RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Roge

Napisano 01.06.2011. 14:37
Bosanski kralj Stjepan Tomašević

Piše: Junuz Blećina

Velika osmanlijska vojska pod vodstvom Mehmeda II okupila se u proljeće 1463. u Adriano-polu (Edirnu) i krenula na Bosnu. Kralj Bosne i despot Srbije Stjepan Tomašević je pobjegao iz kraljevskoga grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. svibnja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad.

Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 5.lipnja dao pogubiti kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski Bosanski sandžak.

Posmrtni ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.


Ne tako davno, prilikom posjeta Jajcu, kraljevskom gradu, čuo sam od jednog lokalca zanimljivu priču. Smetnuh je u ćošak uma kao samo još jednu anegdotu, poput mnogih koje naš narod priča a ja volim slušat, djelovalo je kao šala. No, jedan slučajni susret na igralištu kraj vrtića gdje su nam djeca se igrala i upoznavanje bračnog para, doseljenog iz Jajca kasnije saznah, me podsjetilo na desetak godina ranije ispričanu pričicu.

U jednom trenutku se obrati muškarac obrati ženi: „Rogo, pripazi na malu, odoh kupit cigare“. Maloprije mi se učini da je žena pri upoznavanju sa mnom rekla nešto kao: Kata. „Je li se prezivaš Jelica?“, upitao sam sjetivši se priče koju sam čuo a u kojoj se spominju Roge. „Ne više! Djevojački… Kako znaš?“, upita me. A ja joj prepriča priču koju čuh:

U Carevom polju kraj Jajca žive Jelice. Zovu ih i Roge, a tako ih zovu jer je njihov predak izdao posljednjeg kralja Bosne, Stjepana Tomaševića. Prisjela mu je izdaja jer mu Turčin kraj neke stijene reče: „Kako si svog kralja izdao tako ćeš i mene“; i baci ga s nje u bezdan.

Nažalost, detalje, ni Kata a ni njen suprug nisu znali. Jesu li to Radakovi potomci? Ili su nekog drugog podanika Kralja jer postoji više verzija njegove smrti? A možda je sve samo legenda…

No, razlog zbog kojeg sam napravio ovoliki uvod je izdaja. Izdaja kojoj smo svakodnevno svjedoci. Negdje sam pročitao: Da je Isus bio među Hrvatima ne bi imao posljednju večeru nego posljednji doručak, već bi se našao neki Juda. No, da izdaja ima dva lica, i da se teško ispire katran posut po tijelu, pa i sa tijela generacija poslije, svjedoči ova pričica iz uvoda. Izdaja stara 550 godina, iz vremena kada se još mislilo da je zemlja ravna ploča, iz vremena kad još ni američki kontinent Kolumbo nije otkrio, iz vremena jednog Lea koji je možda poznatiji od jednog drugog Lea, današnjeg nogoloptača…

I svo to vrijeme, ljudi, Jelice, zovu Rogama. Rogo mali, Rogo, Rogo stari. Koliko je to generacija hodalo kraj Vrbasa, koliko je djece kad bi prohodala i propričala saznala da ih zovu Rogama? Je li im bilo teško zbog toga? Je li postoji način da skinu sa sebe neku vrstu prokletstva i krimen? Jednu stvar zasigurno ova priča može potvrdit: Slonovi imaju dugo pamćenje, ali naš narod što pamti, ni krdo slonova u klasteru ne bi moglo u memoriji držat.

Ukoliko neko zna detalje o Rogama neka nam javi. Mislim da je vrijeme da ih se prestane zvati Rogama - nismo krivi za grijehe predaka jer ne možemo na njih utjecati. Ali, iz ove priče će nadam se neku pouku izvući, oni kojima je namijenjena.


Nema komentara

Anketa

Ustavi