RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Hercegovačka dijaspora u slavonskoj kuhinji

Napisano 24.10.2013. 14:25
Osijek

Hercegovačka dijaspora u slavonskoj kuhinji

Piše: Jadranko Šimić

Prije nekog vremena na inicijativu jednog sveučilišnog profesora okupio se dio znanstvene, kulturne, poduzetničke i političke elite hercegovačke dijaspore u Osijeku, s namjerom oživljavanja zamrle aktivnosti nekada aktivne udruge koja je početkom 21. stoljeća okupljala hercegovačku dijasporu s prostora cijele Osječko-baranjske županije. Neki od pozvanih već su bili aktivni članovi udruge, dok su drugi došli kao potencijalni novi nositelji njezina rada. Udruga je svojedobno nastojala afirmirati pozitivan doprinos hercegovačke dijaspore u Slavoniji, te razmjenu kulturnih dobara i nematerijalne baštine između Slavonije i Hercegovine. Pritom je djelovanje udruge u prvome redu bilo usmjereno na ostvarivanje ciljeva druženja i povezivanja među ljudima, no bilo je i sporadičnih političkih istupa, poput javne podrške braći Kupreškić, tada na sudskom procesu u Haagu. U svjetlu okolnosti koje su zadesile Hrvate u Bosni i Hercegovini u posljednjem razdoblju, počevši od ukidanja TV kanala na hrvatskom jeziku (Erotel), preko likvidacije Hercegovačke banke, pa do preglasavanja na državnoj i entitetskoj razini uz blagoslov OHR-a, ovaj je puta temeljna ideja bila da se nastavi s organiziranim druženjima i povezivanjima, ali da se uz to svakako ojača politička dimenzija udruge, s nadstranačkim predznakom.

Povremena okupljanja koja bi se svodila na uživanje u gastronomskim delicijama iz prapostojbine - sir iz mišine, pršut, crno vino, te busanje u hercegovačka prsa uz taktove pjesama Mate Bulića udrugu bi svelo na puki folklor, a takvih folklornih udruga ima napretek. Međutim, političkim aktivizmom, uz potencijalno povezivanje i zajedničko nastupanje sa sličnim zavičajnim udrugama bosanskohercegovačkih Hrvata aktivnim u Republici Hrvatskoj (npr. Prsten - udruga bosanskih Hrvata), razdrmala bi se letargija, medijski izolacionizam te ravnodušnost prema problematici položaja Hrvata u BIH, koja već više od desetljeća vlada u RH. Takva bi umrežena inicijativa vjerojatno s vremenom dala potreban vjetar u leđa nastojanjima Hrvata u BIH u ostvarivanju prava konstitutivnog naroda, jer bi zasigurno osnažila njihovu poziciju i utjecaj na politiku RH prema BIH.

Ipak, početna očekivanja pokazala su se previsokima, a partikularni interesi pojedinaca nepremostivima, pa je entuzijazam splasnuo već u samom početku. Uz poslovični bijeg od odgovornosti i obaveza, mnogi od prisutnih pokazali su ustručavanje od uključivanja političke dimenzije u rad udruge. Kasnijom analizom i razvojem slijeda događanja postalo je vidljivo da razlozi za takve stavove leže u aktivnosti pojedinih sveučilišnih profesora oko lobiranja na lokalnim izborima te izboru za novoga rektora osječkog Sveučilišta. Savezništvo s opcijom koja se nastojala prikazati „građanskom" i „naprednom", te koja je naposljetku iznjedrila osječkog gradonačelnika i rektora, u očima dijela javnosti i potencijalnih izbornih saveznika vjerojatno ne bi bilo dovoljno vjerodostojno kada bi se istodobno preuzelo rukovodstvo jedne zavičajne udruge Hercegovaca, s naglašenom političkom dimenzijom. Također, iz poduzetničkih krugova moglo se čuti kako bi se dodatno uključivanje političke dimenzije u rad udruge moglo negativno odraziti na njihovo poslovanje. Dakle, pojednostavljeno rečeno, krupni kapital osječkog poduzetnika Željka Biloša, koji je u ovom slučaju stajao iza današnjeg osječkog gradonačelnika i rektora, posredno je dobio bitku s entuzijazmom nekolicine intelektualaca u želji da svoje sunarodnjake ohrabre u borbi za političku ravnopravnost, no sada je barem otprilike jasno kako diše dobar dio elite hercegovačke dijaspore u Osijeku...

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi