• Povratničke tegobe Hrvata (195233)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166397)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95920)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93104)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9811
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Zimska večer u Kreševu

Zimska večer u Kreševu

Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?

Piše: Gojko Berić, Oslobođenje

Prijatelj me vozi u Kreševo. Ne idemo nikakvim konkretnim, niti važnim poslom, već onako... Bio sam u Kreševu u proljeće i u jesen, ali nikada zimi. Sutra je Badnja večer, a prekosutra katolički Božić. Ivo Petrić čeka nas u svojoj kući. Spušta se večer. Penjući se uz brežuljkasti prijevoj, nailazimo na prve bošnjačke kuće. Odmah iza prijevoja su hrvatske, razlikuju se samo po tome što su ispred njih postavljene božićne jelke osvijetljene raznobojnim lampicama. Zapravo su sve to bosanske kuće, obijeljene i zgusnute s jedne i druge strane ceste. U dvorištu Petrićeve kuće gorjela je velika vatra. S njim su bili Drago i Jozo Ivičević, a kasnije su nam se pridružili Ivica Ivičević i mladi Daniel Bošnjak. Trojica Ivičevića nisu ni u kakvom bližem srodstvu. I zašto kriti - bilo je ića i pića koliko hoćeš, pjevale su se dalmatinske pjesme i sevdalinke. Ivo je povremeno izlazio u dvorište da nabaci novu cjepanicu na vatru.
Prema popisu iz 1991, u Kreševu je živjelo 4.738 Hrvata, 1.527 Bošnjaka, tridesetak Srba i oko 130 ostalih. Međunacionalni odnosi su bili jako dobri. A onda je došao rat. Drago Ivičević, krupan kao planina, sjedi desno do mene. On je bio relevantan faktor u tim tragičnim zbivanjima. Drago kaže da su se kreševski Hrvati i Bošnjaci držali skupa koliko god su mogli, sve dok nije izbio sukob između HVO-a i Armije BiH. Slijedi klasična priča iz proteklog rata. U Kreševo počinju stizati hrvatske izbjeglice iz Jajca, Vareša i Kaknja. Iz Kiseljaka dolaze osvetnički raspoložene formacije HVO-a. Bošnjacima je rečeno da im je jedini spas da idu prema Hadžićima. Kiseljački bojovnici zapalili su njihovu staru čaršijsku džamiju. Međutim, i bošnjačka strana je željela Kreševo, koje je, navodno, obećano izbjeglicama iz Foče. Armija BiH pokreće ofenzivu na ovaj gradić, koji se našao pred padom, a njegovi hrvatski žitelji pred evakuacijom. Po nalogu Gojka Šuška i Mate Bobana, po njih odlaze autobusi kojima će se, preko srpskih teritorija, prebaciti na nove adrese, u Stolac i dolinu Neretve. Od iste one sudbine koja je zadesila njihove komšije Bošnjake, Hrvate je u zadnji čas spasio politički dogovor sa Sarajevom. Ovu priču, u koju spada i podatak da nijedan Kreševljak nije počinio ratni zločin, te da su gotovo sve bošnjačke kuće ostale čitave, po što sam kupio, po to, evo, i prodajem.
Danas su odnosi između dvije etničke zajednice normalni. Naravno, više nigdje nije kao što je bilo prije rata, pa ne može biti ni u Kreševu. Bošnjaci su se listom vratili u Kreševo, po mnogima najljepše mjesto u Bosni i Hercegovini. Nezaposlenih ovdje praktično nema, posla ima za svakoga ko hoće da radi. Kreševljaci se, po tradiciji, bave najrazličitijim zanimanjima - poljoprivredom i stočarstvom, raznim zanatima, proizvodnjom meda i kreča... Ima i nekoliko vrhunskih majstora kovačkog zanata, potkivača jaja, najpoznatijeg kreševskog suvenira u svijetu. Od nekadašnjih 35 kovačnica ostale su samo tri ili četiri, ali su zato nikle nove firme. U njima zajedno rade Hrvati i Bošnjaci. Ipak, mladi ljudi sa većim životnim ambicijama odlaze u druge zemlje. Oba sina Ive Petrića žive i rade u Parizu. Jedan suvremeni kroničar ovako je sažeo simboliku ovog kraljevskog gradića: "Kreševo je gradić starine i novoga, starih zanata i novog poslovanja, franjevačkog duha i kovačkog poziva."
Oko deset sati uvečer prijatelj i ja krenuli smo za Sarajevo. Društvo je izašlo pred kuću i ispratilo nas pjesmom. Vatra u dvorištu još je gorjela. Bilo je bar desetak stepeni ispod nule. U snježnoj bjelini, sa osvijetljenim prozorima na kućama uz cestu, i onima u dolini zvanoj Polje, Kreševo je ličilo na bajku. Te sam večeri sreo obične, ali kultivirane i dobre ljude, postojane u svojoj vjeri i tradicionalno odane radu i zavičaju. Ljude koji ne skrivaju svoju različitost od drugih, ali koji mogu i žele da žive s drugima. U opreznoj vožnji, još obuzeti dobrim raspoloženjem, nama dvojici putnika za Sarajevo život se učinio ljepšim nego što jeste. Zaključujemo kako je Bosnu i Hercegovinu nemoguće razvaliti, čak kad i ona sama radi na tome. Ipak su korijeni zajedničkog života suviše duboki. Nemoguće je, u svakom slučaju neprirodno, okrenuti rijeku da teče uzbrdo. Ali znam da, kad svane idući dan, opet neću biti načisto s tim i da će mnoge dileme ostati u mojoj glavi.

Otrežnjenja radi, vrijedi navesti dio teksta doktora teologije, bosanskog franjevca Ive Markovića, objavljenog krajem prošle godine u Svjetlu riječi: "Bosnu i Hercegovinu u smrti drže tri mračne, zatvorene, nacionalističke ideologije smrti. Prva, koja je pokrenula ovaj nesretni rat, velikosrpska je četnička ideologija sa ciljevima i metodama na kojima se fašizam mogao nadahnjivati i školovati... Druga je ustaški fašizam koji je usvojio dio Hrvata i još ga uvijek drže kao neku državotvornu potku. Treća bi se mogla svesti na zajednički nazivnik bošnjački panislamizam koji se oslanja na turski i arapski nacionalizam i osjeća poslanim biti i osvajački islamski most prema Europi. Sve tri su te ideologije još toliko prisutne u tim trima narodima da se bez šurovanja s njima jedva mogu dobiti izbori. U zaborav su potisnule sva pozitivna iskustva zajedničkog života, a sva prošlost zla sabijena je u jedan trenutak i u jednu generaciju..."

Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig, bilo da je riječ o grupi ili individui. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?

Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ova kolumna je samo moj skromni doprinos neravnopravnoj, ali neizbježnoj borbi protiv tog zla.

| Oslobođenje | HB.org |