U emigraciji se javio i s desetak knjiga afirmirao Lucijan Kordic (1914 Grljevci kod Ljubuskog -1993 Siroki Brijeg), pjesnik sirokog i tematskog i jezicno-izrazajnog i stilskog raspona. Od svih pjesnika u emigrantskom dijelu on je najblizi krugovasima. Ungarettijev djak za vrijeme studija u Rimu, ponio je i u svom pjesnickom izrazu blagotvorni utjecaj profesora, pa je zaista jedan od rijetkih hrvatskih pjesnika izvan domovine koji nije bio tradicionalist. Njegovo pjesnistvo ima svoju lirsku, hermeticnu, i epsku, govornu dionicu. Jaki nadrealisticki akcenti u zbirkama Zemlja (1951) i Od zemlje do neba (1953) doveli su ga u trecoj zbirci Pod arkadama neba (1955) do vizualne poezije i atomskog lirizma ("atomolirizma"), ali je i njome, kao i sljedecom, Grob u katedrali (1962) i drugim, sve do apartne poeme Exodus (1964) i posljednje zbirke Probudjene tipke (1984), razvijao svoju opsesivnu temu: Bleiburg i njegove tragicne posljedice. Njegove pjesnicke proze koincidiraju s istodobnim njegovanjem ove forme u domovini.
Nema komentara