaju, kradu, pocela pristizati lova. Zaradio Mujo puno love ali jednoga dana sve se otkrilo. Zakucaju Muji državni organi na vrata. Mujo se nešto pobunio ali ga odgurnu policija. I tako gleda njih Mujo nemoćan kako mu preturaju stvari po radnom stolu, ništa mu nije jasno, pa ih pita, "a ko vas plaća za to što radite?". "Država", kažu ovi. E pa da znate - "jebem vam
mater fašističku!".

Znaaam, znaaaam, sad bi vi rekli da vic i nije baš nešto ali ovo više shvatite kao pokazni primjer u kojem se, kako je receno miješaju elementi stvarnog dogadaja sa nedostatkom srece i inteligencije kod Muje.

Evo recimo još jedan za koji je cak i službeno potvrdeno da ima puno veze sa stvarnim dogadajima:

Bio jedan lijepi stari most gdje su Mujo i Haso zaradivali skacuci pred zadivljenim turistima. Sve je bilo lijepo i imali su puno prijatelja. Jedan od prijatelja je bio i Perica iz Duvna koji je imao radnju za prodaju suvenira blizu mosta. Mujo i Haso da zadive Pericu svezali njegovu hrvatsku i svoju muslimansku zastavu oko nogu i skociše sa mosta. Perica je bio zadivljen i mislio je da su Mujo i Haso najbolji prijatelji. Ali jednog dana, kako to obicno biva, posvadaše se Mujo i Haso sa Pericom i opsovaše mu škutorsku majku. Perici je bilo neugodno zbog svega i nazove Muju da ce doci do njih da se rašcisti problem. Mujo i Haso nisu bili spremni da ga vide pa su smislili, ono za što su oni mislili da je savršen plan kako da ga spriječe. Taman kad je Perica htio da im dođe - Mujo i Haso dignuše most u zrak i tako spriječiše Pericu!

Mislim da viceva o Muji i Hasi ne bi bilo da Bosna i Hercegovina, uprkos svoj nesreći uistinu nema neku magičnu "nafaku" kao mjesto gdje se prečesto izgovorene riječi pretvaraju u djela. Recimo, od ljudi iz BiH često sam znao čuti uzrečicu: "zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju". Postoji i ona "ničija nije do do zore gorjela".

Ostavljam drugima na razmišljanje jesu li počestim ponavljanjem ovih uzrečica ljudi iz BiH ustvari dozvali tu Istinu da se pokaže i izađe na vidjelo? Također, ostavljam na razmišljanje i da odgovorite, uvažavajući ono napisano u prethodnoj rečenici je li u tom slucaju u BiH pametno prečesto spominjati riječ "fašizam" koja se tako često mogla čuti na "narodnim okupljanjima" a koji su proslavljali bitke/dogadaje iz drugog svjetskog rata i da li su možda na taj način dozvali taj fašizam?

Možda... Ne želim širiti paranoju i praznovjerje ali samo hoću reći da bi svi skupa trebali paziti šta pricamo i da se prestane lagati jer "ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU..." a ako ste već počeli lagati znajte da "NIČIJA NIJE DO ZORE GORILA"!

Svaka sličnost sa stvarnim događajima je - namjerna!