• Povratničke tegobe Hrvata (185262)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165564)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95242)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92269)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9753
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Ponos muzeja

Povijesni eksponat

Ponos muzeja

■ Bila tako precizno građena da joj konstrukciju uspoređuju sa satnim mehanizmom
■ Lokomotiva koja je vozila na relaciji Sarajevo - Konjic – Mostar (preko Ivan sedla) a kasnije i Travnik – Donji Vakuf (preko Komara) ponos muzeja u Münchenu
■ Godinama je slovila kao eksponat kojim se muzej posebno ponosio, a prije pet godina je zbog generalne obnove muzeja premještena u muzejsku zbirku lokomotiva u bavarskom mjestu Freilassing, u samoj blizini granice s Austrijom kod Salzburga

Kako je nagib dionica željezničke uskotračne pruge preko Komara i Ivan sedla bio veoma velik, na njoj je morala biti korištena zupčanica. Ova davno umirovljena lokomotiva, koja je proslavila 103. rođendan, građena je u tvornici koja je bila specijalizirana za ovakvu vrstu vuče u Beču 1908. godine. U razdoblju od 1894. do 1919. godine od ovog tipa lokomotiva izgrađeno je ukupno 38 primjeraka. To su lokomotive sa tzv. adhesionom vučom (zupčanice) prilagođene za pruge sa vrlo velikim usponom. Te uspone su savladavali uglavnom vožnjom u "potisku" sa dvije lokomotive - jednom ispred a drugom iza vagonske kompozicije.

Lokomotiva 97-019 na čelu putničkog vlaka na usponu prema željezničkom tunelu Komar iz pravca Goleša. Na tom dijelu pruge brzina vlaka je bila minimalna pa su često putnici izlazili da prošeću pored vlaka

Uskotračne pruge

Dakako, svako vrijeme nosi svoje, pa je i ova lokomotiva izgrađena za uskotračne pruge. Zanimljivo je da i danas stručnjaci strojarske struke s puno hvale govore o tehničkim karakteristikama ove lokomotive koja je imala ugrađena čak četiri sustava za kočenje i bila tako precizno građena da joj konstrukciju uspoređuju sa satnim mehanizmom. Najveća brzina ove lokomotive bila je 30 km na sat i 10 km na usponu. Svakako najzanimljiviji dio priče o ovom gvozdenom konju odnosi se na to kako je uopće dospjela u München.
Naime, lokomotiva je bila vlasništvo Jugoslavenskih željeznica numerirana brojem 97-019. Godine 1972. povučena je iz uporabe i odvučena je u skladište Dolac. Muzej je počeo pregovore s Jugo željeznicama godinu nakon njezina umirovljenja. Nakon skoro dvogodišnjih pregovora, potpisan je ugovor, a u ljeto 1975. godine lokomotiva je od JŽ-a preuzeta u Jesenicama odakle je transportirana na Istočni kolodvor u Münchenu.

Eksponat za ponos

Muzej je za lokomotivu koja je već bila otpisana kao otpad platio 17.000 njemačkih maraka. No, za troškove njezina remonta plaćeno je oko 50 tisuća tadašnjih DM. Saga o lokomotivi nije završila dolaskom u München. Naime, kada je ustanovljeno da muzejsko tehničko osoblje nije u stanju izvršiti njezin remont, posao su preuzele njemačke željeznice. No, ni to nije bio lak posao jer godinama u Njemačkoj nije bilo više parnih lokomotiva, pa ni odgovarajuće remontne službe. Lokomotiva je na kraju bila rastavljena do najsitnijih dijelova, restaurirana i konzervirana i ponovno sastavljena. Lokomotiva je konačno 1976. godine montirana u muzeju, i to u odjelu za brdske željeznice.
Godinama je slovila kao eksponat kojim se muzej posebno ponosio, a prije pet godina je zbog generalne obnove muzeja premještena u muzejsku zbirku lokomotiva u bavarskom mjestu Freilassing, u samoj blizini granice s Austrijom kod Salzburga.

Eksponat za sram

Lokomotiva 97-036 pored autobusnog kolodvora Travnik, nekadašnje željezničke postaje, osuđena na nebrigu i propadanje

U godinama ukidanja uskotračne pruge u BiH postojala su ideje da se dio tih lokomotiva sačuva od kasacije u staro željezo. Takvu su odluku, pored Nijemaca sa 97-019, iskoristili Slovenci koji su za svoj Slovenski muzej parnih lokomotiva u Ljubljani odvezli lokomotivu 97-028 i Austrijanci za Club 760 Frojach lokomotivu 97-029. Postoji i četvrta lokomotiva te serije - 97-036. Čudom je preživjela topljenje u zeničkoj Željezari uz travnički autobuski kolodvor. Danas je u jadnom stanju i predstavlja mrlju na savjesti travničke politike. Ova je lokomotiva zajedno sa 83-101 ostavljena, sa dijelom pružnog kolosijeka, u postaji Turbe i trebala je poslužiti u obnovi turističke pruge Turbe – Komar, jedne od najljepših uskotračnih dionica u bivšoj državi.

Željeznička postaja Komar na nadmorskoj visini od 776,2 m. U vrijeme ukidanja pruge 01.06.1975. odlučeno je da se sačuva za buduću turističku prugu Turbe - Komar

Postaja Komar je također konzervirana i čuvana za realizaciju jedne prelijepe ideje. U posljednjem ratu su srpske snage čuveni komarski željeznički tunel pretvorile u „skladište tenkova“ a nakon poraza potpuno uništile ostatke željezničke postaje i zapadni portal tunela.

„Željeznička postaja“ Komar iz 2007. godine. Na platou bivše željezničke postaje ostao je samo pružni odbojnik, takve mase da ga nije bilo lako odnijeti

Tako se lokomotiva 97-036 našla u Travniku na margini bilo kakva interesa dok je istovremeno Srbija, slijedeći entuzijazam travničanina Emira Kusturice, od pruge preko Šargana napravila pravo turističko čudo.
Neka ovo podsjećanje bude još jedan od mnogobrojnih apela da se zupčanica u Travniku sačuva od totalnog propadanja pa makar i samo kao muzejski eksponat.

| VL | HB.org |