Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9778
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kontroverze » Centralni mit: Hrvatska strategija podjele BiH » Mit o krunskom dokazu za plan komadanja Bosne i Hercegovine

Mit o krunskom dokazu za plan komadanja Bosne i Hercegovine

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 02.12.2009. 15:12

$Karta 1. iz knjige “Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde.\$ Tudjman je sam "odao" svoju ekspanzionisticku i aneksionisticku politiku na banketu u Guildhallu 6. svibnja 1995., kada je britanskome liberalno-socijaldemokratskom politicaru Paddyju Asdownu iscrtao famoznu "salvetu" u kojoj su izricito ocrtana njegova imperijalisticka presizanja na BiH.

Stvarnost:

"Tudjmanova salveta" ce uci u anale europske i svjetske povijesti kao jedna od najbizarnijih epizoda politickog mesetarenja s konca 20. stoljeca. Doduse, taj "skandal" nije (jos) odigrao (za generala Blaskica jest) onu zlokobnu ulogu kakve su imale krivotvorine tipa "Protokola cionskih mudraca", Bismarckovo iskrivljavanje Emskog brzojava ili Garasaninovo "Nacertanije" (falsifikat Zachove prvotno idealisticke panslavenske fantazije) u program velikosrpske imperijalne ekspanzije.

Tijekom rucka u Guildhallu 6.svibnja/maja 1995. dr. Franjo Tudjman je, po rijecima britanskoga liberalno-socijaldemokratskog politicara Paddy Ashdowna, u tete a tete atmosferi, nacrtao na salveti granice buduce "BiH", u biti podrucja podijeljenog u dvije zone: hrvatsku (koja je obuhvacala oko 2/3 BiH, uz muslimansku autonomnu regiju unutar hrvatske interesne sfere) i srpsku (oko 1/3 BiH, prije svega podrucje uz Drinu, grad Tuzlu i hrvatski dio Bosanske Posavine).

Tu se sada namece nekoliko pitanja i dubioza:

-ako je fiksni teritorijalni cilj Tudjmanove BiH politike bila malo redizajnirana Banovina iz 1939- otkud sada ovo cudo ? Posavina otpada, a hrvatska drzava apsorbira (teritorijalno) cijeli bosansko muslimanski korpus. Te dvije geopoliticke orijentacije su posve nespojive.

-zasto bi Tudjman, u to vrijeme uvazeni cimbenika rata i mira na ovim prostorima, dijelio svoje intimne politicke planove (o kojima nema ni rijeci ni u izjavama ni memoarima njegovih najblizih suradnika, koji su s njime politicki "raskrstili" (Sarinic: "Svi moji razgovori s Milosevicem")), s nekim opskurnim britanskim parlamentarcem, nepoznatim izvan svoje zemlje, a koji se u to vrijeme iz petnih zila trudio da dade zamah svojoj politickoj karijeri, prije svega "humanitarnim" angazmanom u Bosni (u to vrijeme stjecistu raznih ambicioznih amatera zeljnih dobro placenih poslova u medjunarodnim humanitarnim i politickim organizacijama)?

Ili, ukratko: tko je uopce taj Paddy Ashdown da neki geopoliticki makijavelist (kakvim se Tudjman zeli prikazati) otvoreno, bez imalo suzdrzavanja, razglaba o najtajnijim planovima, i jos ih ostavi potpisane kao dokazni materijal? Kako to da je Tudjman bio tako razgovorljiv pred nekim stranim politickim egzibicionistom, a nista slicno nije odao niti rekao ondasnjim najblizim suradnicima, Josipu Manolicu i Stjepanu Mesicu (kasnijem hrvatskom predsjedniku), koji su mu kasnije postali smrtni politicki neprijatelji ? Logicno je da bi zasticeni Haaski svjedok Mesic u procesu protiv hrvatskog zapovjednika srednje Bosne generala Blaskica dao i neke materijalne dokaze (bar neku salvetu, ako ne moze stolnjak ili videozapise ili nesto slicno). No, posto ni Manolic, ni Mesic, ni Tudjmanov bivsi savjetnik Sarinic nisu iznijeli nista vise od neodredjenih impresija, raspolozenja i nagadjanja, slobodno se moze reci da je i Paddyjeva salveta fikcija. Ta je cijela prica kao izasla iz Gogolja ili Kafke.

-grafoloskom analizom je utvrdjena slaba vjerodostojnost toga teksta (npr., nemoguce je da bilo koji hrvatski politicar toga doba, a Tudjman posebno, upise rijeci "Krajina" u "salvetu", jer je banalna cinjenica da hrvatska politika ni onda kao ni sada ne zeli ni cuti ni o izmisljenom imenu toga nedonosceta velikosrpskoga projekta).

-politicki: Ashdownova (a ne Tudjmanova) "salveta" je u suprotnosti s cijelom Tudjmanovom politickom orijentacijom koji je zelio razgranicenje sa Srbima i suradnju s Bosanskim Muslimanima, ali ne i kreaciju binacionalne Hrvatske do koje bi doslo apsorpcijom preko 2 milijuna Muslimana.

S jedne strane prigovori o teznji k "etnicki cistom" prostoru za Hrvate.

S druge- "etnicka kontaminacija" daleko vecim brojem Muslimana nego sto je Srba ikada bilo u Hrvatskoj, i to sve zacinjeno napomenama o Tudjmanovoj islamofobiji i teznji prema ukljucivanju u euroatlantske integracije gdje bi Bosanski Muslimani morali imati sva nacionalno-vjerska prava.

Dakle, islamofob Tudjman tezi apsorpciji sto veceg broja Muslimana u granice etnicki ciste drzave, svjestan da ne moze zbog 101 okolnosti Muslimane denacionalizirati ni "pokrstiti". Logika za ludjake.

-sljedeca bizarnost: ne postoji vojna ni druga mogucnost kojom bi Tudjman, da je i htio ostvariti podmetanu mu zamisao, ostvariti preseljenje Srba iz Banje Luke u Tuzlu, i Muslimana u obratnom smjeru. Cijela ta krivotvorina pociva na sumanutoj pretpostavci: Tudjman je mogao premijestati pucanstvo BiH ( Hrvate, Muslimane, Srbe ) po volji, kako mu se prohtjelo, ne obaziruci se ni na srpsko ni muslimansko vojno-politicko vodstvo, kao ni na medjunarodnu zajednicu ili, tocnije, nekoliko regionalnih i jednu globalnu silu).

Komentar ovom amalgamu egzibicionizma, lazljivosti, ignorancije i besramne tendencioznosti je suvisan.

- da bi se pokazalo kakav je svijet u kojemu zivimo, samo cemo napomenuti da je Paddy Ashdown sa svojom legendarnom salvetom svjedocio pred haskim tribunalom kao svjedok optuzbe u slucaju generala Blaskica, e da bi se Hrvatsku proglasilo sudionikom “agresije na BiH”. To, sto je njegovo svjedocenje zaprimljeno kao relevantno, ostavlja dojam kafkijanske more koja svjedoci o pokusajima reunitarizacije BiH preko instrumenata represije kakav je Haaski sud.

Vec jednostavna logicka analiza ovog segmenta optuznice, odnosno presude, ukazuje na njezinu problematicnost. Naime, jedini svjedoci za "medjunarodni oruzani sukob", tj. agresiju Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu su Paddy Ashdown i dva tajna svjedoka.

a) Oruzani sukob između Muslimana i Hrvata zavrsio je potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 18. ozujka/marta 1994. Prema tom sporazumu bosansko-hercegovacki Hrvati i Muslimani formirali su Federaciju koja treba uci u konfederaciju s Republikom Hrvatskom.

b) Paddy Ashdown svjedoci o karti koju je nacrtao predsjednik Tudjman 6. svibnja/maja 1995. godine. Dakle, 14 mjeseci nakon prestanka sukoba i dogovora o Federaciji. Tudjman je "nacrtao kartu" kao odgovor na upit Ashdowna kako ce izgledati Bosna i Hercegovina za deset godina.

c) Salveta na kojoj je nacrtana karta, krunski je dokaz na temelju kojeg je donijeta presuda o "medjunarodnom oruzanom sukobu" koji je trajao 1993/94. Karta na salveti je "nacrtana" dvije godine nakon pocetka, a 14 mjeseci nakon zavrsetka sukoba.

Pitanje 1: kako je Lord Ashdown 6. svibnja/maja 1995. za 20 minuta razgovora s predsjednikom Tudjmanom post festum otkrio tajnu koju nitko drugi osim njega od Tudjmana nije saznao?

Pitanje 2: kako projekcija stanja Bosne i Hercegovine u 2005, moze biti argument o karakteru sukoba 1993/94?

Pitanje 3: kakav je to "medjunarodni oruzani sukob" u koji su ukljucene dvije drzave, a za njega znaju samo dva tajna svjedoka , ali ni oni ne mogu o tome svjedociti javno zbog svoje sigurnosti?

Vec 19. kolovoza/augusta 1995, dakle dvanaest dana nakon što je Paddy Ashdown obznanio Times-u da mu je Tudjman povjerio svoje namjere o podjeli BiH, predsjednik Tudjman dao je interview francuskoj televiziji FR-2, 29. kolovoza/augusta 1995. Turskoj televiziji, 4. rujna/septembra 1995 dao je interviw za TV Izrael, 23. rujna dao je interview za Le Figaro, potom 9. travnja/aprila 1996 za Politique internationale (Paris), te 15. prosinca/decembra 1997 interview za Corriere della sera. Svi ti razgovori objavljeni su 1999. godine u Zagrebu u izdanju renomiranih izdavača Sveucilisne naklade i Hrvatskog instituta za povijest u knjizi: F. Tuđman, “Hrvatska rijec svijetu”.

Predsjednik Tudjman stalno je ponavljao isti odgovor na slicna pitanja: "u tom razgovoru ja sam samo podsjetio da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa izasla jedna karta gdje je povucena crta podjele interesnih sfera između Istocne Europe i Zapadne Europe, koja ide kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rjesenje podjele, u okviru bosanske unije, izmedju srpskog dijela i federalnog dijela bosnjacko-hrvatskog, trebalo traziti u okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna spekulacija kompromitiranja tog rjesenja..." .

Tudjman je i ponudio bibliografsku referencu, dakle, izvor gdje se moze provjeriti njegov navod: "Nacrtao sam na trazenje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgranicenja. To nitko ne moze osporiti, a naročito ne članice NATO-a ili Europske unije, pogotovo sto je taj dokument potpuno javan"

Tragom tih navoda nije tesko doci do "strategijskog atlasa" u izdanju "Complexe" iz Bruxellesa. Puna referenca tog atlasa je sljedeca:

Gerard Chaliand, Jean-Pierre Rageau "Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde.", Editions Complexe, 1994, str. 219, ISBN 2-87027-528-5.

Prema podatcima u impresumu atlas je dozivio niz izdanja: 1983, 1988, 1991, 1993, 1994.

Autori Gerard Chaliand i Jean-Pierre Rageau su znanstvenici s nizom objavljenih knjiga. Gerard Chaliand strucnjak je za politicka i strategijska pitanja suvremenog svijeta i gostujuci profesor na Harvardu, Berkeleyu i UCLA. Jean-Pierre Rageau strucnjak je za suvremenu povijest a posebno za istocnu Europu.

Na stranicama 108, 110, i 113 tri su zemljovida na kojima je povucena crvena crta smjerom sjever jug i "dijeli" Europu prema razlicitim kriterijima. Na sve tri karte Bosna i Hercegovina je "podijeljena", ali svaki put na nesto drugaciji nacin.

Karta br. 1 (na 108 stranici Strategijskog atlasa) naslovljena je Europa 1993 (naslov u desnom gornjem kutu karte). Ta karta prikazuje podjelu interesnih sfera između Zapadne i Istocne Europe (clanice NATO-a, i EU na jednoj, te Rusije i njezinih "dominiona" na drugoj strani). Na karti je povucena crvena crta od Estonije do od Estonije do krajnjeg juga BiH, tj. "Povijesna crta razdiobe između krscana katolika i pravoslavaca". Ta crta dijeli BiH na dva dijela gdje je cijeli zapadni dio s Banja Lukom i zapadnom Hercegovinom na katolickoj, a istocni dio sa Sarajevom i Tuzlom na pravoslavnoj "strani".

Potrebno je podsjetiti da karta Europa 1993 ne prikazuje tada aktualnu politicku i vojnu podjelu Bosne i Hercegovine. Naime, 1993 Srbi su kontrolirali 70% Bosne i Hercegovine . Medjunarodna zajednica svojim je mirovnim planovima Srbima nudila pocetkom 1992 g. 40-tak posto, a tijekom 1993. i 1994. jamcila je 50% BiH ako pristanu na mirno rjesenje za Bosnu i Hercegovinu .
Crta kojom je podijeljena Bosna i Hercegovina na karti br. 1, u Strategijskom atlasu, nije na samoj karti predvidjela ili oznacila sto je s Muslimanima (Bosnjacima): gdje se oni nalaze ili kako su teritorijalno rasporedjeni.

U sturom komentaru koji prati zemljovide u Strategijskom atlasu stoji između ostalog i sljedece: "Najveci mozaik u Europi okuplja tri regije: katolicku (Slovenci i Hrvati), pravoslavnu (Srbi, Makedonci, Crnogorci) - shizma koja datira iz 11. stoljeca - i muslimansku (oko 45% Bosanaca i većina Albanaca); sest republika: Srbiju i Crnu Goru, koje danas cine ono što je ostalo od Jugoslavije (stvorene nakon I svjetskog rata), Sloveniju i Hrvatsku na sjeveru, Makedoniju na jugu, Bosnu i Hercegovinu u sredistu (u kojoj zajedno zive Muslimani, Hrvati i Srbi); i konacno dva pisma: latinicu i cirilicu. K tome sjever zemlje dugo je bio pod austrijskom dominacijom (Habsburzi) dok je jugom dominiralo Otomansko carstvo – kulturni rascjep izmedju ta dva podrucja bio je presirok...” (G. Chaliand, 1994, str. 112).

Dakle, autori atlasa su povlacili razgranicenja interesnih sfera po zemljovidu bivse Jugoslavije temeljem starih povijesnih i kulturnih “rascjepa”, te novih gospodarskih i politickih opredjeljenja. Vecina tih crta prolazila je na ovaj ili onaj nacin kroz Bosnu i Hercegovinu.

Karta 1. iz knjige “Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde."

Zemljovid u Strategijskom atlasu na str. 108 (karta br. 1) potvrdjuje:

a) ono sto je Tudjman vec rekao: "Nacrtao sam na trazenje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgranicenja. To nitko ne moze osporiti ...";

b) da je Lord Ashdown krivo pripisao autorstvo "karte na salveti" predsjedniku Tudjmanu;

c) sve ostalo su konstrukcije i politicke manipulacije.

-i, na koncu: sam Ashdown je priznao vlastitu laz. Kako prenosi hrvatski dnevnik Vecernji list: "Bivsi vodja britanske Liberalno-demokratske stranke Paddy Ashdown, koji je zbog svojih "angazmana" tijekom rata postao poznat i u nasoj regiji, upravo je objavio dnevnik, u kojem iznosi indiskrecije o ljudima s kojima se susretao. U poglavlju o Bosni, Paddy Ashdown iznosi novu verziju susreta s pokojnim predsjednikom Franjom Tudjmanom 1995. u Londonu, na proslavi 50. obljetnice pobjede nad fasizmom u Europi, kad je Tudjman navodno nacrtao na jelovniku zemljovid o podjeli Bosne. Ta je "mapa" bila dugotrajni povod za ocrnjivanje Hrvatske u zapadnim medijima kao grabezljivog susjeda. Ashdown sada otkriva da su na "cuvenome" zemljovidu samo jedna ili dvije crte Tudjmanove, a sve ostalo je sam dopisao i "protumacio". Buduci da predsjednik Tudjman nikad nije objasnio sto je crtao na jelovniku ni o cemu je razgovarao s Ashdownom na svecanoj veceri u Guildhallu, 6. svibnja 1995., zapadni mediji prihvatili su Ashdownovu verziju. No, on bas nije cuven po tocnosti, sto otkriva i u opisu susreta s Tudjmanom: "Tijekom vecere dobio sam mjesto uz Franju Tudjmana. Netko u Ministarstvu vanjskih poslova imao je smisla za humor! Pogotovo zato sto on (Tudjman) nije bio na nasoj strani u (Drugom svjetskom) ratu." Ashdown iskazuje neznanje o partizanskoj ulozi Tudjmana, a to nije uocio ni pet godina kasnije. Ashdown, u Britaniji poznat po subjektivnim i ne bas vjerodostojnim tumacenjima, pise kako je "na veceri pazio da Tudjmanova casa bude puna bijelog vina". Mada Tudjman nije bio sklon alkoholu, tvrdi: "Postajao je sve pijaniji. Dok smo jeli puding, zatrazio sam ga da nacrta na poledjini mog jelovnika zemljovid bivse Jugoslavije i kako ce izgledati za deset godina. Ja sam nacrtao obalu i oznacio Zagreb, Beograd i Sarajevo, a ostalo sam prepustio njemu. Bez krzmanja, on je povukao crtu u obliku slova S, pocevsi od Slovenije, uz rijeku Savu, ukljucujuci Tuzlu, zatim natrag istocno od Sarajeva i dolje prema moru. Sve sto je desno od te crte, bit ce Srbija, a sve sto je lijevo, bit ce Hrvatska", tumaci Ashdown. Navodna Tudjmanova crta vise nalikuje sadasnjoj podjeli BiH na Republiku Srpsku i Federaciju, ali uz oznake koje je stavio Ashdown, slovo "S" ima predatorsko tumacenje. Kako na mapi nigdje nema granica ni Hrvatske, a kamoli Slovenije, Ashdown ju je protumacio s puno maste, stovise, on se neuvjerljivo hvali kako mu je dr. Tudjman povjerio cak i najbolje cuvane tajne Domovinskog rata, otkrivsi mu navodno planove o Bljesku i Oluji. Ashdown u dnevniku priznaje kako mu se "od samog pocetka Tudjman nije svidjao" i da je odlucio iz njega izvuci najvise sto je mogao. "

Komentar ovom amalgamu egzibicionizma, lazljivosti, ignorancije i besramne tendencioznosti je suvisan.

Da da bi se pokazalo kakav je svijet u kojemu zivimo, samo cemo napomenuti da je Paddy Ashdown, voljom pokrovitelja protektorata Bosne i Hercegovine, godine 2002. postavljen za novoga “general gubernatora” te kolonijalne provincije za koju se svi pretvaraju da je drzava kao i svaka druga. Stoga, moglo bi se reci: kakva drzava- takav i njen tutor.