Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9781
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Literatura » Recenzije knjiga » Davor Marijan: Smrt oklopne brigade

Davor Marijan: Smrt oklopne brigade

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 01.12.2009. 10:24

Recenzija: Knjiga Davora Marijana Smrt oklopne brigade: Prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.-1992. je najdetaljnija i najozbiljnija pristupačna studija o tome razdoblju rata. Autor, član tima koji radi na projektu Domovinskog rata na Hrvatskom institutu za povijest rata, prije dolaska na Institut šest je godina radio u Vojnom arhivu MORH-a, kao i u arhivu HIS-a, te je uspio prikupiti i dokumente iz privatnih izvora (uključujući i one sa srpske strane). Djelo je razdijeljeno u 5 poglavlja, s uvodnim Polazištima, te Prilozima, Kraticama, Izvorima i literaturom. Prvo poglavlje “JNA u agresiji na Republiku Hrvatsku 1990.-1992. godine” podrobno raščlanjuje taj dio rata (i usput obračunava s dosta stereotipa o JNA, dokazujući da je već uoči višestranačkih izbora većim dijelom bila preoblikovana u vojsku upregnutu u ostvarenje velikosrpskih ciljeva). Drugo poglavlje “Slavonija u ratnoj 1991. godini” daje prijegled i raščlanu ključnih borbi za opstanak Hrvatske, dok je treće poglavlje posvećeno jednoj važnoj bitci- “Borbe za Kupres u travnju 1992.”. I pored svih dubioza oko službeno objavljenih brojki, Marijan je dao najvjerojatnije procjene za tu stratešku bitku, pobjeda u kojoj je omogućila srpskim snagama velik manevarski prostor sve do svršetka rata: JNA i Srbi su angažirali oko 6.000 ljudi, s 3-4 divizijuna haubica, topova i minobacača, preko jednoga oklopnog bataljuna, kao i potporu zrakoplovstva. Hrvatske su snage bile bitno slabije: nisu prešle brojku od 2.500 ljudi, a u oružju je nerazmjer bio još veći: raspolagale su s manjim brojem minobacača, nekoliko haubica i tenkova, te protuklopnim naoružanjem kao najvrjednijom bojnom silom. Procjene srpskog generala (onda pukovnika) Lisice su upravo smiješne u svojoj promašenosti: njemu su se priviđale cijele hrvatske oklopne bojne naoružane tenkovima “Leopard”. U četvrtom je dijelu, naslovljenom “Smrt oklopne brigade”, dana sustavna analiza ustroja JNA (sastav oklopnih, mehaniziranih i motoriziranih brigada, popunjenost ljudstvom, nacionalna i ideološka profilacija Jugoslavenske Armije)-te, a to je najanalitičniji dio studije, strateški promašaj JNA kao udarne sile velikosrpskoga plana, koja je potpuno zakazala kao moderna pokretna vojska i, zaustavljena na svih 5 pravaca kojima je naumila ispresijecati i raskomadati Hrvatsku, te ju prisiliti na bezuvjetnu kapitulaciju- degenerirala u statičku paljbenu mašineriju sposobnu jedino za dalekometno razaranje i nesposobnu za otpor protivničkom (u ovom slučaju hrvatskom) ofenzivnom manevru. Peto poglavlje minuciozno raščlanjuje dvije kontroverzne teme: t.zv. “Špegeljev plan” i angažman Hrvatske vojske u ratu koji se od 1993. do 1994. vodio između Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini. Auktor se najviše “oborio” na Špegeljevu knjigu Sjećanja vojnika, pokazavši neutemeljenost, pače lažnost teza stožernoga generala poslije bitke (primjer za kratkovidnost plana za napad na vojarne JNA tijekom kratkotrajnoga rata u Sloveniji je podatak o borbenom postroju 5 oklopnih i mehaniziranih brigada JNA, koje su samo čekale takav hrvatski samoubojstveni potez; za Hrvatsko-Muslimanski rat dani su točni podatci o ukupnom broju vojnika iz hrvatskih gardijskih brigada koji su sudjelovali u tome ratu kao pojedinci i skupine, a ne kao borbene jedinice-sveukupni broj, tijekom cijeloga sukoba, nije prešao brojku od 800 ljudi (autor spominje maksimalnu brojku od 2.000 vojnika, no tu su uključeni i unovačeni hrvatski bjegunci iz Bosne i Hercegovine), a iz samih je gardijskih brigada bilo manje od 200 vojnika). Sažeto je ta kritika dana u interviewu za “Večernji list”, na adresi http://www.vecernji-list.hr/7DANA/2002/11/09/Pages/nemamo.html
Knjiga je izuzetno dobro opremljena popisom literature (uključujući sve upletene strane, pa i one inozemne), kao i zemljovidima i faksimilima dokumenata. Zamišljena kao mozaična slika sastavljena od studiozno analiziranih izabranih tema (a ne, kao Domazetova knjiga, cjelovita vojno-politička analiza svih čimbenika (više političkih nego vojnih) svih ratova u ex-Yu do 2000. godine i dalje), Marijanova je studija do sada najozbiljniji prikaz rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u početnoj fazi. Sva ostala dosadašnja poluozbiljna memoarska literatura pada u drugi plan u usporedbi s ovim radom.