RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ban Matej Ninoslav i "Srbljin i Vlah"

Napisano 02.12.2009. 10:46
2. teza: Povelja bana Mateja Ninoslava
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tekst koji govori da u Bosni, po ovom bosanskom vladaru, zive samo Srbi i Vlasi

N esumljivi dokaza da su u srednjovijekovnoj Bosni zivjeli srbi i to dok se ona jos prostirala samo u Sarajevskom i Zenickom okrugu (u dolini rijeke Bosne). U medjunarodnom ugovoru o raspodjeli nadleznosti u dubrovacko-bosanskim sporovima ban Matej Ninoslav eksplicitno svoje podanike naziva "srbljima" a dubrovcane "vlasima". Za prevaru ucinjenu od strane vlaha srbinu ugovara se sud bana (bosanskog), a za prevaru srbina nad vlahom sud kneza (dubrovackog). Nazivanje dubrovcana vlasima kao i latinsko ime njihovog kneza govori nam da su dubrovcani jos uvijek bili romani, dok su bosnjaci uveliko srbi (i osjecaju tu razliku)..Sve je napisano u vrijeme kada se Bosna nalazila na preko 100 kilometara od od dubrovacke granice - dakle nisu bili susjedne zemlje i ugovor se ne odnosi na srpska plemena u zaledju Dubrovnika. U Srbiji su za to vrijeme na vlasti nemanjicki kraljevi i oni se granice sa Dubrovnikom. To Bosni neuporedivo slabijom i manjom (i bez statusa kraljevine) nesmeta da se odredjuje kao srpska.

Vidjeti u:Lj. Stojanovic - "Stare Srpske povelje i pisma", I., 8, 9-10.

Kao i prijepis Povelje:

1232-1235

U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin!
Az rab Bozji Matej, a odmjelom Ninoslav, ban bos\\\\\\\'nski veliki, kle se knezu
Dubrov\\\\\\\'ckomu Zan Dandolu i vsej opcine Dubrov\\\\\\\'ckoj.
Takom s\\\\\\\'m se kletv\\\\\\\'ju klel, kakom se je ban Kulin klel:
Da hode Vlasi svobodno, ih dobit\\\\\\\'k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zledi.
A se pisah, imenom Desoje, gramatig bana Ninoslava, velijega bos\\\\\\\'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih.
A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravije.

(Povelja Dubrovcanima)
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Komentar:

Kao sto je vidljivo iz dolje navedenih dokumenata ( Raukar1, Mandic ), povelja
je beznacajna kao argument za utvrdjivanje etnicke pripadnosti
srednjovjekovne Bosne iz slijedecih razloga:
-sama povelja je prijepis koji je sacuvan u Dubrovniku, a ne
izvorni dokument iz ruku pisara bana Mateja Ninoslava
-paleografskom analizom, kao i drugim sredstvima povijesne znanosti,
utvrdjeno je da su u prijepisu, nastalom u Dubrovniku, napravljene grube
preinake u izvorniku, koji nije sacuvan. Ova tzv. povelja zapravo i
ne zasluzuje taj naziv, jer se radi o sazetku izvorne povelje, koja je
izgubljena.
-uslijed intenziviranja trgovackih veza Dubrovnika sa srednjovjekovnom
srpskom drzavom, u nekoliko navrata je Dubrovacka kancelarija, prije svoga
definitivnog ustanovljenja i organizacije, koji su izvrseni poslije navedenih
povelja, zaposljavala pisare ( gramatike ) iz Srbije, ciji stilski izraz
( naginjanje ekavici ) kao i druge znacajke upucuju da su doticne povelje
djelo njihove redakture.
-pogotovo su uocljive dvije cinjenice:
a) prije i poslije tih povelja ( ima ih 3 ), ni u jednoj povelji se
ne pojavljuje izraz "Srbin" za stanovnika Bosne i "Vlah" za
stanovnika Dubrovnika. Broj povelja/ugovora izmedju Dubrovnika
i bosanske banovine, a kasnije i kraljevstva, i prije i poslije te 3
povelje, se broji u stotinama. I nigdje drugdje ti se izrazi ne spominju.
b) izrazi se uvijek pojavljuju u paru- nikada pojedinacno.
Kao sto je D.Mandic objasnio, vlasko stanovnistvo je predstavljalo
posebnu grupaciju koju su Dubrovcani unajmljivali za poslove
prijenosa tereta i sl., u svojim trgovackim odnosima sa Srbijom
i Bosnom, kao i Zahumljem, Travunjom itd.
Sami Dubrovcani sebe nikada nisu zvali "Vlasi", niti su ih takvima
oznacavale susjedne drzave ili politicko-upravne jedinice.
Sve to:
-neautenticnost povelje
-srpsko podrijetlo prijepisa
-besmislenost oznaka "Srbin" i "Vlah" za stanovnike
Bosne i Dubrovnika respektivno;
cini "povelje" bana Mateja Ninoslava beznacajnima u smislu
argumentacije utvrdjivanja etniciteta srednjovjekovnoga bosanskog
prostora.

Raukar 1

"Srblin" i "Vlah"

Istrazivanje o etnodrustvenom razvoju srednjovjekovne Bosne suocava se s teskocama vec pri tumacenju narodnosnih izricaja u bosanskim cirilskim ispravama XIII. stoljeca, primjerice u trima ispravama bana Mateja Ninoslava. U njima Matej Ninoslav stanovnika Bosne naziva "Srblinom" i suprotstavlja ga "Vlahu", tj. stanovniku Dubrovnika. 50 To je nazivlje bilo uzrokom brojnim tumacenjima sto su se gibala u rasponu od apsolutnog odbacivanja do potpuna prihvacanja.51 Da bismo mogli objasniti
tu zagonetku historiografije, nuzno je pomnije razmotriti cirilske isprave XII. i XIII. stoljeca i njihovo narodnosno nazivlje.

Analiza tih isprava pokazuje, prije svega drugoga, da sporni izricaj o narodnosnoj suprotnosti: "Srblin" > "Vlah" nije potekao iz srednjovjekovne Bosne, nego iz srednjovjekovne Srbije. U sacuvanoj gradji ti se izricaji prvi put pojavljuju u ispravi raskog velikog zupana Stefana Dubrovniku, napisanoj oko godine 1215.52 Tu ispravu danas poznajemo u prijepisu dubrovackog notara Paskala, sto je za objasnjenje naziva "Srblin" i "Vlah" veoma vazno, jos vise cinjenica da je isti notar pisao i dvije od tri spomenute isprave bana Mateja Ninoslava, iz 1240. i 1249.53 Prvu Ninoslavovu ispravu (prije 1235) pisao je, doduse, "gramatik" Desoje, a ne notar Paskal, ali to ne mijenja zakljucak da je narodnosna suprotnost "Srblin" > "Vlah" u bosanske isprave dospjela iz raskih isprava,i to posrednistvom dubrovacke kancelarije. Da nazivlje Ninoslavovih isprava nije odrazavalo narodnosno ustrojstvo Bosne u prvoj polovici XIII. stoljeca i da se ono u njoj nije upotrebljavalo, pokazuje cinjenica da isprava bana Kulina Dubrovniku iz godine 1189. ne samo da ne poznaje naziv "Srblin", a kao starija od Ninoslavovih isprava ona bi taj naziv morala poznavati da se on upotrebljavao u Bosni, nego ni Dubrovcanina ne naziva "Vlahom".54 Naziv "Vlah" za Dubrovcanina u ispravama Mateja Ninoslava ocigledno nije bio bosanskoga podrijetla, jednako ni naziv "Srblin" za stanovnike Bosne.

--------------------------------------------------

50 (,.), da hode Vlasi svobodno, ih\\\\\\\' dobitk\\\\\\\' tako kako su u bana Kulina hodili, bez\\\\\\\' vse habe i zledi (...J a se e"ste ako verue Srblin\\\\\\\' Vlaha, da se pri pred\\\\\\\' knezem\\\\\\\' ako verue Vlah\\\\\\\' Sr\\\\\\\'blina da se pri pred\\\\\\\' banom\\\\\\\' a inomu Vlahu da ne bude izma (...)" (Stojanovic, 6, br. 9, 1214-1217. (Cremosnik 1948, 114, datira tu ispravu: "1232 (?)-1235"J); "(...J I se oste ako veruie Serblin\\\\\\\' Vlaha da s8 pri pred\\\\\\\' knezem\\\\\\\' dubrov\\\\\\\'c\\\\\\\'kim\\\\\\\' I ako veruie Vlah\\\\\\\' Serblina da se pri pred\\\\\\\' banom\\\\\\\' [...J" (isto, 7-9, bt. 11, 22.III.1240; CD IV, 107-108); "(...J I se o~te ako verue Serblin\\\\\\\' Vlaha da se pri pred\\\\\\\' knezem\\\\\\\' dubrov\\\\\\\'~\\\\\\\'kim\\\\\\\' I iako veruie Vlah\\\\\\\' Serblina da se pri pred\\\\\\\' banom\\\\\\\' [...J" (isto, 9-10, br. 12, oiujak 1249; CD IV, 386-387).

51 Odbacuje ga, na primjer, Poviest 1942, 222-223, bilj. 17 (tekst M. Perojevica), ali s neuvjerljivim i neutemeljenim obrazlozenjem; prihvaca ga, bez dovoljno kriticnosti, kao dokaz o "srpskom karakteru Bosne" Foretic 1969, 80; umjereno tumacenje zastupa Cirkovic 1964, 350, bilj. 2.

52 (...) I da ne emle Sr\\\\\\\'bin Vlaha bez\\\\\\\' suda, n\\\\\\\' ako se ucini krivina
megu gardom\\\\\\\' i moov\\\\\\\' zemlov\\\\\\\' da se stau sudie gde e zakon i da isparvlau a da ne izma (...)" Stojanovic, 3, br.4. oko 1215, CD III 140-141

------------------------------------------

Mandic


Srbi i Vlasi u bosanskim i humskim poveljama
srednjega vijeka


U bosanskim i humskim poveljama 13- do 15-st. nekoliko
puta spominju se Srbi, i to uvijek u vezi s Vlasima.

Najstariji spomen imamo u jednoj povelji bosan
skoga bana Mateja Ninoslava oko g. 1234, gdje se veli: " A se este: ako virue sr\\\\\\\'blin\\\\\\\' Vlaha, da se pri prid\\\\\\\' knezem\\\\\\\'; ako virue Vlah Sr blina, da se pri prid\\\\\\\' banom\\\\\\\' a inomu Vlahu da ne bude izma " (97). K. J. Jirecek, uvazeni pisac povijesti Srba, shvatio je taj navod tako,, da je pod Vlasima vidio Dubrovcane, a pod Srbima podanike bana Ninoslava, Bosnjake (98). Ovo Jirecekovo tumacenje prihvatili su kasniji srpski povjesnicari kao dokazanu stvar i na tome posebno osnivaju svoja misljenja o Srbima u Bosni. Tako Vl. Corovic u svojoj Historiji Bosne pise: " U pogledu narodnosti Ninoslavljevih podanika u Bosni njegove povelje, izdane Dubrovcanima, ne ostavljaju nikakve sumnje. One jasno kazu, da su ti podanici Srbi " (99).

Jirecekovo misljenje prihvatili su i neki hrvatski povjesnicari, kao Franjo Racki (1), Milan Resetar (2), a donekle i Ferdo Sisic (3). Nuzno je zbog toga potanko ispitati bosansko-humske povelje, u kojima se govori o Srbima, da shvatimo pravo znacenje i dohvat njihovih izrazaja.

Prije nego prijedjemo na pretres samih povelja, smatramo nuznim upozoriti na to, da je posve nevjerovatno, da bi Dubrovcani u 13-st. sebe zvali " Vlasima " ili dozvolili, da ih tako zovu njihovi prijatelji u sluzbenim dokumentima, koje su pisali u korist Dubrovcana. Istina, na zapadu jos prije tih vremena germanski narodi poceli su zvati Vlasima (Walh, Walsche, starogerm., Vlachy, staroslov.) ne samo prave, etnicke Vlahe, nego sve potomke starih Rimljana, ukljucujuci u to ime i sve romanizirane narode u Evropi (4). U tom sirem poimanju bili su Vlasi i dalmatinski Romani, dakle i Dubrovcani pocetkom 13-st. Ali tako Dubrovcane nije nitko zvao na Balkanu, jer su u tom kraju postojale posebne prilike, i prema tome, vlastiti domaci nazivi, koji su se razlikovali od zapadne germanske. terminologije. Sto nije bio slucaj u drugim zemljama, na Balkanu su postojale tri potpuno razlicite skupine ljudi, koje su sebe smatrale i zvale " Rimljanima ". Prve dvije skupine vise puta spominje K. Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio i naziva ih: " Romaioi " i " Romanoi " (5). " Romaioi " su Bizantinci, koji su sebe smatrali " Rimljanima " kao bastinici staroga rimskog carstva. " Romanoi " su, po Porfiragenetu, ostaci rimskih kolonista iz Rima i Italije ili poromanjeni stari grcki i ilirski stanovnici u Dalmaciji i Iliriku. Ovi su se napose odrzali u nekoliko primorskih gradova na dalmatinskoj obali i na tri otoka u Kvarnerskom zaljevu (6). Od ovih Romana razvilo se plemstvo dalmatinskih gradova, koje je, na pr. u Dubrovniku, vodilo upravu grada sve do pocetka novoga vijeka. Trecu skupinu cinili su poromanjeni potomci negdasnjih vojnickih veterana iz Mauretanije, koje su Rimljani bili naselili po Balkanu uzduz rijeke Dunava u prvim stoljecima po Kristu. I ovi su sebe zvali " Romani " i od toga je nastalo ime Romania, Rumunjska. U znanosti takvi se nazivaju Arumunima. U srednjem vijeku na Balkanu su zvali prvu grupu: Grci ili Bizantinci; drugu, dubrovacku grupu: Latini; a samo su trecoj skupini davali ime: Maurovlasi, Morovlasi ili jednostavno Vlasi (7). Vlasi su zivjeli po planinama i bavili se stocarstvom. Bili su surovi i neodgojeni, bez stalnih kucista, putujuci za svojim stadom ljeti u planine, a zimi u juzne toplije krajeve. Kako su imali mnogo konja, to su se zarana poceli baviti prijenosom trgovacke robe. I Dubrovcani su ih od najstarijih vremena iskoristavali kao prenosnike, ali se nigda nijesu smatrali jedno te isto s njima, sto nijesu ni bili, kako smo gore razjasnili. Srednjovjekovni Vlasi bili su i porijeklom i jezikom i drustvenim polozajem razliciti od Dubrovcana, pa je vec zbog toga neprihvatljivo, da se pod Ninoslavovim Vlasima imaju razumijevati Dubrovcani. A sada da vidimo, sto nam o tome kazu povelje bosanske i humske od 13do 15-st.

Prva povelja, u kojoj se spominje " Srblin ", jest ona bana Ninoslava, sto je donosi Smiciklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, III, str. 427, br. 371, i Miklosich, Monumenta serbica, str. 24, br. 30. Povelja nema nadnevka, ali kako se u njoj spominje dubrovacki knez Zan Dandulo, koji je vladao do travnja 1235, to povjesnicari stavljaju ovu povelju izmedu 1232-1235. Original se i danas nalazi u Dubrovaclcom drzavnom arhivu.

Gregor Cremosnik, koji je tu povelju potanko opisao s paleografske strane, veli o njoj, da " spada medu najmanje juznoslavenske dokumente ". Pisana je na pergameni takozvane njemacko-francuske izradbe. Rezana je nepravilno, a velicina joj iznosi u sirini 21.6 cm, a u visini od 4 - 2.5 cm. " Te sicusne dimenzije, kako pravo veli Cremosnik, nimalo ne odgovaraju nazivu " povelja, pod kojim si uvijek predstavljamo nesto svecano i impozantno " (8).

Ovo nam sve govori, da ova " povelja " nije bila jedini, ni glavni dokumenat, koji je ovom prigodom bio napisan. Glavna povelja, koja je uredivala odnose Dubrovcana s banom Ninoslavom i Bosnjacima, morala je biti napisana prije ove patuljak-povelje. Ova povelja smatrana je malim dodatkom vec ucinjenoj povelji, pa je zato napisana tako i u neuglednoj formi. Premo tome i predmet, doticno osobe, o kojima govori ova patuljakpovelja, morali su biti sporedne vaznosti za obie ugovarajuce stranke, Bosnjake i Dubrovcane, kada ovaj predmet nije bio unesen u prvi glavni dokumenat. Da je neka posebna, glavna povelja bila napisana prije povelje-patuljka, to se izricito spominje u ovoj zadnjoj. Tu pise: " A se pisah\\\\\\\' imenem\\\\\\\' Desoe, gramatig\\\\\\\' bana Ninoslava veliega bosn\\\\\\\'skoga tako virno kakore u pr\\\\\\\'vih\\\\\\\' (tj. `knjiga\\\\\\\') " (9).

A gdje je ta prva povelja, koju je Desoje napisao Dubrovcanima u ime bana Ninoslava? Nase je misljenje, da je ona, sto je donose: Smiciklas, Cod. dipl. IV, str. 126, br. 115, i Miklosich, Mon. serb. 29, br. 36. Mi cemo u buduce ovu zvati povelja "A", a patuljak-povelju "B".

Original povelje <`A" nalazi se u Drzavnom arhivu u Dubrovniku. Prema Cremosniku i ova povelja, kao i ona "B", pisana je na pergameni njemacko-francuske izradbe tamnosmedjom tintom. I na jednoj i na drugoj povelji pecat je bio pricvrscen s vrpcom crvene nepredene svile (10). Povelja "B" pisana je tzv. ustavom, a tako i povelja "A" prema trecem izdavacu Lj. Stojanovicu (11), iako Cremosnik pismo povelje "A" oznacuje " na sredini puta od ustava u poluustav ". Razlike pisma izmedju jedne i druge povelje mogle su nastati zbog toga, sto nijesu pisane istom brigom i marom. Povelja-patuljak, naime, bila je napisana tek, nakon sto je prva povelja ("A") bila odnesena u Dubrovnik i Dubrovcani zatrazili, da se jos neke stvari dodadnu i pismeno utvrde. Nadopune nijesu mogle biti unesene u prvu povelju, kao sto ce biti slucaj s poveljom g. 1240, jer je pergamena bila vec odrezana. Za zeljene dodatke bilo je potrebno upotrebiti novu pergamenu, doticno napisati novu povelju.

Zaziv i uvod povelje "B" slican je onomu prve povelje "A", samo sto je u povelji "B>> spomenut dubrovacki knez Zan Dandulo, koji nije bio spomenut u prvoj podelji. Glavni i jedini predmet ovoga dodatka - povelje ("B") - bio je taj, da ban Ninoslav osigura Vlasima slobodno kretanje i uzivanje njihove dobiti, tj. zarade, kako su je uzivali za Kulina bana. I kada je pisar Desoje bio vec zakljucio povelju i svojim je potpisom ovjerovio, nekomu je palo na pamet, da se nadopise novi nadodatak, to jest stavak o sudbenoj nadleznosti za rjesavanje sporova, koji bi mogli nastati izmedu Vlaha i Srblina (Srbijanca). Taj nadodatak spojen je s vec zakljucenom poveljom "B" rijecima: " I ovo jo"ste " (" A se este ").

Kako se, dakle, iz samih povelja vidi, ni Srbi ni Vlasi nijesu bili spomenuti u prvoj glavnoj povelji "A", u kojoj je ban Ninoslav Dubrovcanima zajamcio slobodnu trgovinu i oslobodio ih od " desetine ", tj. srednjovjekovne carine. U glavnom dijelu i povelje-patuljka ("B") radi se jedino o Vlasima. Srbi su spomenuti samo u nadodatku toj povelji ("B"). U drugom, zadnjem nadodatku toj povelji ·

Ispiši
Ocijeni: 2.6
11684 pregleda

Nema komentara

Anketa

Ustavi