RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Einhard, Ljudevit Posavski i "Sorabi"

Napisano 20.11.2009. 16:40
Franjo Muecke: Ljudevit Posavski sklapa savez sa Slovencima1.teza: "Anali" franackog hronicara Einhard-a, IX vijek,
kao i izvori Konstantina Porfirigeneta "De Administrando
Imperio"
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Izvor stariji od Porfirogenita vise od sto godina, franackog hronicara Ajnharda. On u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom djelu, za nasu istoriju dragocijenom, Ajnhard na jednom mjestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobjegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada zivjeli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim vjerovatno na podrucju danasnje Like.

"Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit", sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisi grad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije)."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Komentar:

Ovu nebulozu cemo rasclaniti u vise koraka:

1. Ocito je, iz interpretacije prethodnoga teksta, da se pod "Srbima" cilja na mjesto Srb u Lici.
No, na duboku zalost srpskih mitomana, taj naziv nema veze sa srpskim narodom.
Naime, kao sto govori opis iz sveucilisnoga udzbenika (Klaic)

" Posto je Ljudevit stekao uvjerenje da su unutrasnji uvjeti za ustanak dovoljno dozreli, povod se ustanku lako nasao. Franacki anali javljaju da je Ljudevit "smisljao nesto nova" i da je lazno optuzio markgrofa Kadolaha "zbog okrutnosti i drskosti".102 Zato se cini da u "okrutnosti i drskosti" Kadolaha - koliko su tuzbe imale stvarnu historijsku podlogu mozemo gledati pokusaj da se uvodjenjem franackoga feudalnoga elementa oslabi slavenski otpor. Kao da u prilog takvu tumacenju govori i podatak o ustanku Hrvata koji je zabiljezio autor 30. poglavlja De administrando imperio.
Naime, govoreci o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestan broj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Franci bijahu prema njima toliko okrutni da su dojencad Hrvata ubijali i davali psima. Ne mogavsi to podnositi Hrvati se od njih odmetnu, pobivsi njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz Franacke velika vojska i, ratujuci medjusobno sedam godina, najzad i s mukom pobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".102

Teskoca je pri tumacenju ovoga odlomka u tome "sto se govori izricito o ustanku Hrvata u Dalmaciji, a ne onih u Panoniji ili Iliriku, iako su i ovi drugi prema De administrando imperio imali svoga arhonta. Podloga je ove u Bizantu zabiljezene vijesti, bez sumnje, narodna tradicija. Ona je zapamtila franacku okrutnost, podatak o velikoj franackoj vojsci, o ratu koji je trajao sedam godina i o konacnoj pobjedi Hrvata te ubistvu Kocila. Takvo podudaranje s podacima franackih izvora o Ljudevitovu ustanku daje nam pravo, kako smo vec istakli da i anonimov podatak protumacimo kao izvor za panonske Slavene, a ne za dalmatinske Hrvate. Stoga je mnogo vjerojatnije da se ustanak odnosi na Ljudevitov otpor, a ne na neku nepoznatu Karlmanovu borbu protiv Hrvata 70-ih godina IX st.l04. Cini se da je borba protiv Franaka ostavila u narodnoj -tradiciji tako duboke tragove da su je i dalmatinski Hrvati prihvatili kao svoju, pa je vjerojatno iz njihove sredine dosla do bizantskoga dvora gdje je zabiljezena.

I pored toga sto je ustanak bio dugotrajan i u krajnjoj liniji uspjesan, ipak ne valja pretjerivati u ocjeni Ljudevitove otporne snage. Drustvo doduse jos nije tako diferencirano da bismo nuzno ocekivali jake unutarnje antagonisticke odnose, ali je jedva vjerojatno da je ustankom bio zahvacen sav slobodan seljacki svijet. Zato Ljudevit i nema pouzdanja samo u svoje ljude i obraca se za pomoc susjedima: Slovencima i, na istoku, Branicevcima i Timocanima. Ove posljednje, koji su tek 818. god. otpali od Bugara i presli na stranu Franaka, Ljudevitu polazi za rukom predobiti, kako franacki anali tvrde, "laznim nagovaranjima". Ljudevitu
su se, kako je spomenuto, za odlucmoga sukoba s Bornom na Kupi prikljucili i Gacani. Prema tome, podrucje je ustanka bilo golemo, ali je nevolja bila u tome sto- Ljudevit ipak..nije raspolagao vojskom koja bi mogla braniti tako veliki teritorij knezevske vlasti. Na to u prilicnoj mjeri upucuju ratni sukobi za vrijeme ustanka.

Prva vojska poslana iz Italije 819. god. nije ucinila nista. Einhard priznaje da se vojska vratila gotovo nesvrsena posla", ali sve se cini da prikriva poraz. Inace je nemoguce protumaciti nastavak njegova teksta i opis Ljudevitova postupka. On, naime, kaze: "A Ljudevit, uzoholjen, poslao je poslanike caru kao da traze mir, postavljajuci neke uvjete, koje ako prihvati, obecaje da ce uciniti sve sto mu se nalaze".105 Car, posve razumljivo, nije prihvatio uvjete vec je po poslanicima poslao svoje. Ljudevit ne bi postavljao uvjete da nije bio pobjednik. Nije nemoguce da je od cara zahtijevao lakse uvjete podloznosti i obustavu dovodenja franackih feudalaca. Odbijen, Ljudevit se obraca Timocanima i Branicevcima. Kad se vojska c Kadolahom vratila iz Panonije, markgrof je "uhvacen od groznice" umro.negdje u Furlaniji.lo6 Na njegovo je mjesto postavljen Balderik koji je.posao u Karantaniju. U to je vrijeme Ljudevit vec pridobio i Karantance,107 jer Einhard tvrdi da se Balderiku, kad je dosao u Karantaniju, pokusao negdje na Dravi oprijeti panonski knez i presjeci mu put. Kako su Ljudevitove cete bile malobrojne, on se pobijedjen morao povuci.

Cini se da je tada Ljudevit odlucio krenuti.na jog i okusati srecu na drugoj strani. Borna je to doznao, sakupio je, prema svjedocanstvu Einhardovih anala, mnogo vojske i docekao Ljudevita na granici Hrvatske
,tj. negdje na Kupi. Zbog-prijelaza Gacana na Ljudevitovu stranu Borna se nasao u vrlo teskom polozaju, no pomoc mu je dosla u pravo vrijeme jer je "jedva izmakao zasticen svojim pretorijancima". Medjutim, i u Ljudevitovu taboru nije bilo sloge. Vjerojatno iz osobnih razloga Ljudevita napusta jos u pocetku ustanka tast Dragomuz (Dragamosus) i prelazi protivnicima. Sada je u borbi na Kupi poginuo. Borna je u sukobu pretrpio toliki gubitak da je Ljudevit odlucio to iskoristiti. On je iduce zime "ognjem i macem" pljackao Borninu zemlju, koju izvor naziva Dalmacijom.. Borna se, medjutim, ne osjeca vise doraslim Ljudevitovim snagama. Zbog toga je "sve svoje zatvorio u kastele", a sam je "danju i nocu" s odabranom cetom napadao neprijatelja. On se kasnije hrabrio pred carem. da je ratujuci na taj nacin nanio Ljudevitu velike gubitke; tvrdi da je osim plijena ubio tri tisuce ljudi i zarobio preko trista konja.l08

Unatoc Borninim uspjesima Ljudevit nije pobijedjen. Stoga je na saboru u Aachenu 820. god. odluceno da podu na njega tri vojske sa tri strane. I Borna je dobio poduku sto mora uraditi. Cim je prosla zima i niknula trava za pasu konja, upucene su vojske iz Italije preko Norickih Alpa, preko Karantanije i preko Bavarske odnosno Gornje Panonije. Obje krajnje vojske zaustavljene su u napredovanju dok je sredisnja preko Karantanije oprijevsi se dvaput neprijatelju prva stigla na cilj. Ljudevit se zatvorio u neki kastel na visokom brdu.l09 koji je sam izgradio i suzdrzavao je svoje ljude od sukoba ne zeleci pregovarati ni o ratu ni o miru. Kronicar se doduse hvali da su vojske, posto su se opet sastale, "ognjem i macem" palile zemlju, ali su se ipak bez uspjeha vracale kuci. Stovise, vojsku koja se povlacila Panonijom uhvatila je neka zaraza tako da je veliki broj vojnika poumirao od nje.llo Jedini stvarni uspjeh ovih vojski bilo je pokorenje "Kranjaca" (Carniolenses) koji su nastavali ,>kraj uz Savu i koji su gotovo susjedi Furlanaca". Jednaku je sudbinu dozivio i onaj dio Karantanca koji su pristali uz Ljudevita.111

Iduce godine dolazi do promjene vlasti u Hrvatskoj. Borna je umro, na sto je izabran Vladislav. Gradeski patrijarh Fortunat, posto je uvidio da ne moze iskoristiti pristajanje uz Franke, prelazi na Ljudevitovu stranu, potice ga da ustraje u otporu i salje mu zidare da utvrde njegove kastele. Kad je zbog toga pozvan na odgovornost bjezi na bizantski dvor, a zatim u Konstantinopol.112

Posljednju vojsku koja je 822. god.poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit vise ne ceka. "Napustivsi grad Sisak sklonio se bjezeci kod Srba, naroda koji, kako se kaze, drzi veliki dio Dalmacije". Ali ubivsi na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (ducibus) koji su ga primili, "podlozi njegovu knezevinu svojoj vlasti".113 Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu salje poslanike s obecanjem da ce sam doci pred njega.

Kad je car iduce tj.823. god. vijecao u Compiegnu, javljeno mu je da je Ljudevit ubijen. Naime, "posto je napustio Srbe i dosao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i posto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".114 Srbi kod kojih se Ljudevit bjezeci prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna zupanija i plemicka opcina u XIV st. (dan. Srb) koja se nalazila na unskom putu koji je povezivao stoljecima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni koja bi toboze tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i iskljucena.*115
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
102 Documenta, str. 324. "Contra haec Liudewitus nihil molitus, munitione tantum castelli, quod in arduo monte construxerat se suosque continuit . . .".
103 Vidi bilj. 71
104 Vidi bilj 70.
105 Documenta, str. 321
106 Documenta str. 322
107 Grafenauer, Zgododvina slovenskega naroda str., 421
108 Documenta str. 322-3
109F. Sisic, Povijest Hrvata, str. 315. pretpostavlja da se taj podatak odnosi na neki kastel juzno od Siska.
110 Documenta, str. 325. Einhard tvrdi da je pri prijelazu preko Drave dio vojske ,"ex locorum et aquarum insalubritate soluti ventris incomodo graviter adfectus est".
111 Documenta, str. 325. B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, str. 427. s pravom naglasava da je "sodelovanje v uporu imelo usodne posledice za karantanske Slovence. Poslej viri ne govore vec o Karantancih kot v frankovsko drzavo le napol vkljucenem avtonomnem ljudstvu, marvec o Karantaniji kot fevdalizirani pokrajini".
112 Documenta, str. 325-326. Fortunat nije vise bio siguran ni u svojoj Istri pa je dossavsi u Zadar, prema svjedocanstvu Einhardovih anala, ispricao prefektu Ivanu uzrok svoga bijega, nasto ga je on poslao u Konstantinopol.
113 Documenta, str. 327.
114 Documenta, str. 328.
115 Danasnji Srb je bio u srednjem vijeku od XIV st. dalje posebna plemicka opcina i castrum.
115* Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljecu kao 'castrum',
u smislu radnosrednjovjekovnog gradica i opcine. Srpski lingvisti su pokusali oblik toga imena
dovesti u vezu s navodnom nazocnoscu pripadnika srpskoga naroda na podrucju Hrvatske. No,
analizom toga i drugih onomastickih pojmova, hrvatski lingvist, akademik Petar Simunovic je
dosao do racionalnijeg tumacenja: ime Srb potjece od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati,
sto znaci "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" oznacava izvor rijeke Une, gdje se mjesto i nalazi.
Takodjer, u podrucjima u kojima nije u povijesti zabiljezeno postojanje srpskog pucanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, "Istarski razvod" iz 13. stoljeca, spominje ime "srbar" u znacenju izvor tekuce vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovnistvo do 20.stoljeca, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potjecu jos od srednjovjekovnoga doba.


Uz ovaj je izvadak potrebno napomenuti da je pojam "Dalmacija" u ondasnjim
kronikama, bilo bizantskim, bilo franackim, obuhvacao daleko sire podrucje od
danasnjega. "Dalmacija" je znacila i danasnju Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu,
veci dio Crne Gore, Macvu, i dijelove zapadne Srbije. Posto su srpski velikasi,
Timocani i Branicevci, izrijekom spomenuti kao Ljudevitovi saveznici, on nije
imao potrebe bjezati u Bosnu ( koja nije ni spomenuta kao etno-politicka jedinica
do "Sorabske" bajke ), poglavito jer su centar Ljudevitove vlasti cinile
sadasnja podrucja Siska i posavine, Like i Krbave te Unsko-Bihacki dio, dakle
oko rijeka Kupe, Save, Une i Vrbasa. Franacka vojska nije zavladala podrucjem
Like i Krbave, nego Karantanije ( danasnje Slovenije ) i , kratkotrajno, Sisackom
posavinom, cineci Ljudevitov bijeg nekamo u Bosnu posve nepotrebnim.

2. Povjesnicar Krunoslav Draganovic (Draganovic) ovako komentira izvod iz Einhardove
kronike (spis je vise polemicke nego znanstvene naravi ) :" Franacki ljetopisac Einhard navodi, da je Ljudevit Posavski iza svoga poraza 822. pobjegao "Srbima, za koje se kaze, da drze velik dio Dalmacije". Odatle izvode, da je Ljudevit pobjegao nekom srpskom knezu u Bosnu i da je prema tomu Bosna bila u IX. stoljecu srpska. Medutim to nikako ne slijedi. Rimska provincija Dalmacija protezala se od Jadrana do Rudnika, Ibra i Sar planine u Srbiji. I Ljudevit, koji je imao za saveznike Branicevce i Timocane u Srbiji, mogao je lagano, i bez Bosne pobjeci nekom srpskom knezu u Dalmaciji na teritoriju danasnje Srbije."

3. Navest cemo veci dio iz Einhardove kronike koji se
odnosi na Ljudevita ( ukratko, tema je ustanak dijela
panonskih Hrvata protiv franacke vlasti, koje je saveznikom
ostao hrvatsko-dalmatinski velikas Borna. Nakon ustanka
( koji se odvijao u vise faza ), franacka vlast, koja je zabiljezila
privremeni uspjeh, raspala se sama od sebe
i sljedecem stoljecu je kralj Tomislav ujedinio dalmatinsku i
panonsku Hrvatsku u cjelinu ( koja je, usput, sadrzavala skoro
cijelu sadasnju Bosnu, i u kojoj o Srbima nije bilo ni traga ni glasa
osim ponizavajuce i otuzene price o srpskom gubitniku Zahariji
koji je pobjegao Tomislavu trazeci ( i dobivsi ) zastitu od Bugara.)
No- to nije tema ove kronike.)

Eginhardus 818

"(Harastalli ) erant ibi, et aliarum nationem
legati Abotritorum videlicet ac Bornae Ducis Guduscanorum,
et Timotianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant,
et ad fines nostros se contulerant; simul, et Lindewiti
Ducis Panoniae inferioris...."

Eihard 818

"Bijahu ondje ( u Herstallu ) i poslanici drugih naroda, tj.
Aborita, Borne, vojvode Guduskana, i Timotijana koji su
se nedavno odcijepili iz saveza s Bugarima i smjestili se
kod nasih granica, a u jedno i vojvode donje Panonije
Lindevita...."

Ovaj odlomak jasno pokazuje da su Timocani,
o kojima govori i Draganovic, bili
u Ljudevitovom taboru.

Eginhardus 819

(relata rebellione Lindeviti)

"Borna vero Dux Dalmatiae cum magnis copiis ad Colapium f luvium Lindevito ad se venienti occurens,
in prima congressione a Guduscanis deseritur: auxilio tamen Praetorianorum suorum protectus, evasit;
periit in eo praelio Dragomosus socer Lindeviti, qui in exordio defectionis relicto genero, Bornae
se coniunxerat. Guduscani domum regressi, iterum a Borna subiguntur. At Lindewitus occasionem nactus, cum valida manu, mense Decembri, Dalmatiam ingressus,ferro et igne eandem devastat; cui cum Borna se
penitus imparem respiceret, omnia sua Castella inclusit, et ipse cum delecta manu nunc a tergo, nunc a latere in sistens, Lindewiti copias noctu, et interdiu ubicumque poterat, laceravit, neque eum in sua Provincia impune versari permisit,ad extremum gravi damno affectum, regione cogit excedere tribus hominum millibus de exercitu illius interfectis, et trecentis, vel eo amplius Caballis captis, praeter Sarcinas,et spolia diversi generis direpta, quae qualiter guesta fuerint, per Legatos suos Imperatori ninciare curavit."


za 819. godinu
(izvijestivsi o Ljudevitovoj buni)

"Borna pak, vojvoda Dalmacije, podje s velikim cetama k rijeci Kolapij u susret Lindevitu koji je dolazio k njemu i u prvom ga sukobu napuste Guduskani. Ipak se spasio uz zastitu i pomoc svoje osobne straze. U toj je bici poginuo Lindevitov tast Dragomos, koji je ostavio zeta na pocetku otpadnistva i pripojio se Borni. Guduskani se vratise kucama, i Borna ih opet podvrgne. Lindevit pak ugrabi priliku i udje u mjesecu prosincu sa snaznom cetom u Dalmaciju, te je pustosi ognjem i macem. Borna je uvidjao da mu je potpuno nedorastao, pa je zatvorio sve svoje utvrde, a sam je pristajao za njim s odabranom cetom, sad s ledja sad s boka, i unistavao Lindevitove cete nocu i danju gdje je god mogao. Nije mu dozvolio da se nekaznjeno krece njegovom pokrajinom nego ga je prinudio da izidje iz tog podrucja do krajnosti oslabljen teskim gubicima. Pobio je tri tisuce ljudi iz njegove vojske, a osim prtljage i raznovrsnog preotetog plijena, pohvatao j tristo ili vise konja. Pobrinuo se da po svojim poslanicima javi Caru kako je to izveo."

Iz ovoga odlomka se ne vidi nista o Srbima.

Eginhardus 821

"Interea Borna Dux Dalmatiae, atque Liburniae defunctus est,
et petente populo, atque Imperatore conveniente, nepos illius
nomine Ladasclavus successor ei constitutus est."

Einhard 821

"Medjutim je umro vojvoda Dalmacije i Liburnije
Borna, a na zhatjev naroda i uz Carevo slaganje
nasljednikom mu je postavljen njegov necak imenom
Ladasklav".

Jedino sto je interesantno iz ovoga prikaza je jasno naznacena
vlast Borne u Dalmaciji ( za koju smo rekli da je obuhvacala
daleko vece podrucje no danas ). U svim prikazima Bornine
vladavine i sukoba s Ljudevitom nigdje se ne spominju
"Sorabi" niti Srbi. No, pricekajmo malo....

Eginhardus 822.

"Exercitus de Italia propter Lindeviticum bellum conficiendum in Pannoniam missus est, ad cuius adventum Lindevitus, Siscia Civitate relicta, ad Sorabos (quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur) fugiendo se contulit, et uno ex Ducibus eorum, a quo receptus est, per dolum interf ecto, Civitatem eius in suam redegit ditionem, missis tamen ad exercitum Imperatoris Legatis suis, ad eius praesentiam se velle venire promisit."

823.

"Allatum est Imperatori de interitu Lindeviti, quod relictis Sorabis cum in Dalmatiam ad Lindemuslum Avunculum Bornae Ducis pervenisset, et aliquantum temporis cum eo moratus fuisset, dolo ipsius fuisset inter fectus."

Einhard za 822.

"Iz Italije je u Panoniju poslana vojska da dokrajci rat s Lindevitom. Na njen je dolazak Lindevit napustio grad Sisciju i na bijegu se sklonio k Sorabima. (Kaze se da taj narod zaprema velik dio Dalmacije.) Na prijevaru je ubio jednog njihovog vojvodu koji ga je bio prihvatio i njegov je grad doveo pod svoju vlast. Ipak je k Carevoj vojsci uputio svoje poslanike i obecao da je voljan stupiti preda nj."

823.

"Caru je dojavljeno o Lindevitovoj smrti, tj. da je napustio Sorabe, a kad je dosao u Dalmaciju k Lindemuslu, ujaku vojvode Borne, i neko vrijeme proboravio kod njega, da je ubijen njegovom varkom."

I, konacno, ovdje se pojavljuje bajka o "Sorabima" koji zapremaju velik dio Dalmacije.
Kratko cemo prokomentirati ovaj odlomak:

1. Tijekom rata koji je trajao nekoliko godina, i obuhvatio
je podrucje sjeverne Hrvatske, oko 1/3 sadasnje BiH,
Sloveniju te Dalmatinsko podrucje do Splita, Sorabi/Srbi se
nigdje ne spominju, ni kao nevazan faktor. No- spomenuti su
srpski saveznici Timocani, na podrucju sadasnje Srbije.

2. No, odjedanput, Ljudevit iz Siska bjezi ravno
saveznickim "Sorabima", koji nastavaju "velik dio Dalmacije"
( o cemu je ovaj fiction jedini spomen, jer ga nema ni u jednom
drugom ljetopisu, kao ni i drugm dijelovima Einhardove kronike ).

3. I, da stvar bude jos bizarnija, Ljudevit se tamo pokazao
kao, blago receno, nedolican gost. On ubije jednog njihovog vojvodu
i zavlada njegovim gradom. Tek tako. Dosao izbjeglica, ubio vladara
i zavladao bez otpora domorodaca. I to u nekom neimenovanom gradu
( usput, u sredovjecnoj Bosni Srbi nisu bili osnivaci nijednoga grada,
osim u Podrinju, i to stoljecima kasnije ). Naravno- stvar je jasna ako
se uzme u obzir da je to castrum Srb ( o etimologiji smo govorili ) u
Lici, a ne o nekom posebnom narodu "Sorabima". Ako bi se prica
i interpretirala doslovno- bila bi vrlo ponizavajuca po rano-srednjovjekovne
Srbe, ciji je je jedini spomen u podrucju Hrvatske i veceg dijela BiH,
povezan s totalnom pasivnoscu i nedostatkom bilo kakve vojne ili
politicke organizacije. U usporedbi s zestokim visegodisnjim ratom
panonskih Hrvata protiv jedine velesile zapadne Europe i njenih
saveznika- ovo bi djelovalo kao obracun kod O.K. Corrala prema
Staljingradskoj bici.

4. Jos cudnije- Ljudevit je napustio "Sorabe", tj. otisao ( po svemu
sudeci, jedva su docekali da ga se otarase ) bez ikakvih posljedica,
i to Lindemuslu u Dalmaciju. Otkud sad to ? Pa vec je bio kod "Soraba"
koji nastavaju velik dio Dalmacije, podjarmio ih bez po muke, i onda
opet otisao u Dalmaciju ( iz koje je otisao ), gdje ga je, po interesantnoj
prici, primio pa varkom dao ubiti ujak njegovog najljuceg neprijatelja
Borne. Izgleda da su obiteljski i saveznicki odnosi bili slozena stvar
i u ono doba.

Sazetak
~~~~~~~

Mislimo da je gornjom analizom u cijelosti eliminirana teza
o bilo kakvoj prisutnosti Srba u Hrvatsko-Bosanskom podrucju
u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Ostale tze ce biti razmatrane redom.

Ispiši
Ocijeni: 3.2
15432 pregleda

Nema komentara

Anketa

Ustavi