RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Zubarov ustašluk: Za građansku Federaciju BiH spremni!

Napisano 02.01.2011. 15:30
Zvonko Jurišić

Piše: Nikola Zirdum

U pozadini hajke na pravaško zavijanje iz SDP-ove Vlade BH mediji i novinarska pera bavili su se više periferijom samog problema skrećući s teme i ne pokušavajući ukazati na ono najbitnije - Da je Lagumdžijino usisavanje dviju političkih ikebana u Vladu FBIH jedna vrsta državnog udara.  Udar na Federaciju i početak njenog kraja. Pretvaranje Federacije u klasičnu građansku državu u državi u kojoj će svu vlast imati građani a ne narodi. Točnije Bošnjaci koji su nakon deset godina ponovno promijenili ime nacije. Sad su Građani...

Svaka stranka i svaki političar želi u vlast. To je posve legitiman cilj i njihov smisao političkog postojanja. Nije toliko sporno što HSP i NSRZB žele i hoće u Vladu. To je njihovo pravo kao i svake druge političke stranke i grupacije.

Sporno je što tim činom Jurišić legitimira praksu da danas a i u buduće Bošnjaci svaki puta naprave federalnu vladu bez Hrvata, ako budu dobre volje, pozovu nekakavu minornu hrvatsku stranku u nju kao dekorativ a onim strankama koje budu pobjeđivale u hrvatskom narodu ostave mogućnost da se bune kroz Dom naroda. I to je, kako kažu, posve legitimno i demokratski u federaciji ravnopravnih naroda. Jednom narodu cijela izvršna vlast. A drugom tek manji dio zakonodavne. Sudska vlast je, iako bi morala biti nezavisna, već SDP-ova. Promotrite samo koja stranka prijeti uhićenjima i sudskim procesima pa će vam biti jasno zašto se Afera Reket odugovlači.

Pri tome će , na osnovu famozne Platforme, nacionalne kvote u Vladi federacije biti totalno fer. Samo što će opet predstavnici  većinskog naroda određivati manjem tko je dobar a tko loš Pripadnik (ne i Predstavnik) hrvatskog naroda, točnije tko je podoban za ući u bošnjačke vlade a tko ne. To je ono što Lagumdžija upravo čini i za što mu HSP kao nacionalna stranka salutira pod uvjetom da njihovi kadrovi dobiju pokoje ministarstvo. Taj princip u kojem Jurišić podržava klasičnu političku dekonstrukciju vlastitog naroda za uskostranačke interese vlastite partije je ono što je jedina prava opasnost i što  treba osuditi. Ne zato što to čini HSP i što je to njihov odgovor mrskom  HDZ-u. Nego zato što  tim činom Hrvatima u FBIH , kao političkom faktoru u FBIH tupavi pravaši "u najboljoj namjeri" stavljaju metak u čelo....

Ako taj naum Lagumdžija provede preko takvih pravaša, u BiH će se dogoditi novi politički fenomen - trka za gubitkom izbora. Hrvatske stranke ubuduće će na izborima nastojati da što više izgube izbore. Jer pobjeda u hrvatskom narodu značit će ponovni ostanak u oporbi. Dok će se male stranke truditi biti još manje kako bi ojačali šansu da ih većinska bošnjačka koalicija prije poželi kao partnera.

Netko će to nazvati izdajom. Međutim to je kriva riječ. Ne može te izdati netko tko nikada i nije bio tvoj. Onaj političar koji svoj interes i interes svoje partije stavlja iznad interesa i volje "svog" naroda jednostavno nije politički dio tog naroda. Privatno su možda Hrvati. Politički ne. Stranka koja se naziva hrvatskom strankom a koja želi vladati Hrvatima iako joj Hrvati nisu dali to pravo jednostavno se ne može nazivati "hrvatskom" strankom. Ako neka stranka ne poštuje volju hrvatskog naroda , pri tome ne prezajući čak niti od demagogije kako u BIH postoji 400.000 hrvatskih birača u BIH (kao da nas u BIH ima 600.000) te kako je veliki dio Hrvata glasovao za SDP, dajući legitimitet izbora čak i samom Komšiću, a sve s ciljem da se obrani vlastito klijentelističko djelovanje, onda se ne može govoriti o nacionalnoj hrvatskoj stranci.

HSP dakle tek samo potvrđuje što je oduvijek bio - halal sarajevska partija.. Podvala. Laž. Niti su hrvatski, niti su pravaši niti su stranka. Radi se o klijentelističkom zdrugu, nakupini nekoliko šupljih vilica, neobrazovanim ljudskim kreaturama neuglednog izgleda i lošeg političkog izričaja  koji su  se odlučili igrati politike. Na žalost, odabrali su upravo hrvatski narod kao početnu bazu svog političkog bitisanja.

Besmisao pravašenja se ponavlja.

Ne tako davno jedan strani okupator, fašist, masovni ubojica koji je poklao više ljudi nego Jere Lijanović junadi, u namjeri da pokori  cijelu ondašnju Hrvatsku i  Jugoslaviju tražio je nekakvog zadojenog političara koji bi bio dovoljno lud i spreman stati na leđa  vlastitom narodu bez prethodne demokratske potvrde tog istog naroda.
Da bi postao vladar "svom" narodu njemu nije trebao pristanak tog istog naroda. Kojeg je eto tako silno volio. Trebala mu je palica i milost osvajača. Predstavnika ubernacije. Okupator je začudo tu ljudsku kreaturu našao baš u tadašnjem pravašu iz Bradine, fukari koja se samoproglasila vladarom i preko kojeg je u cilju okupacije Hrvatske a i vascijele Jugoslavije Osvajač odradio vrlo prljav posao.

Zajedničko Paveliću i Jurišiću je što su obojica pravaši. Obojica sramote Starčevića brukajući izvornu ideju pravaštva. Starčević je za razliku od njih djelovao legitimno prethodno tražeći suglasnost naroda za ono što namjerava učiniti. Pavelića je doveo Hitler. Jurišića je doveo Lagumdžija. A Starčevića je birao narod. I Pavelić i Jurišić su narcisi. Ljubav prema vlastitom liku i djelu toliko je jaka da je odnos prema vlastitoj naciji nebitan. Ako ih nacija nije birala to ne znači da su oni izgubili izbore. To je samo znak da nacija nije dovoljno politički zrela i da ne percipira sve njihove kvalitete i širinu njihovog političkog obzora. Kao takvoj potrebno joj je pomoći. A okupatori i politički tirani su onda i prijatelji koji će pomoći Paveliću i Jurišiću da vlastitu naciju, koja još dovoljno ne vidi njihove savršene namjere, izvedu iz tame na svjetlo slobode.

Sloboda je u Pavelićevo vrijeme značila da na osnovu legitimiteta kojeg ti nije dao narod nego Osvajač provodiš progon političkih neistomišljenika, činiš masovna ubojstva i  smrti, i otvaraš koncetracione logore za sve koji se odupru tvojoj ideologiji, bili oni Hrvati, Srbi ili Židovi. Sam a u ime naroda. Kojem si se nametnuo.

Sloboda u Jurišićevo vrijeme znači da putem legitimiteta kojeg ti nije dao narod nego Majorizator preko bošnjačkih glasova, sebe zaštititiš od kaznenog progona (jer šef Zlaja drži sudstvo u šaci), te povedeš progon političkih neistomišljenika, putem Majorizatorove TV, a potom daš blagoslov i za masovna medijska ubojstva i političke  smrti, te otvoriš  medijske koncetracione logore u kojima ćeš reketariti  sve koji se odupiru , bili oni Hrvati, Srbi ili Bošnjaci.

Pri tome nećeš prezati ni od tog da dojučerašnjeg partnera  Ljubića kojem jedinom možeš zahvaliti što si politički preživio, a  koji je primjetio grupiranje nacionalnih blokova u BIH, što ga je natjeralo da uđe u savez sa Čovićem, optužiš za izdaju jer neće s tobom u bošnjački nacionalni blok. Prokletstvo tupavih pravaša se nastavlja. Stranka koja je zbog javnog slavljenja fašizma odavno trebala biti zabranjena skupa sa strankom NSRZB koja otvoreno priznaje da krši demokratski poredak države kupovinom glasača i ucjenom vlastitih zastupnika, biti će dio nove "demokratske vladajuće antikoruptivne većine". Većine za čovjeka. Za Zlajinog čovjeka.

U tom bjesnilu pravaško-vukodlačkog slinjenja za foteljama, u Majorizatorovim medija nije se prezalo ni od čega. Pa ni od najblesavijih usporedbi i konsturkcija koje zapravo dokazuju da Jurišić pojma nema o tome u kakvoj državi živi iako bi htio njome vladati. U svom istupu na TV Jurišić je kazao i sljedeće: "Šta ima Dodik govoriti HSP-u išta nek kaže kako je on u Vladu ušao devedeset i neke sa samo dva zastupnika u parlamentu RS-a."
Nije pošteđena ostala ni Vesna Pusić koja je sa HRT-a poručila kako je RS očito danas realnost i kako Hrvati jesu institucionalno obespravljeni bez vlastite federalne jedinice budući da im većinski narod nameće stranke koje u Hrvata nisu dobile ni za cigara.

Promptno je reagiralo nekoliko pravaških polupismenjaka optuživši Pusićku "da šta ona priča kad je njena stranka došla na vlast u Hrvatskoj 2000-e sa samo nekoliko postotaka legitimiteta u državi." Ove dvije optužbe na Dodika i Pusić zoran su dokaz da pravaši pojma nemaju o osnovama federalnog ustavnog okvira u kojem žive, točnije o  tome koja je ključna razlika između RS-a i Hrvatske s jedne strane i Federacije BIH s druge strane. Bez obzira na to, oni žele vladati Federacijom.

RS je prema izvorniku Daytona, onom izvorniku po kojem je Dodik 90 i neke zasjeo na mjesto premijera RS-a "država srpskog naroda i svih njenih građana" što je formulacija za tipične građanske države. Hrvatska je prema Ustavu RH  također tipičan primjer građanski uređene države. Građanske ustave u pravilu imaju monoetničke nacije-države koje imaju rješena nacionalna pitanja. RS je svoje nacionalno pitanje rješila brutalnim ratom. Odhrvaćenjem i odbošnjačenjem Srpske. Na čemu su joj u Daytonu čestitale sve relevantne svjetske sile. Pa i mala Hrvatska i još manja Federacija. Hrvatska je nacionalno pitanje rješila u Oluji, odsrbljenjem 350.000 hrvatskih Srba. Na čemu joj je također čestitao Zapad. Bošnjaci i Hrvati u Federaciji nisu uspjeli jedni druge počistiti.Pa su danas u državici neriješenog nacionalnog pitanja.

U građanskim državama posve je normalna praksa da vladajuću koaliciju u državi čini ona grupacija stranaka koja u parlamentu dobije potrebnu natpolovičnu većinu. I tu sva priča prestaje. Kao i pravaška kontraargumentacija Pusićki i Dodiku.

Federacija je s druge strane prema svom Ustavu kao i prema izvorniku Daytona prvenstveno definirana kao bošnjačko-hrvatska federacija a potom i kao federacija kantona. Kako se u FBIH ne bi događao slučaj Pavelić, točnije Jurišić, tj kako se u njoj nikada ne bi mogla provoditi praksa da većinski narod malobrojnim Hrvatima bira predstavnika u vlasti osmišljen je Dom naroda. Taj isti Dom naroda je svojstven višenacionalnim državama. On je brana majorizaciji. On postavlja i ruši nelegitimne Vlade. I on služi između ostaloga i  tome da nekakav narod ako procjeni da je izvršna vlast pače Vlada koja nema legitimitet u nekom od naroda ne može biti potvrđena.
Dom naroda je ujedno i odgovor koliko je to Hrvata glasovalo za SDP i HSP. Da je SDP i hrvatska stranka danas bi u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije imao dovoljan broj Hrvata da potvrdi svoju vladu prostom većinom. I nitko joj ne bi niti pokušao sporiti legitimitet. Ali SDP te ruke u hrvatskom Domu naroda naprosto nema. I zato SDP nije i hrvatska stranka. Bez obzira koliko ukrasnih Lidija Korać trpali u prve redove. Da je hrvatski narod ukazao povjerenje Jere-Zvonko ikebanama danas NSRZB ne bi morao po Goraždu plaćati muslimane da se izjašnjavaju kao Hrvati i takve ih ubacivati u taj isti dom.

Međutim taj isti Dom naroda kao i izborni zakon po kojem je izabran Komšić,  dekonstruirani su 2000-e godine za potrebe Alijanse nametnutim odlukama tadašnjeg visokog predstavnika. Njegov smisao je tada uništen. Odlukama Petritscha dovoljna je od tada  jedna trećina ruku Hrvata u Domu da se potvrdi Vlada Federacije od nekadašnje natpolovične većine. Čime se na silu, kršeći odredbe Daytona, Federacija pretvorila iz višenacionalne u građansku. I čime je tada Alijansa dovedena na vlast i na čemu uostalom danas jaše i Jurišić. Za Dom Spreman Jurišić. Za Zlajin Dom naroda.

Sve to što se upravo događa kako kroz politički slučaj Komšić tako i kroz medicinsko-politički slučaj Jurišić dovoljan je argument da Hrvati zatraže izlazak iz Federacije, budući da im je u njoj narušena konstitutivnost koju su unijeli. Dovoljno jak argument da internacionaliziraju svoj ustavnopravni položaj  i da pred vijeće UN-a postave pitanje o svom statusu i privremeno dok se taj status ne riješi sve svoje kantone i općine, te nadležnosti koje Federacija nad njima ima, prenesu na razinu države. Bošnjaci jasno daju do znanja da nisu narod za federacije. Jer ne poštuju osnovna federalna načela partnerstva i pariteta te ignoriraju izbornu volju jednog federalnog naroda. Što im tu želju ne ispuniti? Isto tako oni jasno kažu da nisu za građanski entitet sa hrvatskom većinom.

Zašto se onda čude što Hrvati nisu za građanski entitet s bošnjačkom većinom - Federaciju?

Prvi korak je donošenje zakona o referendumu na razini kantona i općina. Drugi korak je internacionalizacija hrvatskog pitanja u BIH. Pravaško bunilo u tome bi čak moglo i pomoći kao jak argument. A kada konačno krene krah Federacije tada će sarajevska javnost napokon spoznati odgovor na onu  podvalu od pitanja "zašto su samo Hrvati iz HDZ-a dobri Hrvati" a oni iz "SDP-a i HSP-a nisu".

Tada će im biti jasno da im je pitanje bespredmetno. U politici  postoje tek politički dobri i politički loši Hrvati. Oni politički dobri su oni koji su legitimni predstavnici konstitutivnog naroda koji ih bira. Pri čemu ne moraju nacionalno uopće biti Hrvati. Hrvat, koji svoj politički legitimitet crpi na osnovu bošnjačkih glasova, možda je privatno jako dobar Hrvat, ali je politički loš  jer na osnovu puke nacionalne pripadnosti želi predstavljati nešto za što nije dobio legitimitet. On je tek samo ukrasni pripadnik, nikako i predstavnik tog naroda i politički ne vrijedi više od ukrasne čipke na božićnom stolnjaku prosječne hrvatske kuće u BIH. Usput  jako je opasan za opstanak Federacije.

No trenutak te spoznaje, kada Sarajevo spozna da igrajući se s malim Jurišićem, zapravo pljuje po ZAVNOBIH-u  i danas čini sve ono protiv čega se u vrijeme Juge bunio, dogodit će se kasno. Kasno za Federaciju. Možda kasno i za samu BIH.

Poskok


Nema komentara

Anketa

Ustavi